Nakon već izvršenih napada na zdravstveni i mirovinski sustav, obrazovanje i radništvo, medije i civilno društvo, aktualne vlasti i klerikalne inicijative nastavljaju svoj pohod na reproduktivna prava žena. Osim potpore Crkve i bezgranično mnogo novca – bio on naš, odnosno javni (jer zagrebački gradonačelnik jako voli donirati U ime obitelji iz gradske blagajne) ili došao iz nekih klerikalnih i konzervativnih džepova – Željka Markić sada iza sebe ima i političke moćnike. Dok se ova Vlada još kako tako uspijeva održati na vlasti, Željka Markić, Ladislav Ilčić i njihova horda istomišljenika/ica, čuvana od strane zaštitara suspektne prošlosti ispunjene kaznenim presudama, a podržavana od strane premijerove supruge, koja baš kao ni on ne shvaća kontekst u koji se iznenada nastanila, krenuli/e su u ofenzivu.
Kao početak kampanje za zabranu abortusa, dugogodišnjeg neostvarivog sna Željke Markić, koja je dosad jako dobro hendlala neoliberalnu tržišnu logiku i ultra konzervativne stavove, U ime obitelji je organizirao takozvani Hod za život. Nastojeći poslati pozitivnu poruku i zakamuflirati pravi cilj kampanje, Markić je pozivala na svoj skup opet igrajući na najniže strasti predstavljajući zabranu abortusa krucijalnim rješenjem za zaštitu obitelji i Hrvatske. Jer prema Markić logici ako se zabrani abortus, žene neće biti diskriminirane u svijetu rada, odnosno nitko ih neće pitati seksistička pitanja na razgovorima za poslu, neće dobiti otkaz jer su zatrudnjele niti će biti premještene na slabije plaćeno i odgovorno radno mjesto nakon porodiljnog. Prema toj istoj logici, Markić se zalaže i za fleksibilno radno vrijeme, ali i da žene slobodno odluče ne participirati u svijetu rada, nego rađati djecu. I do takvog svijeta Željka Markić namjerava doći – zabranom abortusa. Jer autonomija nad vlastitim tijelom, prema Markić, uništava Hrvatsku i obitelj. Štoviše, mladi se iseljavaju jer u Hrvatskoj žene imaju slobodu odlučiti što će činiti sa svojim životima.
Po tko zna koji put, ‘velika spasiteljica hrvatskih obitelji’ spinovima i manipulacijama nastavlja svoj križarski put na ljudska prava. Stoga je mobilizirala sve – od stručnjaka/inja za vizualni identitet i PR-ovaca, preko svećenika za oltarima, do gradonačelnika Bandića. Crkva je osigurala desetke autobusa kojima su župljani stigli u Zagreb na plaćeni izlet – malo hodnja i pjevanja, pa iskoristiti mogućnosti kada su već tu pa opustošiti šoping centre i švedsku trgovinu namještaja. Međutim, Željkin ‘miroljubivi’ marš na maternice ipak nije bio toliko miroljubiv. Ili zaštitarima sumnjive prošlosti nitko nije rekao kako se ponašati ili nisu očekivali kontru. Naime, prosvjedni skup Obrani pravo na izbor se izmaknuo iz svog predviđenog programa dok je par tisuća ‘obiteljaša’ krenulo marširati pored Malog Strossa. Zagovornice i zagovornici prava na izbor, organizirani/e bez ikakvih resursa i suočeni/e s deficitom vremena, na miran način su pokazali/e kako će braniti davno izboreno pravo da same odlučujemo o svojim tijelima. Nekolicina prosvjednika/ca sa skupa Obrani pravo na izbor izašla je na ulicu i mirno stala pred ‘obiteljaše’.
Žureći se valjda da stignu nakon prosvjeda prošetati gradom, polizati sladoled i obići high street dućane, ‘obiteljašima’ izletnicima nije bilo do zaustavljanja i odugovlačenja. Stoga su prvotno u duhu kršćanstva ‘počastili’ protuprosvjed povicima poput ‘jadnice’ i ‘vještice’, a neki su čak na zagovaratelje/ice prava na izbor bacali i posvećenu tuzlansku sol jer tako se u ‘narodu ponaša prema vješticama’. U tom sveopćem cirkusu, kojeg je popratio soundtrack nekakvog opernog pjevača iz kolone ‘obiteljaša’, nekolicina podržavatelja/ica prava na izbor i dalje je stala pred takozvanim Hodom za život i u oči su gledali/e one koje žele dokinuti ljudska prava pretvarajući se da štite obitelj i Hrvatsku. U sljedećem trenutku privatni zaštitari kreću nasilno naguravati, razvlačiti i prisilno uklanjati dvije djevojke s ceste. Jednu zatim policija odvodi u pritvor, a drugu mirno legitimira na kolniku. Jedna Dunja je odmah završila u pritvoru, druga Dunja je ubrzo završila na istom mjestu. Nasilne zaštitare nitko nije niti legitimirao, a kamoli priveo.
