Belle de Jour – pod ovim pseudonimom znanstvenica Brooke Magnanti šest je dugih godina anonimno opisivala svoja iskustva kao escort-djevojke. Od 2003 do kraja 2004 radila je kao prostitutka u Londonu kako bi financirala svoje daljnje obrazovanje. Svoja iskustva počela je 2003. analizirati na blogu Diary of a London Call Girl, svake godine popularnijim i čitanijim, a danas već legendarnim. Kako je s godinama bilo sve više i više nagađanja o njenom pravom identitetu, sada se odlučila čitateljima bloga otkriti sama. Sredinom studenog Magnanti, koja danas radi u prestižnom institutu u Bristolu te se bavi istraživanjima na području neurotoksikologije i onkologije, odlučila razotkriti javnosti svoj identitet u interviewu koji je objavio Sunday Times.
U atmosferi skandala započela je u Engleskoj diskusija o fenomenu njenog bloga i same Magnanti. Internet stranica današnje doktorice, tada escort-djevojke, ubrzo nakon što je anonimna autorica počela opisivati svoja iskustva s klijentima i analizirati svoj život prostitutke, postala je jednom od najčitanijih i najkomentiranjih blogerskih stranica u Engleskoj. Vec 2005. izašla je i knjiga, napisana također pod pseudonimom, The Intimate Adventures of a London Call Girl, a kasnije i druga, The Further Adventures of a London Call Girl. Popularnost obiju knjiga i internet stranice bila je tako velika, da je britanska televizija na temelju priče tajanstvene Belle de Jour snimila čak i vrlo uspješnu seriju s naslovom Secret Diary of a Call Girl.
Danas, nakon razotkrivanja svog pravog identiteta, Magnanti u Engleskoj uživa status medijske zvijezde. Postala je pojam seks-blogerice koja kod novinara, prvenstveno muških, izaziva fascinaciju pomiješanu s velikom dozom nezdrave radoznalosti. Simbolizira nešto nepoznato, egzotično, skriveno, a prije svega ostalog – seksualno, što joj garantira stalni priljev novca od sve novijih i novijih interviewa. Belle de Jour/doktorica Magnanti danas među muškim novinarima slavi kao ekspert za sve teme koje su na bilo koji način povezane sa šire shvaćenom seksualnošću i seksom. Ženske aktivistkinje međutim zgražaju se nad njenim stavom koji prostituciju klasificira kao samo još jedno od mogućih ženskih seksualnih iskustava bez loših psiholoških, emocionalnih i zdrastvenih posljedica za one koje su primorane njome se baviti. I više od toga, Magnanti opisuje svoj put k prostituciji kao slobodnu odluku koja joj je otvorila mnoga vrata u karijeri i poslovnom životu, omogućila daljni razvoj i obrazovanje te svoju pozitivnu ocjenu prostitucije kao jedne od mogućih ženskih aktivnosti prenosi i na sve druge žene koje prodaju seksualne usluge muškarcima.
Još prije nego je javnosti razotkrila svoj identitet, Magnanti se kao autorica bloga upuštala u debate o prirodi prostitucije u kojima zastupa pozicije često neshvatljive ne samo za feminističke aktivistice, već općenito za ljude kojima je stalo do ravnopravnosti žena u ekonomskom i svakom drugom pogledu.
Bez obzira na njene izjave u kojima relativizira negativne posljedice pružanja seksualnih usluga za novac, i sama Magnanti je primjer ekonomske opresije koja ženama onemogućava napredovanje u karijeri te ih sili da pribjegnu sredstvima ponekad toliko ekstremnim kao ono za koje se i sama odlučila.
Kako sama kaže, za rad u escort agenciji odlučila se kako bi brzo pribavila novce potrebne za vrijeme pisanja diplomskog rada: “Mogla sam raditi kao konobarica no koliko bih samo sati trebala provesti za šankom samo da skupim dovoljno novca za najamninu? Kako mrzim biti bilo kome dužna novce, nisam bila spremna posuđivati od prijatelja. Da budem iskrena, pisanje diplomskog rada oduzima toliko mnogo vremena i energije da sam morala pronaći neki drugi posao, koji bi mi omogućio što bržu zaradu”.
Nedugo nakon što ga je i stvarno pronašla počinje s pisanjem svog internet bloga. Možda kako bi sama pred sobom opravdala svoj kontroverzan izbor, ili možda čak iz stvarnog uvjerenja, o svom prostituiranju piše u vrlo vedroj i humorističkoj maniri. Opisuje klijente i njihove probleme, svoje reakcije i refleksije, a svi se tekstovi uglavnom vrte oko bezopasnosti i lakoće života jedne prostitutke u engleskom velegradu (istini za volju, radi se ipak o malo ekskluzivnijoj prostitutki – ipak je naplaćivala £300 po usluzi, štogod to značilo). Opisana na takav način, njena iskustva i komentari populariziraju i perpetuiraju mit o tome kako prostitucija nije posljedica ekonomske opresije žena nego njihova slobodna odluka – jednostavno jedan od načina kako brzo i relativno bezbolno, a prema riječima Magnanti i zanimljivo i zabavno, zaraditi novce za svakodnevne potrebe.
