Online nasilje dio je šireg spektra napada — digitalnih, fizičkih, pravnih i psiholoških — koji imaju za cilj izbacivanje žena i nebinarnih osoba iz online svijeta, javnog diskursa i njihovih područja stručnosti.
Priča Jeje Mohamed o online nasilju
“2011. bila sam studentica te sam marširala uz milijune Egipćana i Egipćanki tražeći smjenu tadašnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka, koji je bio na vlasti gotovo 30 godina. Dok sam ispirala suzavac i krv sa sebe, pokušavajući pomoći prosvjednicama/ima koje su nasilno napadale policijske i vojne snage, donijela sam sudbonosnu odluku: napustit ću predmedicinski studij i nastaviti karijeru u novinarstvu te ukazivati na kršenja ljudskih prava.
To se pokazalo teškim pod diktaturom. Biti žena i raditi taj posao bilo je opasno. Vladajući i njihove pristaše su me pokušali zastrašiti, oduzeti mi moć i ušutkati me. Isto su i ranije činili s brojim novinarkama/ima i aktivistkinjama/ima. Opasnost me posvuda pratila. Od seksualnog uznemiravanja, uhođenja, fizičkih napada i stalnih pokušaja hakiranja mojih računa do prijetnji silovanjem i otmicom. Bila je to noćna mora koja je gutala moje postojanje, online i offline. Dobronamjerni ljudi su mi sugerirali da napustim društvene mreže. Da provodim manje vremena na internetu i mobitelu ili se jednostavno prestanem baviti novinarstvom.
Usprkos tomu, nastavila sam odlučnije raditi svoj posao. Ostala sam online jer je to bilo jedno od rijetkih mjesta koje ne kontrolira egipatska vlada. Odbila sam prihvatiti da je jedini način da budem sigurna napuštanje internetskog prostora u kojem mogu biti što jesam. Gdje mogu, uz mnoge druge, privući pozornost na stalna, nečuvena kršenja ljudskih prava koja me okružuju. Ostala sam online, ali nisam mogla ostati u Egiptu. Morala sam napustiti zemlji i preseliti se u Sjedinjene Države. Čak i ovdje, online uznemiravanje i zlostavljanje se nastavilo. Još i pojačano mojim slojevima identiteta, a posebno novostečenim statusom osobe u egzilu”, ispričala je svoju priču Jeje Mohamed.
Online nasilje kao jedna od najvećih prijetnji sigurnosti
Online nasilje nije svojstveno samo određenim dijelovima svijeta i ne treba potrebna putovnica da bi vas pratilo. Dinamično je i neprestano je mijenja. Štoviše, ono je globalna i rastuća prijetnja svima koji/e su prisutni online. A biti online postao je središnji dio našeg profesionalnog, osobnog i društvenog života. Za spisateljice/e i novinarke/e, koje/i moraju biti online da bi radile/i svoj posao i da bi se njihov glas čuo, online nasilje predstavlja posebno neodrživu vezu. One/i ovise o društvenim mrežama —posebice X-u (bivši Twitter), Facebooku, Instagramu, LinkedInu i TikToku. One im služe za provođenje, objavljivanje i promicanje svog rada te za osiguranje profesionalnih prilika.
Njihova vidljivost i priroda onoga što rade u životu, često uključuje izazivanje statusa quo, pozivanje moćnika na odgovornost te dijeljenje analiza ili mišljenja. Studija Odbora za zaštitu novinara/ki (Committee to Protect Journalists) iz 2019. godine pokazala je da 90 posto novinarki/a koje/i žive u SAD-u smatra da je online nasilje jedna od najvećih prijetnji njihovoj sigurnosti.
Ljude se uznemirava ne samo zbog onoga što rade za život i onoga što govore online. Već i zbog toga tko su i kako izgledaju.
- Economist Intelligence Unit izvještaj iz 2021. pokazuje da je 85 posto žena (globalno) svjedočilo online nasilju, a oko 40 posto ga je izravno doživjelo.
