Kako doznaje N1, Vlada će predložiti da ratifikaciju Istanbulske konvencije u Hrvatskoj prati sljedeća interpretativna izjava:
“Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.
Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.
Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skaldu s odredbama Ustava republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske”.
I dok aktivisktinje s razlogom pozivaju SDP da podrži ratifikaciju bez obzira na sadržaj prateće izjave, koja ionako nema nikakvu pravnu snagu, važno je u ovom trenutku ipak makar upozoriti na transfobnu i homofobnu prirodu spomenute izjave.
Ne samo da nepostojeća “rodna ideologija” odzvanja javnim diskursom sve snažnije i glasnije, nego ćemo ju, čini se, sad doslovce imati upisanu kao legitiman pojam uz međunarodni ugovor za sprječavanje i zaštitu žena od nasilja. Proteklih je mjeseci taj pojam korišten kao sredstvo širenja mržnje i gađenja prema transrodnim osobama i uistinu se radi, kako kaže Gordan Duhaček u tekstu za crol.hr, o najvećoj transfobnoj kampanji do sada u Hrvatskoj. Mogle_i smo tako čuti, pročitati u letcima ili vidjeti na velikim plakatima kako se transrodnost izjednačava s incestom i pedofilijom, kako se javnosti transrodne osobe prikazuju kao prevaranti i seksualni zlostavljači koji upadaju u ženske zahode.
Bez obzira na to koje su bile stvarne namjere širitelja laži o “rodnoj ideologiji” u Istanbulskoj konvenciji (ili ih je vrlo vjerojatno bilo više, a uključivale su sprječavanje promjena rodnih stereotipa, ostanak tradicionalnih rodnih uloga i potlačenosti žena, ocrnjivanje cijele LGBT zajednice, itd.) i bez obzira na to kako će priča s ratifikacijom Istanbulske završiti i hoće li na kraju ova izjava točno ovako izgledati, ostaje činjenica da je trans zajednici nanesena nepopravljiva šteta. U javnosti ostaje slika trans osobe kao silovatelja, lažljivca, onog opasnog za društvo, a feministički i LGBT aktivizam mora pronaći način za raskrinkavanje ovih užasnih laži i za sustavnije isticanje problema transfobije prilikom rasprava o “rodnoj ideologiji” i ratifikaciji Istanbulske konvencije.
Iako se do sad nije spominjala kao mogući dio izjave, ako je N1 u posjedu točnih informacija, uz transfobiju će nam se s Istanbulskom servirati i homofobija jer je Vladi bilo bitno naglasiti da iz dokumenta – koji se bavi sprječavanjem nasilja prema ženama – ne proizlazi obveza promjene ustavne definicije braka. Naravno da ne proizlazi, ali zašto nas malo ne bi podsjetili na to u kako užasno homofobnoj državi živimo i zašto ne bi malo nastavili cipelariti LGBT zajednicu i prilikom ratifikacije međunarodnog ugovora kad nam je već homofobija i u Ustavu?
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
