Jednostavna teorija, zar ne? Barem bi trebala biti. Zašto onda svako ljeto moramo ponavljati gradivo?
Ako u Google tražilicu upišete pojam ‘tijelo’ te ‘plaža’ naići ćete mnoštvo (samo)prozvanih stručnjaka/inja koji nas informiraju kako ‘oblikovati tijelo za plažu’ i/ili donose fotografije žena ‘savršenog izgleda’ – demonstrirajući time kako izgleda ‘idealno tijelo’ u slučaju da ga ne možete zamisliti samostalno. Od članka u 24.sata Učvrstite tijelo za plažu uz ove odlične savjete fitness šefice do Riješite se ljubavnih jastučića i pripremite tijelo za plažu Večernjeg.hr i Sredite tijelo za kratko vrijeme i spremite se za plažu portala ženstvena.hr te mnogih drugih ‘korisnih savjeta’ internetskih medija. Ludnica, zar ne? A kombinacija je tako jednostavna – imaš tijelo, imaš plažu – onda imaš tijelo za plažu!
Zbog čega se onda mediji toliko trude objasniti ženama (i muškarcima) kako bi trebali izgledati za najjednostavniju stvar na svijetu – odlazak na ljetovanje? Veliki aplauz za one koji su se maksimalno potrudili dovesti svoje tijelo u top-formu za ljeto ako su to učinili radi sebe i nikog drugog, jednako kao i veliki aplauz onima koji su odlučili bojkotirati tako ako su to učinili radi sebe i nikog drugog, a najveći aplauz onima koji su uz sve to (vježbanje i/ili bojkotiranje) stali i razmislili – čemu sve to? A nadam se da je mnogo takvih.
Mediji i kapitalističko društvo na ovaj način ugnjetava žene (i muškarce) diljem svijeta stvarajući pritisak na sve nas neovisno o godišnjem dobu. Pitanje koje me muči već godinama jest – zašto smo im to dopustili?
Prema Ros Ballaster, profesorici na Oxford sveučilištu, zajednički ideali koje mediji stvaraju i pripisuju ženama čine imaginarni konstrukt i imaginarni svijet kojem ‘svaka žena teži, odnosno treba težiti’. Jasno je da mediji time stvaraju rascjep između onog što žena jest i onog što mediji tvrde da bi ‘žena trebala biti’ te time postaju ‘izvor anksioznosti, ali u isto vrijeme i ugode jer nikada ne mogu biti ispunjeni’. Ako smo svjesni da su ti ideali nerealistični zašto im dopuštamo da nas pokolebaju?
{slika}
Ispunjavanjem zahtjeva koji mediji stavljaju pred nas čini mi se ponekad da ako želimo dokazati da smo osnažene (da možemo bolje, da možemo više) moramo biti dijelom kulture uljepšavanja, jednostavno moramo prihvatiti igru – moramo slijediti ideale koji su medijski prezentirani.
Gotovo svi mediji koriste istu politiku – oni ‘informiraju’ žene kako bi trebale izgledati i kako bi se trebale ponašati, a ta politika tijekom ljetnih mjeseci postaje toliko eksponirana da nas iz svakog oglasa, svakog teksta, svakog priloga – bombardiraju slike i poruke o ‘savršenom tijelu’, o ‘savršenoj figuri’ stvarajući pritisak u nama da se moramo prikloniti takvim idejama i sudjelovati u njima. Bile mi visoke, niske, mršave, debele, popunjene na ‘pravim mjestima’, popunjene na ‘krivim mjestima’ – moramo krenuti ‘na posao’ kako bismo izgledale ‘savršeno’. Ništa drugo ne vrijedi – ako nismo ‘savršene’ – ne valjamo! A kako ćemo postići ‘savršenstvo’?
