Tekuća godina, 2016., bila je jedna od godina u kojoj smo naučili/e da uvijek može gore. Pamtit ćemo je po nestabilnosti političke scene, dolasku na vlast marginalizirane radikalne desnice, maršu na medijske slobode i uništenju dugo građenih demokratskih i civilnih vrijednosti. Poseban linč doživio je neprofitni sektor. Prvo medijski, a onda i civilni. Jedan od najznačajnijih poteza bivše vlade kratkog trajanja, bio je rezanje sredstava Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva.
Naime, unatoč konsenzusu da se sredstva Zakladi trebaju povećati, nju i njene korisnike i korisnice u travnju je dočekao šok – proračun Zaklade umjesto planiranih gotovo 50 milijuna kuna (14,21% lutrijskih sredstava), smanjen je na 26 milijuna kuna (6,88%). Time su različite organizacije, unatoč potpisivanju ugovora o dugoročnoj potpori ostale bez sredstava za stabilno i održivo poslovanje.
Kako to biva u nas, uslijedili su spinovi sa svih strana. Tako su tu odluku s entuzijazmom pozdravili Ladislav Ilčić, Željka Markić i njihovi istomišljenici i istomišljenice. Ilčić se istaknuo kao poseban zagovaratelj te mjere prozivajući neke udruge da im se trebaju oduzeti sredstva jer ne rade za dobrobit ove zemlje i oštećuju državu uzimajući novac poreznih obveznika, s posebnim naglaskom na GONG. Tako jednom prilikom navodi: “Masu ljudi koji nemaju posla daju da onih 16 zaposlenika u GONG-u imaju prosječnu plaću sedam tisuća kuna, znači neki imaju i puno veću.” U drugom slučaju, pak, navodi: “Hrvatsko društvo će tako dugo biti nezadovoljno civilnim udrugama dok će GONG za ključni posao dovesti na glasovanje 15 volontera, imati 19 zaposlenih i proračun od 10 milijuna kuna.”
Riješimo prvu netočnu informaciju. Novac kojim je upravljala Zaklada bio je novac od igara na sreću. Radilo se o 50 posto lutrijska sredstva, a 50 posto sredstva od igara na sreću. Dakle to NIJE novac poreznih obveznika. Također, izgleda da se Ilčić ne može dogovoriti koliko zaposlenih ima GONG i koliki su mu prihodi. U izvještaju “Činjenicama protiv floskula” GONG progovara o svom poslovanju: “Najveći godišnji proračun GONG-a zabilježen je 2003. godine kada je GONG za provedbu svojih aktivnosti prikupio 7,1 milijun kuna, dok prosjek u razdoblju 2011.-2015. iznosi 3,9 milijuna.” Dakle, nigdje se ne govori o 10 milijuna kuna. Nadalje, u izvještaju stoji: “GONG je ponosan što ga danas čini 14 zaposlenih, 12 vanjskih stručnjaka koji volonterski djeluju kroz Vijeće i Nadzorni odbor te 30-ak volontera.” 14 zaposlenih nije ni 16 zaposlenih, a ni 19.
Osim GONG – a, na njegovoj se listi našlo i pregršt drugih udruga, a posebice one koje čine platformu 112, za koje Ladislav tvrdi da su u 10 godina primile 112 milijuna kuna. Ako ćemo se baviti matematikom, platformu čini 13 udruga (a podržava ukupno 60ak), a ako Ilčićeve brojke podijelimo dobivamo podatak da je prosječno svaka udruga godišnje dobila oko 860 000 kuna. Kako je Ilčić došao do tog broja ne znamo. No, zanimljivo je da je za vrijeme gostovanja u Otvorenom Željka Markić rekla da je njena udruga/stranka/inicijativa “U ime obitelji” od donacija građana i građanki dobila – upravo – 860 000 tisuća kuna.
{slika}
Kako je preraspodjela sredstava zaista izgledala?
