Najnovije, američko istraživanje utjecaja rodnih stereotipa istaknulo je kako šestogodišnje djevojčice vjeruju kako je briljantnost i uspjeh primarno muška domena, prenosi britanski portal The Guardian.
—
Istraživanje utjecaja rodnih stereotipa Sveučilišta u New Yorku istaknulo je kako djevojčice u dobi od šest godina rjeđe povezuju pojmove briljantnosti i uspjeha uz vlastiti rod, dok za razliku od njih – to čini 65 posto dječaka istog godišta.
Studija je provedena kroz niz testova na uzorku od 400 djece, od čega su polovicu ispitanih činile djevojčice, a polovicu dječaci. Istraživanjem je ispitan utjecaj rodnih stereotipa na dječje poimanje pojmova inteligencije i procjene vlastite sposobnosti, istaknuvši kako djevojčice u dobi od šest godina ne vjeruju u povezanost odličnog uspjeha u školi s urođenim sposobnostima te kako su uvjerenja da je darovitost primarno vezana uz suprotni rod. Andrei Cimpian, koautor istraživanja, izjavio je za The Guardian kako ovo istraživanje osvjetljava činjenicu kako djeca apsorbiraju i razvijaju svoje stavove pod utjecajem rodnih stereotipa, poput ideja da je darovitost i talentiranost u određenim područjima primarno vezana uz muški rod.
“Djevojčice u dobi od šest godina umanjuju važnost dokaza koji su im pred očima, dokaza koji upućuju na darovitost vlastitog roda, te temelje svoje ideje o tome tko je “stvarno, stvarno pametan” na drugim stavovima“, izjavio je Cimpian, dodavši kako činjenica da su rodni stereotipi prisutni već od najranije dobi imaju dovoljno vremena da izvrše svoj utjecaj na projekciju obrazovnog puta djevojčica i dječaka.
S obzirom na to kako je obrazovanje jedno od razvojnih kapitala nacionalnih ekonomija te čimbenik otvorenosti za sve društvene grupe, dok je dulje i kvalitetnije obrazovanje značajan institucionalni mehanizam smanjenja društvene nejednakosti i budućeg prosperiteta pojedinca, odnosno pojedinke – upitale smo se koliko se navedeno istraživanje uklapa u naše društvene okvire. Za mišljenje smo pitali dr.sc. Ivanu Jugović, znanstvenu suradnicu na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu koja je istaknula kako se ovo istraživanje poprilično uklapa u saznanja o rodnim stereotipima učenika i učenica u Hrvatskoj.
“Iako su istraživanja u Hrvatskoj provedena na učenicima i učenicama viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima/kama, a ne djeci predškolske i rane školske dobi kao u navedenom američkom istraživanju – nalazi su slični. I kod nas se pokazalo kako djevojke podcjenjuju svoje sposobnosti. Primjerice, u nekoliko istraživanja, koja sam provela sa suradnicama, pokazalo se kako djevojke, iako imaju bolje školske ocjene iz matematike i fizike od mladića, one svoje vlastite sposobnosti u tim predmetima procjenjuju lošijima, nego mladići svoje. Kao rezultat takvih uvjerenja, djevojke u manjoj mjeri biraju studije i zanimanja u kojima su ti predmeti bitni, kao što su tehnički studiji.”, izjavila je Jugović, napomenuvši kako posebno zabrinjava rasprostranjenost stereotipa o slabijem talentu žena za tehničke studije i zanimanja.
Istraživanjem iz 2014. godine, naime, Jugović je ustvrdila kako 80 posto učenica i preko 85 posto učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj smatra kako su muškarci talentiraniji od žena za tehničke studije i zanimanja u području tehničkih znanosti, zbog čega manje djevojaka upisuje tehničke studije unatoč tome što su uspješne u predmetima koji su potrebni za njihovo upisivanje. Samo jedan od primjera – podatak je o broju upisanih studentica na preddiplomski studij Fakulteta elektronike i računalstva prošle akademske godine gdje je od 649 upisanih studenata svega 147 djevojaka, dok je od 446 upisanih studenata na diplomski studij istog sveučilišta – 76 žena, što je manje od 20 posto upisanih žena po studiju.
Odgovor na pitanje zašto se djevojke i mladići razlikuju u obrazovnim odabirima i postignućima potražile smo u zborniku Branislave Baranović “Koji srednjoškolci namjeravaju studirati? – Pristup visokom obrazovanju i odabir studija”, odnosno u tekstu “Teorijsko-empirijskom pregledu objašnjavanja rodnih razlika u obrazovnim odabirima i uspjehu”, Ivane Jugović.