Kao podrška tom antifeminističkom mitu izjave i tekstovi Magnanti vrlo su opasni – oni zamagljuju istinu i oslikavaju svijet prostitucije kao žensku realnost punu svojevrsnog glamura i sjaja, poput imaginarnog prostora užitka i ljepote. Oni djeluju prije svega na muške predodžbe o sretnim prostitutkama koje uživaju u seksu sa svakim novim klijentom. Oni potiču nezdravu radoznalost koja nas sili da kupimo i pročitamo dnevnike londonske call-girl kako bi se iz tzv. prve ruke informirali o tome što prostitucija zapravo jest, kako o tome ne bi morali stvoriti vlastiti sud utemeljen na objektivnijim analizama i istraživanjima.
Afirmirajuće izjave danas uspješne znanstvenice Belle de Jour potpuno zanemaruju drugi aspekt prostitucije: seksualno nasilje, silovanja, iskorištavanje mladih djevojaka, trafficking itd. Na njenom blogu nema mjesta za duboku psihičku bol, o kojoj izvješćuju bivše prostitutke kojima je uspio prelaz “na drugu stranu” i koje se danas bave nekim drugim poslom, nema mjesta za spolno prenosive bolesti, neizvjesnost, loše zdrastveno stanje većine prostitutki čiji posao iziskuje tjelesne i psihičke napore drugim ženama posve nepoznatih dimenzija.
Jedna od komentatorica slučaja Magnanti, Tanya Gold, citira i jedno od najnovijih istraživanja posljedica prostitucije objavljeno u medicinskom magazinu Journal of Trauma Practice 2003. godine. Za ovu studiju ispitane su 854 osobe iz 9 zemalja – žene, muškarci i transseksualne osobe – koje su se bavile prostitucijom i od nje živjele više godina. Istraživanje je pokazalo, da je 70 do 90 posto ispitanika tijekom bavljenja tim poslom bilo žrtvom seksualnog i drugog tjelesnog nasilja od strane klijenata ili “poslodavaca” u agencijama, 60 do 70 posto bilo je silovanih, a više od polovica njih doživjela je silovanje i više puta. 68 posto ispitanika danas pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), inače karakterističnog za žrtve seksualnog nasilja (čak i mnogo više nego za žrtve rata – taj je podatak često zanemaren na našim prostorima). I druga istraživanja posebno ističu katastrofalne psihičke i fizičke posljedice za osobe primorane na bavljenje prostitucijom – primjerice, vjerojatnost prijevremene smrti je kod prostitutki (i ženskih, i muških) čak četrdeset puta veća nego kod osoba koje nikad nisu bile aktivne u industriji seksualnih usluga.
Istraživanja pokazuju također da većina prostitutki nema drugog izbora te da kod njih nema mjesta za mitsku “slobodnu odluku” o kojoj toliko voli govoriti Brooke Magnanti. Za njih prostitucija nije slobodan izbor – ona je zadnji izbor, zadnja mogućnost, a vrlo često i najbrutalniji oblik nasilja nad osobama koje su žrtve traffickinga i seksualne ropkinje, te su na tu aktivnost prisiljene izvana. Većina prostitutki dolazi iz najsiromašnijih slojeva društva i već se u djetinjstvu susrela s raznim oblicima seksualnog nasilja – zato je nemoguće pretpostaviti, da bi prostitucija ikada mogla postati njihova “slobodna odluka”.
Širenje takvih mitova štetno je jer odvraća našu pozornost od pravog problema prostitucije i položaja žena – prostitutki u društvu. Tvrdnje doktorice Magnanti opasne su, jer se njeno osobno iskustvo, proizašlo iz motivacija koje ne zavrjeđuju posebnog komentiranja, nipošto ne može aplicirati na iskustva drugih žena konfrontiranih s pojavom prostitucije, ili žena koje se njome aktivno bave kako bi si osigurale osnovna sredstva za preživljavanje. Na kraju, promoviranje prostitucije kao osobne i slobodne ženske odluke licemjerno je, jer služi više opravdavanju vlastitih postupaka (koji očito nisu posljedica ekstremnog siromaštva ili drugih graničnih situacija) nego prikazanju cijele složenosti perspektiva i uvjeta koji žene dovode do prodaje seksualnih usluga i izlažu ih jednoznačno negativnim psihičkim i fizičkim posljedicama tog čina.
