Malo tko je prije 100 dana očekivao da će Jadranka Kosor na mjestu premijerke dočekati jesen. Trebala je biti obična Sanaderova lutka na koncu, a na kraju izgleda da samo još Butković povremeno zaplače zbog drIvina odlaska i zazove kakve prijevremene izbore. Čak je i opozicija, zabavljena sama sobom, odustala od prijevremenih izbora. U međuvremenu ne da je Jaca preživjela nego joj je, ako je za vjerovati anketama, još i počela rasti popularnost. I to usprkos i unatoč povećanju PDV-a i uvođenju kriznog poreza. No izgleda da će ljudi čak i provariti udarce po džepu ako u zamjenu dobiju dozvolu za pušenje (isn’t it ironic rekla bi Alanis). Naravno, ne treba zanemariti velike pluseve koje je dobila slovenskom deblokadom pristupnih pregovora, a niti fajtom s tvrdolinijaškom strujom u Zajednici. Obje ove činjenice zasigurno su joj podigle rejting među onim dijelom građana koji nisu primarno zajedničarski glasači i glasačice. To je pomoglo onome što joj je ponajviše nedostajalo u trenutku preuzimanja premijerske dužnosti, a to je izborni legitimitet. Iako ga još uvijek nema, pokazala je da ne odstupa od europskog puta kojim je jahao drIvo dok je još bio u formi, a istovremeno je dokazala i da može biti liderica u balkanskom smislu riječi – lupiti šakom o stol i reći “Ušuti” čak i likovima poput barba Luke. To u ovim krajevima daje više legitimiteta nego bilo kakva izborna pobjeda.
Zapravo izgleda da jedini problemi po Jacu dolaze iz vlastite joj Zajednice. Njezini koalicijski partneri su potpuno nevidljivi. SDSS i HSLS povremeno nešto guknu tek toliko da bi podsjetili javnost da uopće postoje, no nije baš jasno koja je svrha njihova postojanja. HSS se očekivano, nakon što se odrekao ministarstva poljoprivrede te disciplinski ušutkao Marijanu Petir (koja je ma što mislili o njoj i njenim stavovima ipak davala nešto malo boje i mirisa seljacima), u potpunosti utopio u Zajednicu. (Nadam se da sam u pravu kad mislim da nitko to od gore ne vidi sve, jer ako sam u krivu, trenutno je himna Stjepana Radića ona Oliverova pjesma “Dva put sam umra”, op.a.). SDP se isključivo bavi s Bandićem te uzaludno pokušava dostojanstveno izgubiti predsjedničke izbore (samo da podsjetim to će biti već treći Milanovićevi izgubljeni izbori), a HNS sa svojom preurbanom, predosljednom i presamosvjesnom predsjedničkom kandidatkinjom juriša na vjetrenjače jer nažalost u ovoj zemlji takva osoba može teško postati predsjednicom, a rame uz rame s Ratkom kao najpoznatijim hrvatskim slonom u staklarni, nikako.
Kojekakvi seksistički ispadi koji su pratili početak Jacine premijerske priče gotovo su nestali iz javnosti. Bilo je blesavih komentara na porezani prst pri guljenju krumpira i kupovinu suđerice (što je istini za volju sama izazvala) te se nakon prvog sastanka s Pahorom više pričalo o njenoj haljini nego bilo čemu drugome (a btw. zanimljivi su bili komentari kako je Jaca uskladila boju haljine s bojom Borutove kravate iako će vam svi oni bizarni parovi s tendencijom usklađivanja garderobe reći da je proces uvijek obrnut). Ali izgleda da je Jaca postala one of the boys jer takve priče padaju na pamet samo još posvemašnjim intelektualnim marginalcima hrvatske javne scene.
Ono što je trenutno jako zanimljiva situacija je da Jaca kao predsjednica Zajednice vuče uteg oko vrata i to u liku i dijelu zajedničarskog predsjedničkog kandidata Andrije Hebranga. Uistinu se ne mogu sjetiti kad je neki zajedničarski kandidat na nacionalnoj razini lošije stajao i nije mi pretjerano jasno zašto Jaca dozvoljava potop na predsjedničkim izborima. Osim ako!
Dade se primjetiti kako na relaciji Jaca – Vidošević, s izuzetkom, jasno, izbacivanja Nadana iz Zajednice, uglavnom vladaju vrlo pomirljivi tonovi. Niti Jaca napada Nadana, niti Nadan Jacu. Obzirom da je dotični ponajveći konkurent doktoru Andriji očekivalo bi se da će ga predsjednica Zajednice potezati gdje stigne. A kad ono muk. Sklona sam pomisliti da ovdje postoji dodatna računica koja bi Jacu samo mogla učvrstiti na poziciji šefice Zajedničara/ki. Ako doktor Andrija i tvrdolinijaši izgube izbore (a budimo realni, hoće), penzija im je sigurna. Ako k tome Nadan pobijedi, Jaca će imati i vjetar u leđa s Pantovčaka, a to je vjetar koji uvijek dobro dođe. Čak i ako se Milan Bandić kandidira i pobijedi, to je neće poljuljati jer uostalom dobro je poznata Mikijeva glasačka baza (da sam zločesta rekla bih da su Jacini glasači/ce na zadnjim predsjedničkim izborima bili daleko liberalnije orijentirani od onih koje će Miki dobiti na ovim predstojećima).
Ako Jaca ovako nastavi, čini mi se da joj ne gine dočekati izbore u studenom 2011. godine u premijerskoj fotelji, a tada će čak i Butković pitati “Sanader who?“.