Većina domaćih medija, stručnjaka/inja i raznih analitičara/ka propustilo je uočiti ono po čemu su nedavni izbori za Hrvatski sabor bili specifični. Hrvatska je, naime, po prvi put dobila snažnu, istinski desnu treću političku opciju. Unatoč svim pokušajima da se predstavi kao transideološka, ili u najmanju ruku centristička stranka, Most nezavisnih lista čak i površnim pregledom medijskih izjava i programskih tekstova pripada neoliberalnoj i konzervativnoj, dakle desnoj političkoj obitelji. Kao što smo već vidjeli u slučaju trećih opcija (Živi zid), Mostova se ideologija trudi biti antiideološkom, onom koja pretendira na svjetonazorsku i stručnu neutralnost. Ona se time u potpunosti uklapa u postojeći tehnokratski duh vremena, kada umjesto politike prevladava antipolitički konsenzus kojem je osnovni cilj udaljiti političko, pa tako i državu, od navodno nezavisne i samoregulirajuće sfere ekonomskog. Stoga ne čudi da se reforme i ekonomske politike koje nam Most nudi – neoliberalne mantre o nužnosti strukturnih reformi, rezova i štednje, racionalizacije i fiskalne konsolidacije – čine kao lošiji plagijat ekonomskih preporuka Europske komisije.
S obzirom da je riječ o izrazito nepopularnom i nikad kritiziranijem ekonomskom modelu, Most ga je zapakirao u već provjereni i uspješni populistički poklič protiv uhljebnika i foteljaša, a u ime poduzetnika i stvaralačkih snaga društva. Reformska protiv ‘antireformske’ politike. Budući da su HDZ i SDP svojom dugogodišnjom naizmjeničnom vladavinom vješto očuvali vlastite koruptivne i klijentelističke mreže, ovakav diskurs u rukama neokaljane i lokalno proslavljene treće opcije itekako nailazi na plodno tlo. Riječ je, naravno, o prozirnom pokušaju maskiranja temeljne društvenopolitičke podjele – one između rada i kapitala. Vizija neutralne, stručne i konsenzualne vladavine koja će zajedničkim snagama otploviti Hrvatsku iz tragičnog ekonomskog stanja vizija je koja prikriva privilegiranje interesa kapitala.
Most zagovara formiranje takozvane reformske vlade koja bi premostila (u suštini nepostojeće) razlike između ekonomskih politika HDZ-a i SDP-a, odnosno radikalizirala ih udesno. Dok su gotovo svi mediji preplavljeni tvrdnjama o visokoj heterogenosti unutar stranke, Mostov program u realnosti je izrazito konzistentan. Riječ je o nizu neoliberalnih mjera i rezova u zdravstvu, obrazovanju, socijalnom i radnom zakonodavstvu, fiskalnoj i mirovinskoj politici. U njihovom programu tako možemo naći zahtjeve za ‘povezivanjem obrazovanja s poduzetnicima’, fleksibilnijem radnom zakonodavstvu u skladu sa ‘suvremenom mobilnošću i dinamikom poslovnih potreba’, rasterećenjem poduzetnika, prodajom državne imovine, privatizacijom zdravstva, itd. Riječ je o viziji društva koje se prilagođava tržištu i privatnom sektoru, odnosno diktatima profita. On u potpunosti zanemaruje socijalne potrebe i potrebe društva u cjelini, a pozivi na rezanje i otkaze ‘uhljebnicima’ najčešće završavaju srozavanjem kvaliteta neophodnih javnih usluga, prelamajući se na leđima liječnika i liječnica, profesora i profesorica, radnika i radnica u socijalnoj zaštiti, u nevladinim organizacijama, itd.
Što točno znači povezati obrazovanje s poduzetnicima ostaje nejasno, ali očito je riječ o daljnjem uplivu tržišne i profitne logike u obrazovni sustav. Hoćemo li, primjerice, eliminirati novinarstvo i u potpunosti ga zamijeniti studijem PR-a, studij ekonomije pretvoriti u servis poduzetnicima i bankama, ili pak društvene i humanističke znanosti u potpunosti ukinuti kao što je nedavno učinjeno u Japanu? Hoće li korporacije određivati kvote za pojedine studije, nadzirati kurikulum ili pak eksploatirati studente/ice kao besplatnu radnu snagu pod krinkom stjecanja radnog iskustva za vrijeme studiranja?
Obzirom na Mostovo zagovaranje daljnje privatizacije zdravstva možemo očekivati i nastavak nedopustive politike srozavanja kvalitete javnog zdravstva, smanjenja broja domova zdravlja, smanjenja prava građana/ki na dostupnu i besplatnu zaštitu i njegu. Kao što su već pisali na portalu Lupiga.com, privatizacija HZZO-a, uvođenje tržišnih elemenata poslovanja i profitne logike znači ‘odustajanje od socijalnog ili univerzalnog mandatornog osiguranja i egalitarizma’ u zdravstvenom sustavu. U ovom slučaju Most svesrdno podupire više istog lijeka.
Istovremeno, zahtjevi za daljnjom fleksibilizacijom rada i prijezir prema sindikalnom organiziranju srozavaju radnička i socijalna prava pod krinkom stvaranja pozitivnije poduzetničke klime. Unatoč svim pokazateljima da fleksibilizacija rada ne doprinosi porastu zaposlenosti i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta, Mostovci inzistiraju na labavijoj radnoj regulativi, tako da možemo očekivati daljnje podilaženje poslodavcima i procvat izrabljivanja kroz nesigurne oblike rada.