Dosadašnja istraživanja, naime, upućuju na to kako su mladići zainteresiraniji od djevojaka za prirodne znanosti prema kojima imaju pozitivnije stavove i ostvaruju bolji školski uspjeh te u većoj mjeri upisuju tehničke i inženjerske studije, gdje je još uvijek kronična podzastupljenost studentica. Kada se ispituje lošiji školski uspjeh mladića i podzastupljenost muškaraca na određenim studijima, najčešće je riječ o školskim predmetima poput materinjeg i stranih jezika, lošijem uspjehu u pisanju i čitanju te općenito lošijem školskom uspjehu dječaka i mladića u većini školskih predmeta, kao i manjak studenata na studijima poput učiteljskog ili drugih pomagačkih studija. Za razliku od mladića, istraživanja pokazuju kako su djevojke u prosjeku više zainteresirane za materinji i strani jezik, kako postižu bolje rezultate na testovima čitanja i pisanja te imaju veće aspiracije prema karijeri u društveno-humanističkim područjima (Državni zavod za statistiku, 2014).
“Djevojčice nemaju uvjerenje da su općenito akademski neuspješne, već da su djevojke i žene slabije talentirane u područjima koje se smatraju maskulinim, kao što su fizika ili tehničke znanosti. Istraživanja pokazuju kako se (ti) stereotipi formiraju u okruženju u kojem djeca odrastaju, i perpetuiraju u obiteljima, u školi, kroz medije i sl.“, izjavila je Jugović.
{slika}
Prema Jugović, čimbenici kojima se mogu objasniti razlike između djevojaka i mladića, odnosno žena i muškaraca u obrazovnim odabirima i uspjehu vezani su razlike u motivaciji, podršci socijalne okoline za bavljenje određenim područjem, nedostatak rodno nestereotipnih uzora, rodne stereotipe o obrazovnom području i zanimanjima te nesklad između rodnih uloga i predodžbi o obrazovnom području ili zanimanju. Usmjerit ćemo se na socijalizacijske čimbenike.
Socijalizacijske teorije, naime, pružaju objašnjenje pojava rodnih razlika u obrazovnim postignućima i odabirima, a jedna od ključnih pretpostavki jest ta da socijalna okolina, primarno roditelji i nastavnici/e, pružaju dječacima i djevojčicama različitu količinu podrške u bavljenju određenim aktivnostima, te kako prilikom odabira obrazovanja i zanimanja okolina stereotipno dijeli područja na muška, odnosno ženska. Eagly, Wood i Diekman (2000) smatraju kako roditelji koji ohrabruju svoje sinove i kćeri da se bave rodno stereotipnim aktivnostima kod njih potiču učenje rodnih stereotipa i utječu na to da djeca više razvijaju rodno stereotipne kognitivne i socijalne vještine. Primjerice, istraživanjem rodnih stereotipa u slikovnicama za djecu (Kolega, Ramljak i Belamarić, 2011.)*** pokazalo je kako su ženski likovi četiri puta rjeđe prikazani u nekoj profesionalnoj ulozi nego muški.
“Slika koju djeca dobivaju kroz slikovnice od najranije dobi je iskrivljena, ne odgovara realnosti i uz to ojačava rodne stereotipe. Prisutnost rodnih stereotipa pokazala se i u nekoliko analiza čitanki hrvatskog jezika i književnosti (istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2007., istraživanje Baranović iz 2000. i Baranović, Jugović i Doolan iz 2008.), što znači da se izloženost stereotipima nastavlja i tijekom obrazovanja. Tu ključnu ulogu imaju učitelji i učiteljice koji teme rodne neravnopravnosti mogu kritički obraditi sa svojim učenicima/ama ako su za to motivirani i educirani. Naravno, ne zaboravimo i da se rodna socijalizacija odvija od najranije dobi i kroz odabir igračaka. Odabirom rodno stereotipnih igračaka, primjerice lutaka za djevojčice, a autića ili kocaka za dječake, sužavamo djeci raspon iskustava u kojima mogu razvijati različite sposobnosti i tako potencijalno utječemo i njihove kasnije interese, osjećaj sposobnosti da se bave određenim područjima …”, dodaje Jugović.