Inicijativa za snažno civilno društvo u više je navrata upozoravala da zbog 7% budžeta koji ide za organizacije koje se nalaze na meti napada, ruši se 70% proračuna koji ide udrugama koje se bave ranjivim skupinama: braniteljima, invalidima, socijalnom skrbi i mladima. Taj su podatak naš dvojac Ilčić – Markić neprestano izokretali, a to je uspješno činila i ondašnja (ne)sretno kratka Vlada. Tako su ponavljali da će se ta sredstva raspodijeliti tako da će umjesto Zaklade, njih dodjeljivati ministarstva kroz svoje regularne natječaje. Sukladno tomu, navedeno da će sredstva za socijalnu skrb biti povećana s 8,5 milijuna na 14, 5 milijuna. Je li se to desilo ili ne, ne znamo jer do trenutka objave nismo primile odgovor nadležnog ministarstva.
Napomenut ću to još jednom, iako je Mirela Travar to bezuspješno činila cijelo vrijeme, takva preraspodjela sredstava nije rješenje. Radi se o dvije različite potpore. Projektne potpore financiraju projekte, a Nacionalna Zaklada je pružala udrugama institucionalnu potporu da mogu nesmetano i kvalitetno provoditi te projekte. Što točno znači institucionalna potpora pitali smo Savez društava naša djeca Hrvatske koji postoji još od 1950. godine i zagovara dječja prava više od 60 godina. “Institucionalna potpora nam je dragocjena jer je to jedina vrsta podrške koja omogućuje udrugama da na duže vrijeme (tri godine) održe financijsku i programsku stabilnost te mogu ulagati u ljude koji onda se bave djelokrugom prikupljanja sredstava, odnosa s javnošću, stvaranja strateških partnerstva i slično, kao i djelomično u opremu, režije, edukaciju članova. Sve su to najvažniji elementi za održivost i razvoj”, rekla nam je Snježana Krpes, tajnica udruge. Također, kažu da ovom odlukom nisu direktno zahvaćeni jer imaju godinu pauze, no smatraju da ovakve vrste odluka izazivaju kod udruga određeni strah da njihovom primjenom obveze koje su unaprijed preuzele neće imati mogućnosti realizirati te u slučaju apliciranja za EU sredstva projekti neće imati potrebno međufinanciranje, što postupno dovodi do nestabilnost sektora. Naime, projekti EU se financiranju do određenog postotka, a ostatak udruge moraju pribaviti same. Značajnost Nacionalne Zaklade pri apliciranju za EU sredstva naglasila je i Iva Zenzerović iz Centra za mirovne studije: “Ta su sredstva važna i jer pomažu prilikom zatvaranja (sufinanciranja) Europskih projekata. Europska komisija i/ili njene agencije financiraju projekte 80 posto od ukupne vrijednosti projekta, dok 20 posto organizacija koja provodi projekt mora sama pronaći ili sufinancirati. Sredstva Nacionalne zaklade najčešće se koriste za financiranje tih 20 posto sredstava.”
Danas, više od šest mjeseci kasnije kako izgleda realnost?
Dok su željeli rezati sredstava udrugama s čijim se vrijednostima ne slažu, kako je najavljivano – nastradale su one koje se bave korisnicima i korisnicama s posebnim potrebama. Tako je Savez udruga za autizam Hrvatske, bez obzira što im je ranije odobrena petogodišnja podrška u sklopu Centra znanja u području unaprijeđenja kvalitete življenja osoba s invaliditetom, s obzirom na smanjenje sredstava morao otpustiti dvije jedino zaposlene osobe i obustaviti svoje aktivnosti. “Savez je imao u planu aplicirati za europske fondove i nacionalne projektne pozive no jasno je da su ti planovi neizvjesni s obzirom da Savez trenutno nema zaposlenika”, rekao nam je Nikola Tadić. Također, na pitanje o povećanju potpore ranjivim skupinama kroz druge natječaje Tena Veverka iz Saveza nam je rekla: “Što se tiče povećanja potpore, jedna naša udruga dobila je dodatna sredstava za asistente i asistentice u nastavi. Također, nakon brojnih upita koje je slao naš Savez vezano za razloge rezanja sredstava nužno potrebnih udrugama OSI, napokon je 1.prosinca održan sastanak s premijerom A.Plenkovićem. Ipak, u utorak je Uredba o raspodjeli lutrijskih sredstava