Zato su tu mediji – oni nas pripisuju savršenu prehranu – što smijemo jesti, što smijemo piti, kakve fitness savjete trebamo slijediti. Ne smijemo zaboraviti niti ‘sitnice’ koje nam trebaju kako bismo postigle taj ‘vau moment’ na plaži od najnovijih modela naočala, kupaćih kostima, šešira, najnovije boje laka za nokte, potrebnog nakita. A gdje su još epilacije, depilacije, manikure i pedikure i ‘savršene’ ljetne frizure. Vjerujem da većina nas kad bi slijepo slijedila sve ‘savjete kako zabljesnuti na plaži’ ne bi si mogle, uopće, priuštiti ljetovanje.
Masovno potrošačko društvo
Upravo taj aspekt suvremenog društva koje promovira kapitalizam medijskim poticanjem formiranja ‘masovnog potrošačkog društva’ je ono što me ljuti, jer većina o tome ne razmišlja. Kapitalizam svoje konzumente/ice obilno opskrbljuje idejama o tome kako bi trebali/e izgledati i kako bi se trebali/e ponašati. Medijski tekstovi neprestano nude savjete, ponekad čak i naredbe o tome kako postati vitkiji, mišičaviji, kako do ljepše i bolje kože, sjajnije kose itd. te povezuju privlačnu vanjsku sliku s uspjehom, popularnosti, ljubavi, zdravljem i samopouzdanjem, što je Metka Kuhar istaknula u svom istraživanju”Medijska reprezentacija tjelesnog izgleda i samopredodžba mladih.
Sve više ljudi u suvremenim društvima uspoređuje vlastiti tjelesni izgled s idealnim slikama što se svaki dan množe u masovnim medijima, oglasima i modnoj industriji. Žene su shvaćene u suvremenom društvu kao idealne potrošačice – kupuju, planiraju putovanja, brinu o svome tijelu i izgledu. Idealizirano tijelo nije još nikada bilo tako prisutno u svakodnevnom životu kao što je danas, a mi smo robovi takvih ideja. Zato s pojavom prvog proljetnog sunca upisujemo se u teretane i pokušavamo dotjerati svoje tijelo u ‘savršeno tijelo za plažu’, a ako malo zakasnimo mediji nam uvijek ponude alternativu ‘da probamo novi protein, mineral ili vitamin koji će nam pomoći da u tri tjedna postignemo savršenu figuru, uz minimalno fizičko odricanje (i maksimalno financijsko)’.
A za koga se točno dotjerujemo? Činimo li to radi sebe, radi vlastitog samopouzdanja, radi vlastitog samopoštovanja ili radi odobravanja drugih? Na kraju krajeva, tko su ti drugi i zašto nam je uopće stalo do njihovog mišljenja? Kakve koristi imamo od toga da na pet i pol sekundi neka osoba na plaži kaže (samom sebi) ‘kako dobro izgleda’. Jesmo li se dotjerali za plažu kako bi se ta osoba osjećala manje vrijednom jer mi izgledamo ‘tako dobro’, a on/ona ne? Smiješno, zar ne? Čini se da mediji žele da budemo robovi svoje egocentričnosti, da budemo toliko fiksirani na svoj izgleda da zaboravljamo kako svojim ponašanjem možda marginaliziramo i diskriminiramo ostale. Ako se osoba bude loše osjećala zbog svog izgleda kupit će nove proizvode (množina, jer samo jedan proizvod neće učiniti neku razliku) koji će joj ‘garantirano pomoći da se osjeća lijepim/lijepom’. A budimo realni, kao da proizvođače takvih proizvoda briga kako ćemo se kasnije osjećati i kako ćemo izgledati. Dapače, svjesni su toga da neće pomoći te će ponuditi ‘novi proizvod koje će garantirano pomoći da se osjećamo i izgledamo lijepima’. Mediji im pomažu da igraju na naše frustracije i komplekse kako bismo ostali dio masovnog potrošačkog društva. Potrebno je samo kupovati i kupovati da bismo se bolje osjećali. I sve se vrti u krug. Jednostavna jednadžba.