- Crnkinje imaju 84 posto veću šansu od bjelkinja da ih se spomene u nasilnim, uvredljivim ili problematičnim tweetovima, prema istraživanju Amnesty International-a i Element AI-a iz 2018. godine.
- Istraživanje Pew Research-a iz 2021. pokazalo je da se 68 posto lezbijki, homoseksualaca i biseksualaca suočavalo s online nasiljem, u odnosu na 39 posto heteroseksualaca.
- Recentna istraživanja, uključujući GLAAD i Anti-Defamation League, pokazuju da je online nasilje prema LGBTQ+ osobama, a posebice trans osobama, u porastu.
Povezanost identiteta i online nasilja
Identitet nije ključan samo u smislu učestalosti online napada, već i u smislu narativa koji se koriste. Dok muškarci mogu biti izloženi uvredama usmjerenim na njihovu inteligenciju ili sposobnosti, žene i nebinarne osobe imaju veću vjerojatnost da će online nasilje i uznemiravanje koje dožive biti rodno određeno. To uključuje seksualno uznemiravanje, prijetnje seksualnim nasiljem, rodne dezinformacije i objavu intimnih fotografija bez pristanka. Online napadi na novinarke, uz to, često uključuju i napade na njihove roditelje i djecu (prijeteći silovanjima i ubojstvima).
Identitet utječe i na doživljaj online nasilja i uznemiravanja. Za osobu koja je preživjela seksualni napad, prijetnja silovanjem može biti okidač. Za osobu koja nije bjelkinja/ac, određene uvrede mogu se samo nastaviti na niz iskustva rasizma kojeg doživljava na poslu i u svakodnevici.
Posljedice online nasilja
Riječ koju obično koristimo za takve napade – trolanje – umanjuje ozbiljnost onog što se zapravo događa. A događa se uznemiravanje, zlostavljanje, mržnja i prijetnje koje mogu uzrokovati niz šteta. Online nasilje predstavlja ogroman pritisak na mentalno i fizičko zdravlje. Može dovesti do stresa, tjeskobe, depresije, pa čak i do samoubojstva. Također, može eskalirati i u offline nasilje. S obzirom na vrlo stvarne rizike za zdravlje i sigurnost, online nasilje natjeralo je brojne novinarke/e i spisateljice/e da se cenzuriraju, izbjegavaju određene teme, odu s društvenih mreža ili se prestanu baviti svojom profesijom. Prema izvješću International Women’ Media Foundationa i TrollBustersa, gotovo trećina novinarki razmišlja o potpunom napuštanju te profesije zbog online uznemiravanja.
Svaki pojedinačni napad ima sistematske posljedice. Online nasilje guši medijske slobode, slobodu izražavanja te potkopava mogućnosti ravnopravnosti i inkluzije. Kada online nasilje i uznemiravanje ima direktan utjecaj na žene, LGBTQ+ osobe i osobe koje nisu bjelkinje/ci da napuste profesije koje su već ionako uglavnom muške, heteronormativne i bijele – javni diskurs postaje manje nepristran i manje slobodan.
Pokušaji uznemiravanja i zastrašivanja žena, nebinarnih osoba i nebjelkinja/aca nisu novost. No, dok mržnje i nasilja ima od kad i ljudi, Internet je star samo 40 godina. No, on sve to samo dodatno pojačava. Znamo da sadržaj pun mržnje, uznemiravanja i nasilja putuje dalje i brže online. Posebice na društvenim mrežama koje se oslanjaju na stalnu prisutnost i angažman kako bi zaradile novac. Vlade, političke stranke, korporacije i drugi moćni akteri/ice shvatili su da mogu manipulirati algoritmima kako bi potaknuli koordinirane online napade s ciljem zastrašivanja i prijetnji kritičkim glasovima i kako bi minimalizirale neslaganja.
