Evo što mrzim kod feminizma

Deborah je spisateljica, kreatorica, urednica i skladateljica. Osnovala je i dirigira radikalnim ženskim zborom @Gaggle, povremeno piše za Guardian, a njezine vrlo cijenjene reportaže možemo čuti u BBC-jevom programu Radio 4 – Woman’s Hour. Od samog osnivanja radi u Feminist Timesu, 2013. postaje urednicom, a 2014. napuštta Feminist Times zbog novih projekata. Ovo je njezin oproštajni tekst za Feminist Times.

Mržnja je jaka riječ, no valjda će vas motivirali da pročitate! Nemojte me krivo shvatiti – ja volim feminizam – no bilo je mnogo frustracija i zbunjenosti tijekom mog rada kao urednice  Feminist Timea. Tako da sam u ovom svom oproštajnom tekstu odlučila prekršiti vlastito pravilo – i zauzeti neke strane.

Pluralizam je najradikalnija opcija u feminizmu

Išla sam u žensku samostansku školu gdje je jedno predavanje o abortusu držala časna sestra, u kapelici, s projekcijom blještećih prikaza mrtvih fetusa na oltaru. Katolička crkva je poznata po takvim stvarima. Od tada sam pobornica prava na izbor i sumnjičava prema ljudima koji su jako sigurni kako su potpuno u pravu.

Željela sam da Feminist Times ne bude tako samouvjeren, i u svakom slučaju da bude kulturan. Umjesto da govorimo ljudima što trebaju misliti, trebale bismo im predstaviti mnoštvo suprotstavljenih ideja kako bi svatko mogao donijeti vlastito mišljenje. Od samog početka od nas se tražilo da “zauzmemo stranu”. Kako možete koristiti riječ ‘cis’? Zašto dopuštate da seksualni rad bude napisan u navodnicima? Ona je rekla da ne bismo trebale nositi štikle“! Neka umukne!

Imale smo mnoge poznate feministkinje koje u stvarnom životu nisu htjele sudjelovati u diskusijama, već samo pod svojim online identitetima. Takav pokret se ne razvija. Ukopan je. Zaglavljen, kao u onoj pjesmi, s klaunovima i džokerima i tako dalje. Biti spreman/na uživo raspravljati bilo s kim, posebno s onima koji se s nama ne slažu, može bit najprogresivnija stvar koju možemo učiniti. Neke od naših najboljih autorica su osobe kojima smo pristupile zato što su nas na internetu bijesno kritizirale. I sve su uživo bile drage i simpatične.

 Feminizam je ukraden i prisvojen i [do] 2016. bit će opet mrtav

2009. pokrenula sam feministički projekt pod nazivom Gaggle – čudan transgresivan punk zbor. Često su nas ismijavali zato što smo se glasno i ponosno izjašnjavale kao feministkinje. To je bilo prije samo pet godina [2010.], a i dalje nisam uspijevala pronaći kolumnisticu koja bi rekla da je feministkinja (otud web-stranica F-word) – feminizam je bio tȃbu. Nisi mogao naći niti jednu jedinu feministkinju.

Danas su na svakom koraku. Feminističke kolumne, majice i događanja čine duh vremena (zeitgeist). Svake večeri je neka panel diskusija o ženama u glazbi, više se ni ne mogu sjetiti kako je to bilo prije ovog četvrtog vala? (Nešto u vezi cupcakesa i burleske, mislim).

U svakom slučaju, feminizam je sada toliko popularan da je to jedna od najčešćih i najmodernijih riječi u marketingu u 2015., pa tako Pantene prodaje feministički šampon, a Special K je, sa svojim dijetnim pahuljicama, pomeo Dove. Nažalost, sve što je u modi – izaći će iz mode. Poput Skip It igračaka, environmentalizma i hipsterskih brada. A ako će feminizam 2016. opet biti mrtav – što želimo postići tijekom ove kratkotrajne čarolije kad je u centru pažnje?

