Premijer hrvatske Vlade je činjenicu da je zlostavljana supruga požeško – slavonskog župana iz redova HDZ-a od njega i navedene stranke nekoliko puta bezuspješno tražila pomoć komentirao riječima “Ima puno dopisa koji su anonimni, a on je u šumi tih mailova bio nedovoljno percipiran od strane mladih suradnika u stranci”. Vijest s izjavom je u prijepodnevnim satima prenio portal Index.hr koji je u ovoj priči zanimljiv i zbog još jednog detalja o kojem će više riječi biti niže u tekstu, a u međuvremenu i u trenutcima pisanja ovog teksta nije pristigla nikakva službena izjava iz redova državnih organa upletenih u slučaj. Tako je jedna jedina rečenica (p)ostala sjajnim pokazateljem svega onoga što u ovoj državi ne valja, mada nismo nikad ni gajile ikakve iluzije da nam teku med i mlijeko, a to je da ova država nema gotovo nikakve mehanizme zaštite i praktički se vodi sama jer nitko ni za što nikada nije preuzeo ikakvu odgovornost. S druge strane, sjajno je što nas više malo toga može izbaciti iz takta.
Naime, šef države ne samo da je pokazao elementarnu nebrigu za stanje teritorija kojim upravlja i za sve što je u ovom konkretnom slučaju zakazalo pa je žena niz godina sustavno premlaćivana, već je tu istu karakteristiku podigao na jedan sasvim novi nivo okrivivši tamo neke mlade jer ne čitaju dovoljno pažljivo elektroničku poštu. Kombinacijom tek nekoliko riječi tako je odbačena ikakva mogućnost da će ikada kasnije u budućnosti, barem u ovom sastavu, Hrvatska moći pružiti ono što je Ustavom zajamčila, a to je poštivanje prava čovjeka.
Jer, vidi, nije supruga ponešto nestašnog župana (kako ispada po pisanju desničarskih medija) pisala e-mailove na adrese koje glase info@nesto već se, u nadi da joj može pomoći, obratila direktno osobi s početka ovog teksta. Osobi koja potom, ni nakon propusta, nije osjetila službenu dužnost da se barem osvrne na a) društvo u kojem živimo, b) institucije u koje pokušavamo vjerovati, c) nasilje prema ženama (ili nasilje generalno, ako ćemo već tako). I opet je u prvi plan dospjelo ono na što smo već navikli, a to je “ja nisam kriv”.
Vratimo li se sekundu na Index.hr, glavni urednik portala Matija Babić prozvao je glavnu urednicu portala Direktno.hr Marju Čolak jer je njen medij u tekstu posvećenom nasilju u obitelji požeško – slavonskog župana prenio izjavu koja preformulirano glasi nekako ovako – nije bilo nikakvog strašnog nasilja, sve je predimenzionirano i (supruga, op.a.) je već popodne viđena u šetnji gradom. Dvoje protagonista potom su se nastavili uzajamno prozivati tko je što diplomirao, tko ima kakve mrlje iz prošlosti i tako redom. Pa je, opet, fokus s bitnog u ovoj priči još jednom pomaknut na “ja”. Ova druga pozadinska epizoda iz serijala: “Nitko ne radi što mu je dužnost, već tipka statuse na Facebooku”, kao uostalom i sve druge internetske sage, još uvijek traje i trenutno se nalazi negdje na dionici koja glasi: “Ja kao žena, majka i diplomirana novinarka ne odobravam nasilje nad ženama”, uz najavljenu tužbu Indexu / Babiću.
Što je, recimo, vrlo velik propust jer se inače nasilje nad ženama NE TOLERIRA NI U KAKVIM OKOLNOSTIMA, a ne samo iz pozicije dipl. novinar/ke, majke ili akademske građanke. Sada je, uzgred budi rečeno prošlo već 15 sati, a Direktno.hr nije objavilo nikakvu riječ urednika/ce kojom bi dali ikakav kontekst izjavi da je supruga požeško – slavonskog župana “samo malo dobila po sebi”. Već su, dapače, krenuli u osobni okršaj s Indexom.
Posljednji, ali ništa manje važan podatak je da župan neće biti razriješen dužnosti ni članstva u HDZ-u sve dok mu se ne dokažu optužbe, što je samo po sebi i u idealnom svijetu kao ideja čak i okej jer svi smo nedužni dok nam se ne dokaže suprotno. Sporno je to da se župana ne može smijeniti sve dok sam ne podnese ostavku, na što je u ovom džumbusu i veličanju sebe upozorio jedino Dnevnik.hr. To je kvalitetna, doduše i zabrinjavajuća, ali i konkretna informacija. Kako su pisali jutros oko 10 sati, osim ostavke, u 12 mjeseci od stupanja na dužnost ne postoji način za smjenu požeško – slavonskog župana (a sjetimo se kad su bili izbori), a za opoziv župana potreban je referendum čije raspisivanje treba podržati 20 posto građana određene županije. U Hrvatskoj ne funkcioniraju ni manje kompleksni i drugi po život važni procesi, pa je nekako teško zamisliti da će se sve nadalje odvijati kako bi trebalo. Da, izgubili smo bilo kakvu naznaku povjerenja u institucije koje vode ovu državu. Jutrošnja premijerova izjava nije samo još jedna u nizu bedastoća kojima smo svakodnevno iz različitih izvora bombardirane već je visoko simptomatičan pokazatelj da se u Hrvatskoj za nas ne brine nitko tko je s tom konkretnom misijom i postavljen. Što je dalje bilo sa suprugom požeško – slavonskog župana i tko joj je u ovom medijski poprilično popraćenom slučaju ponudio i pružio pomoć, još uvijek nismo saznale. Što će osigurati da impulzivni župan, čitaj nasilnik, svoje ponašanje ne intenzivira do smrtnog slučaja (kako biva u slučajevima obiteljskog nasilja koje se OPRAŠTA), također nismo saznale.