Bogati desničarski pedigre
Kada govorimo o svjetonazorskom pozicioniranju Mosta, jasno je da se stranka izrazito trudila ne svrstati se ni lijevo ni desno u predizbornoj kampanji, odbacujući pitanja ljudskih prava kao drugorazredna, kao ona koja ne smiju zasjeniti važnost Reformi. Ako kao primjere uzmemo pitanje prava na pobačaj ili životno partnerstvo, razlikovanje svjetonazorskih tema od onih navodno važnijih, ekonomskih, pokazuje se kao problematično. Riječ je, naime, o pitanjima koja se itekako tiču materijalnih, a često i egzistencijalnih uvjeta života mnogih od nas. Ipak, što su već mnogi mediji prenijeli, ova prividna nezainteresiranost i neutralnost Mosta nije spriječila pojedine članove i članice stranke da se izjasne oko svojih vjerskih uvjerenja, domoljublja, pobačaja, LGBT prava, itd. Još im je teže bilo prikriti bogati desničarski pedigre i političko djelovanje svojih članova i članica, od koji mnoge/i sada sjede u Nacionalnom vijeću stranke.
Podsjetimo da se sam Božo Petrov osobno izjasnio protiv pobačaja, protiv izjednačavanja braka i životnog partnerstva i protiv prava gej i lezbijskih parova na posvajanje djece. Kao bivši član konzervativne stranke Hrast zagovarao je tradicionalne i kršćanske ‘obiteljske’ vrijednosti. Kako su neki mainstream mediji prenijeli, glasnogovornik stranke Nikola Grmoja također je bivši član Hrasta, jedan od osnivača udruge Narenta u Metkoviću. Na Facebook stranici udruge stoji da je osnovana ‘s ciljem povratka na opće ljudske i moralne vrjednote prepoznate u našoj kršćanskoj tradiciji koje su sustavno zatirane za vrijeme gotovo polustoljetne vladavine Komunističke partije’. {slika}
Nadalje, tu je i Bernarda Jug, Mostova kandidatkinja visoko pozicionirana na listi IV. izborne jedinice, koja smatra da je žena malo u Saboru jer nisu dovoljno ambiciozne, a svoj stav protiv pobačaja pojašnjava na sljedeći način: “Moramo postati društvo koje snosi odgovornost za svoje odluke. Žene bi vam danas htjele da, prostite, šire noge gdje stignu, i ne bit’ trudne. Ne ide to! Žao mi je, žene”. Protiv pobačaja, bračne jednakosti i svega što nije od Boga ili prirode iskreno se izjasnio i Miro Bulj u prošlotjednom razgovoru s Libelom.
Da nije riječ o nekoliko osebujnih pojedinaca i pojedinki svjedoči lista imena istaknutih Mostovaca s bivšim članstvom u Hrastu, Obiteljskoj stranci, Grozdu, itd: Branimir Karačić, Ivan Tomljenović, Ivica Relković. Tu je i odvjetnik Dario Čehić poznat po aktivnom protivljenju i pokušajima sudskog rušenja Zakona o životnom partnerstvu te podnositelj prijedloga za ocjenu ustavnosti odluke o uvođenju zdravstvenog odgoja. S obzirom da je riječ o jednom od Mostovih pregovarača sa SDP-om, istaknuti njegovu viziju budućnosti Hrvatske nije beznačajno. U članku za Narod.hr Čehić priželjkuje: “Možda će doći vrijeme da ćete moći biti matičar, sudac, socijalni radnik, liječnik, a da nećete morati, da biste zadržali svoje radno mjesto, raditi protiv svoje savijesti, filozofskih, profesionalnih ili vjerskih uvjerenja – i protiv volje većine hrvatskih birača”.
Preuzmite odgovornost sami/e za sebe
Nažalost, sve nas koji/e smo se poveselili/e izbornom neuspjehu Željke Markić dočekao je hladan tuš. Životopise mnogih političara i političarki Mosta, stranke o kojoj ovisi sastavljanje nove hrvatske Vlade, krase svojedobno članstvo u HRAST-u ili HDZ-u, povezanost s Katoličkom crkvom ili pak aktivno djelovanje u izrazito konzervativnim udrugama poput Grozda. Očito je da su neokonzervativne snage u Hrvatskoj vješto našle načina probiti se u nacionalnu politiku i možemo očekivati njihov značajniji utjecaj na donošenje politika, u svakom slučaju značajniji od stvarne potpore koju njihove ideje imaju u društvu. U trenutku kada je opstanak Zakona o životnom partnerstvu nesiguran, ostvarivanje prava na pobačaj pod upitnikom, a erozija radničkih prava i prava na kvalitetne javne usluge u punom zamahu, izborni rezultat i pregovaračka pozicija Mosta najcrnje su moguće vijesti.
Građani i građanke u Hrvatskoj i inozemstvu na ovim su izborima odlučili kazniti dvije najjače stranke, a to je za mnoge značilo dati glas upravo Mostu. Nažalost, čini se da će sljedeća Vlada, tko god ju bude sastavljao, predstavljati business as usual, ali u mnogo radikalnijem tonu. Riješiti pitanja nezaposlenosti, besperspektivnosti i siromaštva u glavama naših Reformatora ne znači osigurati održivu socijalnu državu, već upravo suprotno – cilj je rastaviti ju. S obzirom na gotovo 300,000 glasova koliko je Most dobio na posljednjim izborima, izgledno je da među njima ima i osoba koje se nalaze na marginama društva. Bilo da je riječ o radnicima i radnicama, LGBT osobama, ženama, ili nekoj od intersekcija navedenih identiteta, teško je da mogu očekivati napredak u zaštiti svojih temeljnih prava. Riječima Bernarde Jug: “Ne ide to. Žao mi je”. Preuzmite odgovornost sami za sebe.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