 Transrodnost kao prijelomna točka predstavlja dobrobit za žene

Ovo bi moglo biti najvažnije savezništvo u rušenju rodnih predsrasuda – ne zbog toga što nam govori da svatko može biti žena, već zato što nas prisiljava da se zapitamo što su dovraga uopće žene i muškarci?

GenderWeek je vjerojatno dio moga rada u Feminist Times na koji sam najponosnija. To je izravan rezultat moje zgroženosti do koje razine ide mržnja prema transrodnim ženama, ali i mog suosjećanja za stariju generaciju feministikanja koje su, što je normalno, sumnjičave i uplašene. Pokušale smo izgraditi most između ovih dviju povrijeđenih strana, no odakle nam pravo da mislimo kako to možemo učiniti?! I tako, šest mjeseci nakon što me je pitala da vrstu članstva nazovemo po njoj, Roseanne Barr nas je napala!

Trolanje je najgora vrsta aktivizma

S obzirom da sam pobornica pluralizma, sigurno možete shvatiti kako mi se ne sviđa polarizacija na Twitteru. Mnogo dragocjenog vremena i mnoge dragocjene ideje progutaju takve “vremenske crte” (timelines) koje budu zaboravljene nakon par minuta. Ako je za vas trolanje oblik aktivizma… hm da, sretno vam bilo s tim.

Koncept “izbora”

Lynne Segal je to rekla mnogo bolje za naš Gender Week, no rijetki su to pročitali. Dakle, ukratko – nemamo potpuno autonomnu svijest izvan kulture i svih njezinih izopačenosti.

Naši izbori nisu determinirani naprosto slobodnom voljom, već su na mnoge načine predeterminirani našom kulturom. Ja “biram” nositi visoke pete je kao da ste rekli Ja “biram” piti kapučino. Prije 2012. nitko nije znao da možete smiksati kavu i mlijeko na tako divan način, tako da se slažem s Larryjem Davidom kada se radi o “izboru”: ne možeš izabrati ono što ne postoji, a novi izbor je vrlo često samo redizajnirani stari izbor.

 A gdje je revolucija?

Zašto smo tako pristojne kada nastojimo inzistirati na tome da neki ljudi odustanu od svoje komadine moći i podijele. Russell Brand želi da imamo duhovitu revoluciju, Uncut i dalje maršira s maskama, Keiser Report poziva na vješanje bankara – a što je s feminističkom revolucijom?

Žudim za feminističkom revolucijom, gdje kultura prati zakon na mjestima kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo i gdje je zakon u skladu s bazičnom ljudskošću u nekim drugim dijelovima svijeta. Svijet sa socio-ekonomskim F-planom.

Pokušavali smo naći ekonomistkinje koje bi napisale feministički ekonomski projekt za budućnost. No nije bilo sreće. Bez takvog plana, svaki feministički pokret imat će ograničen utjecaj, jer kapitalizam je dio problema.

Izraz ‘austerity’* (mjere štednje)

Kao i s F-planom, pokušavala sam pronaći nekoga tko bi napisao tekst o pronalaženju alternative za riječ ‘austerity’, no taj tekst još nije objavljen.

Riječ ‘austerity’ može prelako pogrešno prizvati nostalgične slike stoicizma (Blitz spirit), kućne ekonomije iz 1950-ih, krijeposnosti, umjesto ekonomske političke ideologije i bôli koju uzrokuje. Ta riječ se možda čini bezazlenom, no poput svih riječi ona ima moć, može te opčiniti. Trebamo novu riječ. Do tada, do je kao da trinestogodišnjakinju koja je prisiljena na brak zoveš “suprugom”; ona nije supruga, ona je ropkinja.

Dobila sam devet kilograma radeći ovaj posao

Feminist Times je sveprožimajući pothvat. Od prvog tjedna počela sam utjelovljavati svaku terapeutsku definiciju problema s “granicama”: nemoj stalno biti na Twitteru, ne doživljavaj sve osobno, zaboravi na e-mail noću ili preko vikenda, nemoj raditi u tuđoj kući, nemoj jesti dva ručka. Ne misliš da si pod pritiskom, a onda odjednom kupuješ gaćice veličine XXL! Sutra ću pregaziti vlastitu riječ i počet trčati.