“Smatramo da djeca trebaju biti začeta u ljubavi, rođena iz majčine svjesne želje i donesena u uvjete koji omogućuju zdrav život. Stoga držimo da svaka žena, osim u slučaju zadovoljenja ovih uvjeta, mora imati sredstva i slobodu da spriječi začeće”, tako je za vrijeme svoje borbe za pravo na kontrolu rađanja govorila Margaret Sanger, kontroverzna ličnost, koja je u nekim svojim stavovima bila daleko ispred svoga vremena, dok je s druge strane kroz svoj rad, protkan rasističkim i ableističkim idejama, uvelike odražavala upravo načela vremena i okruženja u kojima je živjela
O prostoru i vremenu
Da bismo u potpunosti mogli/e razumjeti Margaret Sanger, važno je smjestiti je u kontekst iz kojeg su njezina misao i rad proizašli. Kada govorimo o ženskim reproduktivnim pravima, treba spomenuti činjenicu da su do početka 19. stoljeća u zapadnoj Europi i u SAD-u žene bile te koje su samostalno odlučivale o prekidu trudnoće. Naime, izostanak mjesečnice tada se nije smatrao jednim od prvih simptoma trudnoće, pa su žene koristile razne pripravke i tinkture kako bi ‘povratile mjesečnicu’, prekidajući tako trudnoću. Nakon što bi žena po prvi puta osjetila pomicanje ploda (tzv. quickening), prekid trudnoće u Engleskoj i SAD-u bio je kažnjiv. Ipak, prije početka 19. stoljeća utvrđivanje i prekid trudnoće u potpunosti su ovisili o ženama.
Abortivna sredstva u 19. stoljeću reklamiraju se u dnevnom tisku eufemističkim opisima kao što su tinkture i čajevi za vraćanje mjesečnice ili kao ljekoviti pripravci za žene koji se navodno nipošto ne smiju koristiti u trudnoći, a čija je naglašena “nuspojava” – upravo pobačaj. Također, radi sve boljeg poznavanja anatomije i općenitog napretka medicinske znanosti, sve je rašireniji kirurški prekid trudnoće te postoje brojne anegdote o takozvanoj Madame Restell, Njujorčanki koja se silno obogatila pružajući i naplaćujući svoje usluge – bogatijim ženama naplaćivala je stotinu, a siromašnima 20 dolara. Ime Restell postalo je sinonim za različite abortivne metode, a neke ugledne tiskovine odbijale su reklamirati njezine proizvode i usluge smatrajući ih nemoralnima i neprimjerenima.
Profesionalizacijom medicine u 19. stoljeću ženama se oduzima pravo odlučivanja o procesima u vlastitu tijelu. Američka medicinska asocijacija (AMA) 1857. započinje kampanju za zabranu pobačaja, i to isprva u svrhu ograničavanja konkurencije u vidu primalja i homeopata, a tzv. quickening se diskreditira kao subjektivna i neznanstvena metoda utvrđivanja trudnoće. Pogledamo li širi društveni kontekst, nasljeđe Viktorijanaca i njihova moralizirajućeg patologiziranja seksualnosti i reproduktivnog zdravlja, te uzmemo li u obzir istaknute mislioce i znanstvenike toga doba, poput Sigmunda Freuda, Charlesa Darwina i Francesa Galtona, te njihovih intrigantnih ideja o ljudskoj seksualnosti, reprodukciji i nasljeđivanju, ne čudi upravo takav potez udruženja američkih liječnika. Zahvaljujući utjecaju Darwina i njegova Porijekla vrsta te Galtona, genijalnog statističara i psihometričara, vrlo popularna misao tog vremena bila je eugenika – ideja da se, osim fizičkih obilježja, nasljeđuju i neka psihička svojstva i osobine – duševne bolesti, mentalna oštećenja te razna devijantna ponašanja poput sklonosti krađi i slično – te iz nje proizašla nastojanja da se nesposobnima i neprilagođenima ograniči mogućnost reprodukcije.
