Withney Wolf jedna je od osnivačica dating aplikacije Tinder koja je nakon tužbe za diskriminaciju i dobivene odštete od milijuna dolara s kolegom s Badoo-a (dating app) odlučila pokrenuti sigurnu i netipičnu virtualnu platformu za upoznavanje potencijalnih partnera/ica, nazvanu Bumble. S obzirom da su i predznak i kontekst priče feministički valjalo je istražiti o čemu se tu zapravo radi.
Kod nas aplikacija još uvijek nije dostupna, ali Bumble ima prilično zabavan sadržaj na blogu koji može poslužiti kao dobra polazišna točka. Važno je naglasiti da supostoji nekoliko različitih Bumbleovih platformi pa se stječe dojam kako ovdje ne vrti baš sve oko seksa. Tako je tu opcija Bumble BFF – namijenjena pronalasku prijatelja, kao i BumbleBIZZ putem kojega se možete spojiti s različitim profesionalcima čije vam se vještine svide, i to bez straha da će vas, kako navode u Bumbleu, otkriti kako popijete bocu vina za ručkom i objavite fotku toga jer su vam šaljivi privatni i nešto stroži poslovni profil – odvojeni. Ostalo je, nažalost, manje-više isto.
Kao na Tinderu, na Bumbleu se kreira korisnički profil, a aplikacija u suradnji s GPS-om vašeg mobilnog telefona, pronalazi najbliže partnere/ice. Svajpanje lijevo za da, svajpanje desno za ne. Doduše, za razliku od Tindera, u muško – ženskom lajkanju žena mora započeti razgovor unutar 24 sata kako se match ne bi izgubio, dok kod istospolne komunikacije to nije slučaj. E sad, ovo je navodno i najjači adut Bumblea, činjenica da žene povlače prvi korak i da, ako ne odgovore, druga ih strana neće imati kad uznemiravati. No, razmislimo časkom. Prvo, rok od 24 sata pritisak je sam po sebi. Drugo, jednom kad započnete razgovor s nekim, za maltretiranje ima vremena i mjesta bilo kad u tijeku istog. Dakle, priča pada u vodu.
Romantika, ali ne i emancipacija
Ipak, vratimo se i na Bumbleov blog koji vrvi tekstovima. Veći dio njih uspješne su priče o spojenim parovima. Jedna od takvih ona je Garetta i Christine koji ostavljaju gorak okus u prvih nekoliko riječi. Christina priča kako se pristala naći s Garettom jer je ponudio da će doći po nju prije spoja i jer je tip osobe koji će se, citiram, “pobrinuti za sve ostalo”. Dakle, ovo je klasična pick up priča i obrazac ponašanja za koji većina muškaraca smatra da ga treba slijediti na dating aplikacijama – žene tamo kače slike i čekaju da ih neko pokupi, odvede na večeru, plati, oduševi nekom gestom iza, etc. Lijepo što su sretni, ali da sam korisnik/ca i da se idem priključiti Bumble zajednici i ovo je prvo korisničko iskustvo na koje naletim – zapitala bih se po čemu se Bumble zaista razlikuje od ostalih?
Tu je i još jedna priča o uspjehu (partnerskom, jasno, kao da se kakav drugi ondje slavi) broj dva. Cold winter nights are even colder when you’re single, especially in Chicago, tako glasi njen uvod. Biti sam/a očito je veća drama nego biti bos/a ili gladan/na.
Ili priča “Upoznala sam Dana u trenutku kada sam već mislila da ljubav ne postoji”. Ta ista koja je upoznala Dana kaže da je netom prije njega bila pomirena sa sudbinom i odlučila posvojiti dijete. A sad kad ima Dana više ne mora usvojiti dijete jer može napraviti svoje? Većina priča koje Bumble na svom blogu dijeli okrunjeno je brakom, što je izvrsno za one koji to vole, ali je eliminiralo i šansu da popularizira sve ostale oblike životne zajednice koji su jednako prihvatljivi. Zar su se baš svi/e udali/oženili ili uredništvo Bumbleove blogosfere priče bira po tom ključu? Uglavnom, romantike na pretek, a emancipacije niti u tragovima.