za 2017. godinu stavljena na javno savjetovanje, gdje je stavka za razvoj civilnog društva manja nego unazad 10 godina (11.18%). Rok za podnošenje komentara je 12.prosinca, te se nadamo se da će ipak biti sluha za organizacije civilnog društva i da će stavku za razvoj civilnog društva vratiti na stari postotak, dakle minimalno 14,2%.” Slična je sudbina zadesila i Društvo naša djeca Poreč koje omogućava djeci da na kvalitetan, kreativan i edukativan način iskoriste slobodno vrijeme. “Kao i ostale udruge koje koriste institucionalnu potporu Nacionalne zaklade, ove smo godine dobili samo 70% ugovorenih sredstava. To smanjenje nam je bio veliki udarac, jer smo financijski plan temeljili na tom prihodu kao sigurnom. Budući da iz institucionalne dolazi 70 posto plaće zaposlenoj čiji je prvenstveni posao pripremanje projekata, morali smo prekinuti ugovor o radu na dva mjeseca, da ne dovedemo u pitanje funkcioniranje udruge, a plaću do kraja godine pokušavamo osigurati iz intenzivnijih kontakata s donatorima, što također troši energiju i vrijeme. Osim toga, raskinuli smo trajno tri ugovora o radu s voditeljicama plesnih radionica, a DND je 13 plesnih radionica trajno prepustila drugoj udruzi, jer to više nismo mogle servisirati. Sada radimo s bitno manje djece.” Također, podrška Zaklade čini četvrtinu njihova prihoda, čime pokrivaju hladni pogon i ostaje im više vremena za rad s djecom. “To nam puno znači, jer kontaktiranje s učenicima u školi otvara priliku za razgovor s djecom o njihovim potrebama u slobodno vrijeme, na temelju čega pripremamo kreativne radionice za njih tokom godine”, rekla je Snježana Lehman, tajnica udruge.
Kako je prošao Ilčić – Markić plan o uništenju platforme 112?
{slika}
Markić je za Otvoreno rekla da su sredstva Nacionalne Zaklade “dobivale one udruge koje nemaju rezultate, volontere, one koje su povezani s političkom moći”. Jedna od tih “političkih” udruga je i Centar za Mirovne studije koji nam je pojasnio zašto se udruge (ne)mogu oslanjati samo na volonterski rad na koji se Markić u svojoj udruzi/stranci/inicijativi “U ime obitelji” neprestano poziva. “Moguće je da udruge počivaju na volonterskom radu, ali ako se sve aktivnosti svedu na volonterski rad, malo smo na tankom ledu – volonteri mogu podržati ad hoc inicijative i akcije, ali ako oni nisu organizacijski podržani, teško da će dugoročno proizvesti kvalitetu koju ljudi ili institucije očekuju. Cijenimo volonterski rad i aktivistički angažman za opće dobro, ali koncept volonterstva ne smije ući u zloupotrebu. Ljudima koji daju velik dio svog vremena treba osigurati sredstava za život i rad treba platiti. Rad na društvenoj promjeni i društvenoj pravdi nerijetko privlači upravo obespravljene, one bez ekonomskog zaleđa i s manje društvenih šansi i zloupotreba njihova rada bila bi ozbiljna stvar”, rekla nam je Iva Zenzerović. Na pitanje o financiranju CMS – a, Iva nam je rekla: “Nacionalna zaklada čini (sedam posto) i druga sredstva iz domaćeg proračuna čine (osam posto) – što je ukupno 15 posto financiranja CMS-a. Ta sredstva, iako značajna zbog infrastrukturne podrške – nisu ključna za rad. Financiramo se kroz natječaje na razini EU i na nacionalnoj razini, u vrlo kompetitivnoj sredini. Mi ostvarujemo 52 posto sredstava kroz sredstva iz EU, 22 posto od drugih međunarodnih donatora (Open Society Foundations, UNHCR, UNESCO) te već spomenutih 7 posto od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i državnog proračuna. Istovremeno, u državni proračun, kroz davanja i doprinose, uplaćujemo 2,8 puta (u 2015.) više nego što iz njega povlačimo.” Kao posljedicu rezanja sredstava zakladi Zenzerović kaže da situacija nije sjajna, bili su primorani otkazati nekoliko ugovora o radu, ali s obzirom da ih u najvećoj mjeri pokreće aktivizam i želja za boljim i pravednijim društvom, ne vide opasnosti za nastavak rada organizacije.
