S nosom sam u knjizi na svojoj lokalnoj “kofeinskoj česmi”, do mene dostruji muški glas usred tipičnog milenijskog razgovora: “Mislim, ti nisi jedna od ‘onih’ feministkinja. Kužiš. Nisi bijesna”. Pogledavši u smjeru odakle dolazi ova grandiozna objava najzamornijeg scenarija, osjetila sam tugu dok je pristojnu mladu ženu koja je sjedila kraj njega, umjesto gorljive obrane sestrinstva, oblilo rumenilo zadovoljstva.
U medijima, u politici, u osobnim odnosima, vidim mlade feministkinje koje pozdravljaju ovu vrstu “tolerantnijeg” feminizma. Zašto? Zašto smo se smjestile u taj ograničeni Instagram #girlpower kada smo postigle toliko malo ciljeva i konstantno smo ugrožene “brisanjem”? Kada se feminizam počeo više brinuti za političku korektnost nego za korigiranje loših politika? Kada smo postale marketinška kampanja umjesto opasne ‘sorte’ progresivnih ratnica?
Shvaćam da je posao otpora svakom aspektu moderniteta koji ne uspijeva podržati puna prava žena beznadežan i nemoguć, ali koju poruku šaljemo kada inzistiramo na “izdvajanju” feministkinja koje mrze mušlarce – glasnih i militantnih Meduza dlakavih nogu koje pale grudnjake? Kako ćemo se pomaknuti prema pravednoj poziciji ravnopravnosti ako ne priznamo i ne branimo nužnost historijskog feminizma?
“Krojeći” i šaljući naše poruke tako da budu ugodnije muškarcima ili publici opasno kompromitiramo temeljni feministički projekt.
Feminizam je i dalje, u svojoj srži, unutarnje i političko njegovanje bogatog ženskog bića/sebstva (selfhood) koje ne ovisi ili ne treba status quo sisteme za spoznaju, dopuštenje ili prihvaćanje, već radije inzistira na evoluciji tih sistema kako bi oni osigurali mjesto ženama. Konformitet i slavne osobe ne mogu biti prisvojeni ili korišteni kao sredstva koja podupiru feminizam; to su mehanizmi stvoreni za i od najgorih aspekata američkog društva koji govore ženama kako da se oblače, kako da se ponašaju, kako da “budu dobre”.
Svi/e mi egzistiramo u društvu i neću kriviti žene koje su prokrčile sebi put do uspjeha unutar tradicionalnih područja ili koje su se osnažile pomoću medijskih kampanja, no feminizam nije hashtag koji plasiraju društveni mediji i utjecajni ljudi, niti token koji sjedi za direktorskim stolom, niti neiskreni govor na televiziji na nekoj dodjeli nagrada. Nemojmo se zavaraviti da to mnogo vrijedi.
Kako izgleda efikasan, moderan feminizam u smislu djelovanja i organizacije? Kao feminizam Drugog vala. Možda je danas do te transmutacije iz časnog neposluha u “mlake” slogane došlo i zato što moja generacija zapravo nikada nije primila ključnu poruku Drugoga vala. Pa vas, stoga, želim podsjetiti:
Nisi ovdje kako bi se svidjela [drugima]. Tvoja vrijednost ne ovisi o “marketinškoj/tržišnoj” vrijednosti (marketability), angažiranosti ili dostupnosti. Tvoja seksualnost nikada nije trebala biti korištena za plaćene klikove i reklame.
Ili, riječima Adrienne Rich:
“[Feminizam] znači otpor silama u društvu koje kažu da žena treba biti lijepa, ugodna, igrati ‘na sigurno’, imati niska profesionalna očekivanja, utopiti se u ljubavi i zaboraviti na posao, živjeti kroz druge, ostati na mjestu koje nam je namijenjeno. Stoga, to znači – hrabrost da budeš ‘drugačija’, a ne neprekidno dostupna”.
Ostani radikalna. Čvrsto vjeruj u vlastitu vrijednost. Još nismo ravnopravne, Još nismo poštovane. Javni prostori još uvijek nisu sigurni od predatora. Trgovina ljudima raste, ne smanjuje se. Cijene naših profesionalnih doprinosa i dalje su ispod tržišne vrijednosti. Postoje prostorije pune muškaraca koji imaju moć da određuju naše sudbine, sudbine naših tijela, koji aktivno rade na ograničavanju našeg djelovanja i samosvijesti. Odgovore ne tražite od društva. Ili u Hollywoodu. Pogledajte te stare, pelemenite, pravedne feministkinje, one koje su feminizmu dale kredivilitet, one kojih se sile koje nas žele držati potčinjenima boje.
Ovaj je članak posvećen moćnim feminističkim prethodnicama: Audre Lorde, Adrienne Rich, Shulamith Firestone, Phyllis Chesler, Kate Millet, Andrea Dworkin i drugima.
Danas i uvijek, zahvalna sam na radu tih žena koje prihvatile neodobravanje javnosti kao neizbježnu cijenu svoje odvažne obrane žena.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