Vjetar u leđa konzervativnim strujama dala je i Katolička crkva, čiji je poglavar, papa Pio IX 1869. embrio proglasio ljudskim bićem koje ima dušu. Ipak, ključnu ulogu u ograničavanju reproduktivnih prava u SAD odigrao je Anthony Comstock, trgovac iz New Yorka, kršćanin i gorljivi borac protiv pornografije, prostitucije i nemorala, kojemu su trn u oku bile upravo pojave poput Madame Restell. Naime, 19. stoljeće period je u kojem žene u urbanim sredinama po prvi puta pronalaze poslove, odlaze od kuće ne samo radi udaje nego i radi samostalnog života te zarađuju vlastiti novac, što konzervativci poput Comstocka smatraju plodnim tlom za širenje takozvanog nemorala. Sve te novostečene slobode, smatraju konzervativci, otvaraju vrata raznim devijantnim ponašanjima. Osim što predano organizira racije i uhićenja prostitutki, Comstock se zalaže i za zabranu kontraceptivnih sredstava. Njegov stav o kontracepciji kao poticaju razvratnog i nemoralnog ponašanja još se uvijek, stotinu i pedeset godina kasnije, može čuti kao argument konzervativnih struja za zabranu spolnog odgoja i ograničavanje dostupnosti kontracepcije. Opisani prevladavajući stavovi i svjetonazorska klima omogućuju američkom Kongresu da 3. ožujka 1873. donese zakon (tzv. Comstock Act) kojim se zabranjuje raspačavanje kontraceptivnih sredstava, a u nekim državama (Massachusetts i Connecticut) i samo korištenje. Do 1900. u zapadnoeuropskim državama i SAD pobačaj je kriminaliziran, osim u slučaju opasnosti po majku.
Tko je bila Margaret Sanger?
Margaret Sanger rođena je 1879. u katoličkoj obitelji irskih imigranata kao šesto od jedanaestero djece. Nakon 18 trudnoća, majka Anne umire 1898. od TBC-a u dobi od 50 godina. Navodno je upravo Margaret vlastita oca i njegovu spolnu želju krivila za majčinu smrt kao posljedicu brojnih trudnoća i poroda. Margaret se školuje i radi kao medicinska sestra u siromašnim četvrtima New Yorka, gdje svjedoči posljedicama nestručno izvedenih pobačaja. Žene pred njezinim očima umiru od sepse i drugih komplikacija ili od iscrpljenosti organizma višestrukim trudnoćama i porodima. Majčina smrt i posao kojim se bavila postaju motivacija za početak aktivizma.
S riječi na djela – aktivizam Margaret Sanger
Među prvim aktivističkim potezima kolumne su pod nazivom What Every Mother Should Know iz 1911. te What Every Girl Should Know iz 1912. U njima Sanger progovara o tada kontroverznim temama poput seksualnosti i reproduktivnog zdravlja. 1914. godine izdaje bilten The Woman Rebel i pamflet Family Limitation u kojima popularizira pojam ‘kontrola rađanja’. U navedenim izdanjima Sanger propagira ideju ženske kontrole nad vlastitim tijelom te opisuje razne kontraceptivne metode – tada još uvijek samo mehaničke, iako već tih godina zamišlja i najavljuje postojanje tzv. ‘čarobne pilule’ koja bi sprječavala začeće. Upravo zbog tako slobodnog govora o kontracepciji, protiv nje je podignuta optužnica nakon koje bježi u Englesku, gdje surađuje s europskim feministkinjama.
{slika}
Po povratku iz Europe, Sanger 1916. godine u Brooklynu otvara ilegalnu kliniku za planiranje obitelji i kontrolu rađanja. Ovdje valja napomenuti da Margaret Sanger nije naivno vjerovala da će klinika ostati tajna; dapače, provocirala je vlasti kako bi se mogla boriti protiv represivnog zakona. Deveti dan rada klinike uhićena je, zatim puštena uz jamčevinu, te je prekršaj – informiranje javnosti o kontracepciji – ponovila. Osuđena je na 30 dana popravilišta, a nakon žalbe Vrhovni je sud donio presudu koja liječnicima dopušta propisivati kontraceptivna sredstva. U ovom je potezu vidljiva upravo pragmatičnost Margaret Sanger, koja je neposluhom izvojevala malu, ali neizmjerno značajnu bitku za reproduktivna prava.
1921. godine Sanger osniva American Birth Control League, a 1923. i Birth control Clinical Research Bureau, prvu legalnu kliniku za planiranje obitelji u kojoj zapošljava liječnice i socijalne radnice. Nakon bezuspješnog pokušaja lobiranja protiv još uvijek važećeg Comstockovog zakona, Sanger se iznova odlučuje na neposluh i provokaciju te iz Japana 1932. naručuje dijafragmu, koja joj je zaplijenjena. Nakon sudskog procesa pod nazivom United States v. One Package of Japanese Pessaries, 1937. Američka medicinska asocijacija prihvaća kontracepciju kao uobičajenu medicinsku praksu.