Udruga s kojom Markić ratuje od samih početaka svog djelovanja je Zagreb Pride. Na pitanje koliki je udio Nacionalne Zaklade u njihovu proračunu, dobile smo odgovor da se radi o 13% ukupnog proračuna. “Zagreb Pride ima proračun od oko milijun kuna, kada uzmemo prosjek od zadnje tri godine, uključujući i ovu. Oko 65 posto naših prihoda čine fondovi Europske unije, dakle javni izvori financiranja. Oko 15 posto čine drugi privatni međunarodni izvori financiranja, javni poput vlade SAD-a ili Velike Britanije ili fondacije u privatnom vlasništvu, poput Open Society Fondations, Astraea Lesbian Fondation for Justice, Urgent Action Fund ili Global Fund For Women, ovisno o godini ili ciklusima za prijavu projekata. Najveći dio tog iznosa ide za potrebe naših programa edukacije i suzbijanje diskriminacije. Oko 15 posto našeg budžeta čine i domaći javni izvori financiranja, poput Grada Zagreba ili Ministarstva kulture, a to se odnosi samo na podršku Povorci ponosa, dok samo Ministarstvo socijalne politike i mladih financira naše druge programe, točnije projekt vezan za suzbijanje homo/bi/transfobije u školama koji provodimo s LORI-cama. U ovih 15 posto ubrajamo i financiranje od strane Nacionalne zaklade. Oko 5 posto našeg budžeta čine donacije građana i građanki RH koji nam uplate simbolične donacije kroz godinu, polovicu od toga uoči Povorke ponosa, koju ne želimo komercijalizirati jer želimo da bude financirana od strane građana i građanki i javnih institucija”, kazao nam je Marko Jurčić. O broju zaposlenih i prosječnoj plaći Jurčić kaže: “Ove godine imamo šest zaposlenih osoba, a 2014. smo imali tri. Prosječna plaća je 6000 kuna, a početna 4500. Da imamo samo pola onoga što tvrde akteri klerikalne desnice (10 milijuna godišnje, 7000 kuna prosječne plaće) bila bi puno drugačija situacija u našem društvu, jer bismo mogli pomoći puno većem broju LGBT osoba, educirati mnogo veći broj policijskih službenika i službenica, održati veći broj edukacija u školama, imati mnogo više javnih kampanja za senzibilizaciju javnosti o našim problemima a i njihov utjecaj i pokušaj klerikalizacije našeg društva bio bi, vjerujemo, daleko manji.”
Udarimo po onima koji imaju najmanje. Opet.
Kako to najčešće biva, ove su mjere opet najviše oštetile one – najsiromašnije, najugroženije, one s poteškoćama, mlade, djecu i ostale ranjive skupine. Bacajući floskule o demografskoj obnovi zemlje naš dvojac je direktno ugrozio onu djecu koja već egzistiraju u ovoj zemlji. No to i nije neka novost, zar ne?
Polazeći od svega navedenog ono što se može zaključiti je da nam je neprofitni sektor napravio par koraka unazad. Ipak, kako je i CMS naglasio, ljude koji rade u tom sektoru pokreće vlastite entuzijazam i vjera da rade na izgradnji pravednijeg društva. Stoga, planovi o satiranju cijelog jednog sektora nisu uspjeli. Složno možemo reći da je on usporen, no nije i nestao. Ono što se sigurno dogodilo, kao što je i najavljivano, je da su ranjive skupine ostale bez značajnih sredstava i da je opseg rada s njima smanjen.
Osiromašen je i državni proračun jer mnoge od tih organizacija, posebno one koje rade s ranjivim skupinama, su jedne od najzaslužnijih za privlačenje EU sredstava u državni proračun. Ovom mjerom, dio sredstava koje same moraju financirati im je postao nedostižan, pa se ni ne prijavljuju za natječaje čime je i sam državni proračun za njihove prireze i poreze ostao kratak.
Sve su to posljedice nepromišljene vlade “stručnjaka i stručnjakinja” u čijim su klupama sjedili Ilčić, Čorić i Tepeš. No, da i mi ne pričamo neistine u ovoj 2016., nije bilo ni za očekivati da ljudi koji civilni sektor iskorištavaju za registraciju svojih prihoda i osobno bogaćenje ne ponoseći financijska izvješća, razumiju kako sektor funkcionira.
Tekst je objavljen uz podršku Ureda za financijske mehanizme Europskog gospodarskog prostora i Norveškog financijskog mehanizma te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu projekta udruge Zagreb Pride – “Prema održivom pokretu za ostvarivanje LGBTIQ prava”.