Kao rješenje ovog problema Ivana Jugović istaknula je kako: ” … za dokidanje stereotipa potrebno je djelovati na više polja. U međunarodnom kontekstu je većina inicijativa za dokidanje ili smanjivanje rodnih stereotipa o zanimanjima usmjerena na učeničku populaciju, dok su inicijative usmjerene na mlađu djecu i predškolski uzrast manje prisutne. Kada govorimo o raznim programima za učenike/ce, u prvom redu to su radionice za učenike/ce i rodno osjetljiva profesionalna orijentacija u kojoj im se prezentira širok spektar profesionalnih odabira na nestereotipan način, a često važnu ulogu ima upoznavanje učenika/ca s osobama koje obavljaju rodno nestereotipna zanimanja (npr. žene u ICT profesiji). Kako učitelji/ce ne bi sudjelovali u perpetuiranju rodnih stereotipa, inicijative su usmjerene na njihovu edukaciju o rodnoj problematici tijekom inicijalnog obrazovanja i kasnijeg profesionalnog usavršavanja, što se u Hrvatskoj još uvijek ne provodi na sustavan način. I na kraju, postoje policy akcije usmjerene na izbacivanje rodnih stereotipa iz školskih udžbenika kako bi kurikulum bio rodno osjetljiv.”
Ako postoji konsenzus kako je puno ostvarenje potencijala svake osobe (neovisno o rodu i spolu) nešto čemu društvo treba težiti, te da društvena ravnopravnosti vodi ka uključivijem i boljem društvu – da bi se ravnopravnost postigla, ona mora biti društveni cilj. U takvom scenariju podatci PISA-inog istraživanjima gdje 45 posto roditelja ispitivanih dječaka očekuje od svojih sinova afirmaciju u prirodno-tehničkim znanostima, dok isto očekuje tek 20 posto roditelja djevojčica – bit će prošlost s obzirom na to da će se oba roda motivirati da iskoriste maksimalan potencijal i time prosperiraju u budućnosti.
Neosporivo je da su na tržištu rada žene još uvijek diskriminirane, sve ostvarene razlike boljim uspjehom u formalnom obrazovanju nestaju ulaskom u poslovni svijet (već na razgovoru za posao pita ih se planiraju li imati obitelj i djecu, primaju i do 20 posto manju plaću, fokusirane su na zadovoljavanje očekivanja okoline, obitelji i partnera, uključujući uspješno obavljanje kućanskih poslova, odgoj djece, skrb o starijim i nemoćnijim članovima obitelji), zbog čega je njihov prosperitet u budućnosti diskutabilan, a čini se da ta putanja ka upitnoj budućnosti započinje već od malih nogu učenjem i ponavljanjem rodnih stereotipa.
Vrijeme je da se takav scenarij promijeni sustavnim razbijanjem rodnih stereotipa, jer iako se dječaci i djevojčice od ranog djetinjstva međusobno razlikuju u mnogim aspektima ponašanja, riječ je o prosječnim vrijednostima. Čak i kada su prisutne statistički značajne razlike u nekom ponašanju, distribucije rezultata za muškarce i žene se u velikoj mjeri preklapaju. Dakle, veličina razlika između muškaraca i žena puno je manja no što prevladavajući rodni stereotipi tvrde. Vrijeme je da se za razlike među djevojčicama i dječacima prestane “kriviti genetika” i uzme u obzir okolina, odnosno njezine tradicionalne vrijednosti činjenja razlika između muškaraca i žena te “promjeni ploča” adekvatnijim odgojem i obrazovanjem oslobođenog stereotipiziranja.
Vrijeme je za promjenu kako niti jedna djevojčica, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu – nikada ne bi posumnjala u svoju talentiranost i briljantnost. Krajnje je vrijeme za to, a nova akademska i školska godina već je na pragu.
Izvori:
Jugović, I., Doolan, K., & Baranović, B. (2016). Gendered Course Choices: Rationalization and Embodiment. European Conference on Educational Research. Dublin, Irska, 22-26.08.2016.
Eagly, A. H., Wood, W. i Diekman, A. B. (2000). Social role theory of sex differences and similarities: A current appraisal. U Eckes, T. i Trautner, H. M. (Ur.), The developmental social psychology of gender (str. 123-174). Mahwah, NJ: Erlbaum.
Kolega, Ramljak i Belamarić (2011). Što ću biti kad odrastem? Analiza zanimanja u dječjim slikovnicama. Magistra Iadertina, 6(1), 25-35.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (2008). Godišnji izvještaj Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2007. godinu.
Baranović, B. (2000). “Slika” žene u udžbenicima književnosti. Zagreb: Institut za društvena istraživanja – Zagreb.
Baranović, B., Jugović, I. & Doolan, K. (2008). Kojega su roda čitanke iz književnosti? Zagreb: Institut za društvena istraživanja.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