1939. spomenute ABCL i BCCRB objedinjuju se u organizaciju Birth Control Federation of America, koja unatoč protivljenju M. Sanger 1942. godine mijenja naziv u Planned Parenthood Federation of America, pod kojim je poznata do danas.
Kroz godine svog aktivizma Sanger ne odustaje od ideje o ‘čarobnoj piluli’ te kasnih pedesetih godina posreduje između Katherine McCormick, imućne feministkinje i biologa Gregoryja Pincusa, luckastog znanstvenika koji već u to vrijeme provodi pokuse, često rizične i etički dvojbene, u svrhu razvoja pilule za kontrolu rađanja. Prva oralna kombinirana kontracepcijska pilula Enovid odobrena je 1957. za liječenje menstrualnih poremećaja, a 1960. i kao kontraceptivno sredstvo.
1965., u slučaju Griswold v. Connecticut Vrhovni sud SAD donosi presudu kojom proglašava pravo na privatnost (a time i na privatnu upotrebu kontraceptivnih sredstava) ustavnim pravom. Godinu kasnije, nakon što je konačno imala prilike svjedočiti plodovima svoga rada, Margaret Sanger umire od srčanog zastoja u dobi od 86 godina.
Crno, bijelo i sve između
Margaret Sanger nije bila jednostavna ličnost. Imala je viziju i cilj te je u svrhu njihova postizanja bila spremna na sve. Prkosila je zakonima, sukobljavala se s vlastima, lobirala je, borila se na sudu i izvan njega, i radi mnogih je svojih stavova bila i ostala kontroverzna. Ono zbog čega se njezinu ostavštinu, Planned Parenthood klinike, danas ponajviše diskreditira i napada jest ideja da se radi o klinikama za pobačaj, no Sanger je tu praksu u svrhu ograničavanja broja potomaka smatrala ‘opasnom i okrutnom, iako joj se ponekad pribjegava radi spašavanja života majke’.
Prava? Čija prava?
Ipak, Sanger je daleko od heroine ljudskih prava. Njezin je rad, naime, obilježilo koketiranje s već spomenutom eugenikom i suradnja s brojnim istaknutim eugeničarima.
“Nauka o kontroli rađanja sada je predmet izrugivanja, predrasuda i nerazumijevanja. Prije nekoliko godina ovo novo oružje civilizacije i slobode bilo je osuđeno kao nemoralno, destruktivno i opsceno. Postupno se kritike stišavaju – nerazumijevanje je zamijenjeno razumijevanjem. Eugenička i civilizacijska vrijednost kontrole rađanja sve je očitija prosvijetljenima i inteligentnima (…). Mentalno i tjelesno zdravi ne bi se trebali natjecati u plodnosti sa slaboumnima, mentalno oštećenima i siromašnima; dapače, gorući problem današnjice je ograničiti i obeshrabriti plodnost mentalno i tjelesno defektnih”, piše Sanger u svom eseju The Eugenic value of birth control iz 1921. godine.
Zbog ovih je riječi kritičari žestoko napadaju, dok njezini pristaše sredstva opravdavaju ciljem te njezin uspjeh pripisuju upravo lobiranju i ‘ulagivanju’ eugeničarima u svrhu propagiranja ideje o kontroli rađanja. Sanger je, tvrde, bila prije svega pragmatična žena. Kontradiktorna osoba – duboko uvjerena aktivistkinja hladne glave – koja je nastojala svim sredstvima proširiti svoje stavove. Obrana eugenike, kao i govori na skupovima Ku Klux Klana, tvrde kritičari, bili su ipak korak predaleko.