Nadalje, postoji čak i tekst naslova Bumble Boyfriend Holiday Gift Guide u kojem nas korisnike/ce Bumblea ovaj sajt može “spasiti” od problema što kupiti partneru/ici. Vrlo s visoka, vrlo patronizirajuće i vrlo komično na kraju. Ne tvrdim da poneka ideja sa strane ne dođe dobro, no u prvom redu promiče se prežvakani materijalizam, kao i što se sugerira da netko svojoj najdražoj osobi nije u stanju samostalno osmisliti iznenađenje. Prva reakcija većine čitatelja/ica, skromno se nadam, je: “Bumble, tko si ti da mi to govoriš?” Također, postoji isti takav tekst namijenjen rješenju problema što kupiti partnerici, a tamo se, gle čuda, preporučuje ženska torbica, ženske čizme, šal, mirisna svijeća, cvijeće! Ne knjiga, ne tečaj jezika, alat za kakav rad rukama, putopis ili i što bi aktiviralo možda sive moždane vijuge. Najvažnije je biti lijep.
Postoji i tekst naslovljen What’s Really In My Bag. Hmmm, zanimljiv način brzinskog upoznavanja u smislu aha imaš četiri maramice, dva labela, melem, žvake, Coldrex i kapi za nos – okej, ti si bolesna i ja te mogu pitati mogu li ti ikako olakšati. Ali, zapravo potencirajući takve “simpatične” reci-mi-što-imaš-reći-ću-ti-tko-si igre perpetuiramo mit da sve žene imaju 24 kilograma stvari u torbi (nemaju), da su sve žene neorganizirane (nisu), a i dajemo masu prilika potpunim strancima da na osnovu naših stvari povlače kojekakve zaključke o nama. Tu su naravno i “iskustva” korisnica o tome kako svaki tjedan pokušaju isprazniti torbu, ali im ne ide, pa kako su tražile cijelo jutro svoje Tom Ford sjajilo po stanu, kao i Chanel Perfection Lumier Velvet (što je to?!) i sl. Carrie Bradshaw nebuloze. Da, jasno je da postoje žene koje jako vole kozmetiku i koje su jako dobre u pronalaženju najkvalitetnijih preparata po najpristupačnijim cijenama i onda su majstorice u apliciranju tih istih preparata na odgovarajuće dijelove lica, i nitko ne tvrdi da je to išta manje feministički od nenošenja istih, ali je zapravo vrlo smiješno ovaj dating app oglašavati kao totalno drugačiji od istih i onda po njemu provlačiti prilično ustaljene stereotipe o ženama koje se stalno šminkaju.
{slika}
Heteroseksualna bračna zajednica iznad svega
Također, navodi se kako je prošlog petka čak milijun žena učinilo prvo korak te se najavljuje skorašnje lansiranje i gay inačice aplikacije. Na blogu se čestitaju blagdani, priča se o doniranim financijskim sredstvima za pomoć najpotrebitijima… Zanimljivo da se Bumble obavezao donirati 5 dolara humanitarnom projektu namijenjenom djeci ako ti na svoj match odgovoriš u roku 24 sata. Zamisli manipulacije. Uglavnom, stvara se dojam zajednice u kojoj smo svi/e dobrodošli/e, gdje je sve lijepo, sigurno, žuto i veselo. I fejk.
{slika}
Dobra strana njihova bloga je, recimo, to što naglašavaju važnost samopregleda dojki. Dobra strana je i što su korisnike/ice nastojali motivirati da izađu na (američke) predsjedničke izbore, prilično kvalitetnim i jednostavnim argumentima poput “budite dio vlastite budućnosti”. Čak su im prihvatljiva i pravila o postavljanju fotografija na Bumble prema kojima se zabranjuje objavljivanje fotki na kojima se nalaze djeca sama, nema fotografija u donjem rublju ili obnaženih (ali su u kupaćim kostimima dozvoljene – ?!) i lice mora biti jasno vidljivo. Iako imaju stroža pravila od ostalih na tržištu dostupnih aplikacija, ipak bi se dalo o njima i raspraviti.
Uglavnom, da rezimiramo, Bumble s pripadajućom filozofijom ne slavi samostalnost i unikatnost svakoga/e od nas, Bumble ne promovira opuštenost i jednostavnost, kao ni prihvaćanje drugih takvima kakvi jesu. Točnije, ne promovira se ništa drugo već hegemonijalnost heteroseksualne bračne zajednice nad svim drugim oblicima potencijalnog postojanja ljudskih bića na ovoj planeti i inzistira se na heteronormativnosti. A dating aplikacije bi, ako se ne varam, trebale biti nešto sasvim drugo.
