Sa stavom

Zablude liberalnog feminizma

Ne, feminizam se ne bavi izborom

Ne, feminizam se ne bavi izborom

Feminizam je ponovno u modi. Kako je ojačao pritisak da se preuzme pravo na F-riječ, javne osobe, korporacije i mnogi mainstream mediji plasirali su u velikoj mjeri lagodnu verziju feminizma u popularnoj svijesti. To je feminizam koji nikada ne spominje oslobođenje žena, već se umjesto toga opredjeljuje za slavljenje “izbora”.

Pročitajte do kraja gotovo svaki članak o feminizmu na internetu i komentari će uskoro skliznuti u neku raspravu o izboru. Izgleda da nije bitno što je tema, ljudi su skloni brzo preformulirati bilo koju temu kao temu osnaživanja žena i prava na izbor. Ovo osigurava zgodnu diverziju od razgovora o većim strukturama vlasti i društvenih normi koje ograničavaju žene, na različite načine, širom svijeta.

Puno se toga dogodilo u posljednje vrijeme za feminizam izbora. Krajem ožujka, imperij modnog časopisa Vogue u Indiji je pokrenuo je video kampanju “Moj izbor”, kao dio svoje “osnažujuće” kampanje koja, u stvarnosti, srozava osnaživanje žena na niz različitih izbora. Video je postao viralan, a licemjerje industrije “koja se zasniva na fetišiziranju, objektivizaciji i jačanju seksističkih standarda ljepote žena, dok navodno promovira feminizam, ostalo je u velikoj mjeri neprimjećeno”, navodi novinarka iz Indije Gunjeet Sra.

Ova liberalni brend “feminizma izbora” doživio je svoj logični, ako ne i apsurdni, zaključak kada je kandidat Liberalno demokratske stranke na predstojećim izborima u Velikoj Britaniji pokušao objasniti snimku na kojoj mu žena pleše u krilu u striptiz klubu. Očigledno, to je sve dio njegove feminističke misije kojom pomaže u “osnaživanju žena da donose zakonske odluke, a ne da osuđuje zakonske odluke koje su one napravile”.

Čak je i Playboy nedavno odlučio dati svoj doprinos u feminističkoj teoriji i stati u obranu prava žene da bude podvrgnuta pornografskom pogledu. Koji se, slučajno, vrlo lijepo poklapa s njihovim poslovnim planom.

Incidenti poput ovih, kao i otrcani argumenti o tome je li Beyonce feministkinja ili bi li muške političare trebalo potaknuti da nose majice s natpisom “feministkinja izgleda ovako“, inspirirali su novu kolekciju feminističkih tekstova, “Zabluda slobode: ograničenja liberalnog feminizma“.

U knjizi, koju sam uređivala s drugima, nas 20 se bavi različitim temama koje su postale dio prostora feminizma izbora: od pornografije i prostitucije, sakaćenja ženskih genitalija, ženskih časopisa i braka do seksualnog nasilja. Iako dolazimo iz niza različitih perspektiva, svi kritiziramo ideju da bi “izbor” trebao biti krajnji arbitar slobode žena. Mnoge od nas smatraju da je uspon ovog pop-feminizma zapravo opasniji nego što sprdnja s ispraznim završetkom “biram svoj izbor” može sugerirati.

Prije svega, argumenti izbora su suštinski pogrešni jer pretpostavljaju nivo nesmanjene slobode za žene koja jednostavno ne postoji. Da, radimo izbore, ali oni su oblikovani i ograničeni nejednakim uvjetima u kojima živimo. Imalo bi smisla da se nekritički slavi izbor u post-patrijarhalnom svijetu.

Drugo, ideja da više izbora automatski proizvodi više slobode je neistinita. Ovo je u krajnjem slučaju samo prodaja neoliberalizma s feminističkim preokretom. Da, žene danas mogu raditi ili ostati kod kuće ako imaju djecu, ali ovaj “izbor” je prilično šupalj sve dok se odgoj djece i dalje izgrađuje kao “ženski posao”, dok ne postoji dovoljno podrške države za brigu o djeci, i dok su žene bez djece su opisane kao sebične.

Treće, fokusiranje na izbor žena kao konačni cilj feminizma je rezultiralo perverznom vrstom okrivljavanja žrtve – i odvlačenja pažnje od stvarnih problema s kojima se žene još uvijek suočavaju. Ako niste zadovoljne kako stvari stoje, ne krivite mizoginiju i seksizam, razlike u plaćama za žene i muškarce, ukorijenjene rodne uloge, nedostatak žena u odborima ili parlamentu, ili epidemiju nasilja nad ženama. Krivite sebe. Vi ste očigledno napravile pogrešan izbor.

Kako sociologinja Natalie Jovanovski ističe u svom poglavlju “Zablude Slobode“, nije iznenađujuće što je ova vrsta liberalnog feminizma postala prominentna. Dajući prednost individualnom izboru prije svega, feminizam izbora ne osporava status quo. On ne zahtijeva značajne društvene promjene, a efikasno podriva pozive za kolektivnu akciju. U osnovi, takav feminizam ne traži ništa od vas i ne donosi vam ništa zauzvrat.

Umjesto otpora, sada su aktivnosti koje su nekada smatrane primjerom podređenog položaja žena predstavljene kao oslobođujući osobni izbor. Seksualno uznemiravanje je iznova formulirano kao bezopasna šala u kojoj žene mogu uživati. Brak je rekonstruiran kao pro-feminističko zaljubljivanje.

Labioplastika se smatra korisnim kozmetičkim poboljšanjem. Pornografija je rebrendirana kao seksualna emancipacija. Objektivizacija kao novo osnaživanje.

Umjesto da govorimo o viziji budućnosti s više ravnopravnosti, ostajemo zagledani u sebe s uzaludnim raspravama o tome jesu li pojedine žene “loše feministkinje”, ili kako tu igru novinarka Sarah Ditum naziva “možeš li biti feministkinja i…“. Kao da je pravi problem napretka žena možemo li živjeti s nekim bajkovitim feminističkim idealom ili ne.

Individualizacija feminizma izbora je toliko temeljita, da kada žene kritiziraju pojedine industrije, institucije i društvene konstrukcije, često se suočavaju s optužbama da napadaju žene koje sudjeluju u njima. Značaj analize na strukturalnom nivou je gotovo potpuno izgubljen u popularnom shvaćanju feminizma.

Usporedbe radi, bilo bi sasvim suludo sugerirati da je marksist kritizirajući kapitalizam napadao najamne radnike. Slično, bilo bi vrlo čudo predlagati da oni koji kritiziraju Big Pharmu mrze ljude koji rade u ljekarnama. Ili da oni koji dovode u pitanje naše kulturno oslanjanje na brzu hranu napadaju djecu iza pulta u McDonaldsu.

Na kraju, promocija “izbora” – i mit jedne već postignute ravnopravnosti – ometaju našu sposobnost da osporimo upravo institucije koje drže žene u podređenom položaju. Ali borba nije gotova. Mnoge žene naglašavaju da je feminizam neophodan društveni pokret za ravnopravnost i oslobođenje svih žena, a ne samo floskule o izborima za neke.

Prijevod preuzet i prilagođen sa stranice zenesainterneta.wordpress.com