Zbog čega su prosvjedovale i što su o tome rekle Libeli
Nakon nekoliko sati u policijskoj postaju, slikarica Dunja Janković i glazbenica Dunja Ercegović izišle su van bez ikakve prijave, a mi smo odmah popričale s njima.
“Fašizacija društva se kreće vrtoglavom brzinom i ja ne mogu stajati sa strane i gledati kako se to događa. Moja je reakcija bila instinktivna, nisam htjela samo promatrati i zviždati. Mislim da svaki građanin i svaka građanka moraju početi djelovati i moramo biti glasniji i pružati različite vrste otpora”, nakon izlaska iz pritvora rekla je Dunja Janković.
“Došle smo ovdje dati potporu prosvjedu za pravo na izbor. Smatram da je pravo na izbor ljudsko pravo. Nekako sam impulzivno reagirale kada smo vidjele da se prosvjed U ime obitelji približava. I mi smo stale ispred njih. Nismo bile samo Dunja i ja, stalo je još ljudi ispred povorke U ime obitelji”, kazala je Janković.
“Bila sam na prosvjedu jer sam htjela obraniti svoje pravo da sama odlučujem što ću raditi sa svojim tijelom. Svjesna sam da ljudi imaju različite svjetonazore i stavove, ali se svjetonazori Hoda za život petljaju u moj privatni život. Došla sam na protuprosvjed jer sam htjela obraniti svoje pravo da odlučujem o svom tijelu. Željela sam stati pred njih i time im poručiti da nije u redu ovo što rade”, izjavila je Dunja Ercegović.
Obje Dunje se slažu kako je odavno prošlo pet do 12 te da se hitno moraju zbiti radovi da bi se spasilo društvo.
“Poanta je u tome da stajanje sa strane s transparentima više ne funkcionira u ovoj državi. Moja reakcija je bila instinktivna. Htjela sam pružiti otpor”, kazala je slikarica.
“Mi nemamo više komoda da sa strane gledamo što se događa. Provukla sam se pored policajaca i vidjela sam da nemaju nikakvu namjeru da me zaustave jer imam pravo biti na ulici grada. Znala sam da ne mogu zaustaviti tu kolonu sama, ali sam ih htjela pogledati oči u oči. Tako sam im htjela simbolično pokazati da nije u redu ono što oni zagovaraju”, nadovezala se glazbenica.
Upitale smo ih da nam prepričaju što se točno dogodilo u trenutku kada su ih redari Željke Markić počeli naguravati te kakvo je bilo postupanje policije prema njima.
“Napali su me redari U ime obitelji u smislu da su me uhvatili za ruke i htjeli su me odvući. Ja sam se opirala i rekla sam im da je moje pravo da budem tamo. To je bilo dosta nasilno. Stajala sam ispred njihove povorke, koja se zaustavila. To je trajale neko vrijeme dok nije došao policajac. Bez prisile i nasilja me odvukao s ulice”, istaknula je Ercegović.
“Oni su mene odvukli. Objasnili su mi kasnije da je to takva procedura. Taj prosvjed U ime obitelji, koji je podržan i od strane Grada, bio je legalan, imali su dozvolu. Policajac je mene, kao nekoga tko opstruira tu povorku, morao maknuti. Policajci u postaji su bili korektni. No, prije policije, nas su njihovi redari napadali, gurali, derali se na nas. Bili su baš brutalni. Mi smo im rekle ‘ovo je naše pravo, ovo je naša cesta, mi smo građanke Hrvatske'”, dodala je Janković.
I Ercegović i Janković pozvale su sve građane i građanke da se aktiviraju i obrane ono malo prava što nam je preostalo.
“Svaki od nas građana i građanki mora početi djelovati koliko može. Moramo biti glasniji i snažniji. Kompleksno je to, tu bismo trebali pričati o različitim načinima borbe i otpora”, naglašava Janković.
“Oni tvrde da im je stalo do života, a zapravo su hodajuća kontradikcija jer se bore za život koji još ne postoji, a zanemaruju život koji postoji. Zanemarena su djeca s teškoćama u razvoju, zanemarena su djeca u vrtićima koja jedu samo brašno i kruh, zanemareni su roditelji koji ne mogu imati djecu, zanemarena su djeca u domovima za nezbrinutu djecu, otežan je postupak posvajanja, a oni se protive i umjetnoj oplodnji… Nije mi jasno gdje je njihova borbenost u tim slučajevima”, upozorila je Ercegović.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