Napadi na novinarke
Kada je libanonska novinarka Ghada Oueiss kritizirala saudijski režim u vezi ubojstva novinara Jamala Khashoggija, dezinformacijski trolovi i botovi povezani sa Saudijcima tvitali su prijetnje smrću i seksualizirane memeove pune dezinformacija o Oueiss.
Indijska novinarka Rana Ayyub često je preplavljena uvredljivim i nasilnim komentarima samo nekoliko sekundi nakon što objavi post na X-u. Takav opseg i brzina obilježja su koordiniranih kampanja uznemiravanja.
Autoritarizam, koji je u globalno u porastu, oslanja se na gušenje medijskih sloboda te poticanje mizoginije i drugih oblika mržnje temeljene na identitetu. Cilj je razorno djelovati na demokratske procese. Novinarke, čiji su glasovi kroz povijest bili marginalizirani, a sada se bore za svoj glas, postale su meta antidemokratskih pokreta. To se događa na Filipinima, u Kini, Rusiji, Indiji, Pakistanu, Brazilu, Turskoj, ali i upravo ovdje u SAD-u.
Prema studiji UNESCO-a i International Center for Journalist, 73 posto novinarki diljem svijeta iskusilo je online nasilje i/ili uznemiravanje baveći se svojom profesijom. Jedna od pet novinarski bila je žrtva i fizičkog nasilja i napada. A kada se online nasilje preseli offline, posljedice mogu biti smrtonosne. 2017. godine, u razmaku od samo šest tjedana, ubijene su malteška novinarka Daphne Caruana Galizia i indijska novinarka Gauri Lankesh. Obje su bile žrtve rodno uvjetovanog nasilja online, kako bi se utjecalo na njihov kritičan rad spram Vlasti.
Vezu između online i offline nasilja pokazuje i situacija u kojoj je obitelj malteške novinarke Galizie javno izrazila strah za sigurnost dobitnice Nobelove nagrade za mir Marie Resse, kad je postala žrtva eskalirajućih napada na Internetu.
Online nasilje dio je šireg spektra napada
Online nasilje ne pogađa samo spisateljice/e i novinarke/e. Utjecajne i progresivne žene, kao i nebinarne osobe su izložene online napadima i uznemiravanjima u svim profesijama. To uključuje medicinu, politiku, sport, umjetnost i druga zanimanja.
Efikasnost online nasilja se očituje u tome što se čini ciljano, osobno i individualno. No, ono je zapravo često sistematsko, strateško i koordinirano. Ono je dio šireg spektra napada – digitalnih, fizičkih, pravnih i psiholoških. Cilj svih njih je maknuti žene i nebinarne osobe iz javnog diskursa, s društvenih mreža i udaljiti ih iz njihovih područja stručnosti. Neovisno o tome gdje žive i čime se bave. Cilj je univerzalan – spriječiti ih da rade svoj posao i ušutkati ih.
Kad ljudi zbog straha prestanu govoriti i pisati o određenim temama, svi gube. A prijetnja da se to dogodi je još veća kod onih koje/i se bave nekom od najsloženijih, najkontroverznijih i najaktualnijih tema/problema s kojim je društvo suočeno. To su često pitanja vezana za politiku, rasu, vjeru, rod i seksualnost te javne politike.
Demokracije ovise o snažnom, zdravom diskursu u koji se može uključiti svaka/i članica/an društva. Kao što je rekla profesorica Mary Anne Franks, predsjednica inicijative Cyber Civil Rights na pravnom fakultetu George Washington: „Ne možemo slobodno izražavati ideje ako se ljudi moraju brinuti da će dobivati prijetnje… Dakle, trebali bi se usmjeriti na razgovor kako da stvorimo uvjete za slobodu govora — slobodu govora za novinarke/e, slobodu govora za žene, slobodu govora za nebjelkinje/ce, slobodu govora za osobe koje se napada i offline —to je razgovor kojeg moramo voditi.”
Prevela i prilagodila: Iva Zelić