{slika}
Iako su citirani stavovi prvenstveno ableistički, odnosno diskriminatorni prema osobama s invaliditetom i raznim mentalnim poremećajima, Sangerovoj se zamjera i rasizam koji se ogleda u tzv. Negro projectu, otvaranju klinike za kontrolu rađanja u crnačkoj četvrti Harlem. Neki/e kritičari/ke otvaranje klinike 1939. nazivaju pokušajem genocida, no Sanger tvrdi da se ‘nadala pomoći grupi koja je u znatno lošijem položaju i hendikepirana u ‘kastinskom’ sustavu koji dodatno otežava njihova nastojanja da dobiju svoj komad kolača. Dati im sredstva da si pomognu sami možda je najveći od svih darova. Vjerujemo da su znanja o kontroli rađanja za ovu grupu možda najizravnija i najkonstruktivnija pomoć koja im se može pružiti kako bi se poboljšala njihova trenutna situacija’. Prema njezinim riječima, Sanger nije vjerovala u istrebljenje rase, nego u davanje mogućnosti, među ostalima, i Afroamerikankama, da odlučuju o začeću i rađanju. Navodi i da joj je na samom početku njezina djelovanja imućan čovjek ponudio značajnu svotu novca da kontracepciju proširi upravo među crnačkim stanovništvom, no ona je to odbila, tvrdeći da to nije njezin cilj. Negro project ostvaren je u suradnji upravo s tadašnjim istaknutim crnačkim vođama, poput W. E. DuBoisa, trebao je služiti suzbijanju nepovjerenja crnačkog stanovništva prema bijelim liječnicima i iskorjenjivanju praznovjerja i štetnih praksi te širenju ideje o kontroli rađanja.
Umjesto zaključka – nova pitanja
Doprinosa Margaret Sanger ženskim ljudskim pravima trebale bismo se sjetiti svaki put kada smo u prilici odlučivati o vlastitu tijelu i životu. Svaki put kada zastanemo i razmislimo o pitanjima koja se tiču naše psihofizičke autonomije i koja podrazumijevaju želju i mogućnost da raspolažemo vlastitim tijelom. Pitanja su to poput odluke o začeću, rađanju, broju djece i sl. – pitanja koja, u konačnici, podrazumijevaju definiranje vlastita identiteta, a kojima je zajedničko da sadrže poimanje sebe kao misaonog i autonomnog bića. Upravo takav doživljaj sebe zagovarala je Margaret Sanger. Promišljanje o vlastitu statusu, o osobnoj želji da se ostvari kao majka, o vlastitim tjelesnim, psihičkim i ekonomskim kapacitetima da na svijet donese ljudsko biće za neke žene i danas graniči s avangardom, s nekim nedostižnim idealom, i zbog toga su misao i djelovanje ove borkinje za reproduktivna prava toliko važni.
Ipak, nužno je kritički promatrati borbu M. Sanger i naglašavati ableizam i rasizam, djela i izjave koje su odražavale isključivost njezinih stavova i njezine borbe. Naime, kad govorimo o ljudskim pravima, štetno je i opasno boriti se samo za prava nekih, za prava ‘jednakijih’, i zanemariti utjecaj borbe koju vodimo na njezine potencijalne kolateralne žrtve. Margaret Sanger na tom je ispitu pala. Uza sva nastojanja da jednoj grupi omogući pravo na autonoman i osviješten izbor, izravno je podržavala ideju da ista prava drugim grupama treba oduzeti te da postoje bolji i lošiji, dorasli i nedorasli, oni koji zaslužuju te oni drugi, koji ne zaslužuju osnovna prava. Može se, dakako, apologetski tvrditi da je ona sa svojim djelovanjem bila tek odraz vremena u kojem je živjela te da bi s bilo kakvim drugačijim stavovima bitno odskakala od mišljenja većine i tako bila onemogućena ostvariti neki bitniji utjecaj, no cilj postignut sredstvima koja su izravno toksična za nekoliko otprije marginaliziranih grupa kompromitiran je i nedovoljan. Vjerovati u ideju da je nekoj grupi na osnovu rase ili intelektualnog statusa moguće i potrebno braniti nešto tako temeljno kao što je pravo na tjelesni integritet barbarski je i nedopustivo, bez obzira na kontekst i duh vremena. Iako generacije žena nakon nje upravo njoj i njezinim suvremenicama mogu zahvaliti za prava stečena njihovom borbom, rasistički i ableistički stavovi ove aktivistkinje ostaju do danas neizbrisiva mrlja na njezinim postignućima i nešto što uvijek mora biti isticano kad govorimo o njezinu liku i djelu.
________________________________________________________________________
Izvori:
stuffmomnevertoldyou.com A revizionist history of abortio, part 1 and 2
http://www.pbs.org/wgbh/amex/pill/peopleevents/e_comstock.html
http://www.pbs.org/wgbh/amex/pill/peopleevents/p_sanger.html
https://rewire.news/article/2015/08/20/false-narratives-margaret-sanger-used-shame-black-women/
https://www.nyu.edu/projects/sanger/webedition/app/documents/show.php?sangerDoc=238946.xml
http://www.theatlantic.com/past/docs/issues/97may/abortex.htm