Pobuna žena protiv savršenog tijela
Ipak vide se neki pomaci. Protiv trenda ‘savršenih tijela’ pobunile su se žene diljem svijeta – od ‘plus size’ modela do mršavih žena koje ‘nemaju manekenske obline’ pritom slaveći različitosti. Sjetite se prošlogodišnjih oštrih reakcija žena diljem svijeta radi slogana kampanje Protein World ‘Je li vaše tijelo spremno za plažu?‘ uz fotografiju isklesane manekenke u bikiniju kojom su se reklamirali dijetalni suplementi i dodatci prehrani. Protivnice reklame istaknule su kako je Protein World uvrijedio sve žene koje ne izgledaju kao manekenka s reklame te je pokrenuta peticija za skidanje postera koju je u rekordnom roku potpisalo preko 50.000 ljudi.
Tako i treba biti. Kampanje u kojima se ističu pozivne slike prihvaćanja vlastitog tijela presudne su za aktivizam socijalne pravde i pomaku prema sve inkluzivnijem društvu. Tijekom zadnjih nekoliko godina društveni mediji od Tumblra do Instagrama postali su jedna od najrasprostranjenijih platformi za širenje pozitivnih ideja o vlastitom tijelu i odbacivanju kulturoloških predrasuda.
{slika}
Samo neke od online kampanja koje su preplavile internet proteklih godina su #Fatkini pokret u kojem djevojke svih konfekcijskih brojeva i veličina objavljuju svoje fotografije u bikiniju i/ili kupaćem kostimu, do kampanje Savršeno tijelo modne kuće Victorias Secret gdje su po prvi puta uključene žene svih veličina i oblika, zatim Doveova kampanja Prava ljepota, kampanja #LoveYourBodyDay Nacionalne ženske organizacije kojim se želi ukinuti opresivni standardi ljepote u društvu kao i mnoge druge.
Ipak i dalje ima još mnogo posla na tom području s obzirom da se žene različitih dimenzija i oblika tijela i dalje ponašaju kao da je ‘žena ženi vuk’. Umjesto da zajedno slave različitosti i da se zajedno pobune protiv medijskog ugnjetavanja slikama ‘idealiziranih tijela’ i dalje upiru prstom jedna u drugu logikom ako ne pripadaš ‘mojem konfekcijskom broju’ moj si ‘neprijatelj/ica’. Da ne spominjemo da su i dalje iz dijaloga (kao i slavlja) isključene transrodne i nebinarne osobe. A ako se Google pita i sve ostale rase osim bjelkinja.
Različite skupine društva su još uvijek podjeljene oko ove teme što ostavlja prostor medijima da plasiraju javnosti ideje ‘kako oblikovati tijelo za plažu’. Mediji će iskorištavati situaciju sve dok se sve grupe ne ujedine i pokažu kako ne žele biti izostavljene iz prihvaćanja svoga tijela onakvim kakvo jest, da ne žele više mrziti svoje tijelo samo zato što ono nije ‘idealno’ u pogledu medijskih slika, samo zato što je moje tijelo drugačije od tvoga.
Ljepota je upravo u različitostima, bilo ljeto ili zima. Pozitivno gledanje na svoj izgled jedan je od preduvjeta psihološkog i fizičkog zdravlja. Zato teorija – imaš tijelo, imaš plažu – imaš tijelo za plažu!
Svoje misli i energiju treba uložiti u planiranje adekvatnog odmora, a ne planiranje adekvatnog tijela. Tako i tako, tih pet dana jedino što je bitno je more i sunce. Zato drage moje, nemojte se opterećivati glupostima i trošiti teško zarađen novac na nepotrebne stvari samo zato što vam netko drugi to sugerira. A ako se negdje i sretnemo na plaži, ja sam ona koja izgleda sasvim ‘obično’ i ne opterećuje se time. Jer ja imam tijelo i imam plažu. Što mi drugo treba.
