Ruke u zrak ako ovo nije prvi online članak koji ste danas pročitali/e. Ili ako ste u toku dana već kliknuli/e na članak koji su vaši/e prijatelji/ce podijelili/e s vama? Ili ste već i sami/e podijelili/e pokoji članak s drugima?
Nema sumnje – mnogo je onih koji imaju nešto za reći, a najveći dio njih oglašava se upravo u cyberprostoru. Sjajno je što nam Internet nudi platformu za izražavanje tolikih misli i emocija (vlastite misli i emocije uključeni), ali ne mogu ne primijetiti da mi se od djela tih misli i emocija koji su postali nezaobilazni dio mog newsfeed-a dobrano diže kosa na glavi. Kao da unutar tih i takvih članaka postoji trend trpanja ljudi (naročito žena) u uredne i jasno definirane kategorije te ‘prodavanja’ seksističkih stereotipa pod revolucionarne bisere mudrosti koji će čitatelju/ici zauvijek promijeniti život.
Ne živim u iluziji da će gunđanje i kritiziranje dovesti do nestanka (nepoželjnog) sadržaja s Interneta – pomno čitanje komentara korisnika/ca ubilo mi je svaki optimizam po tom pitanju – no, ipak bih željela ponuditi vlastiti pogled na neke od članaka koji redovito vrebaju u pop-up prozorima i koje mi je doista dojadilo čitati.
Slijedi popis članaka bez kojih bih itekako mogla živjeti:
1. Članci koji mi objašnjavaju zašto sam solo
Poanta je obično izražena već u naslovu, koji je najčešće neka od brojnih varijanti na temu: Evo zašto Vas nitko ne poziva na spoj. Već u startu imamo problem: čim mi netko nastoji objasniti zašto sam solo, to već sugerira da sa mnom (kao osobom koja nema dečka/djevojku i ne ide na spojeve) nešto nije u redu – a to nije niti istinito niti pravedno. Nikada nećemo napredovati u pogledu percepcije veza (ili, kad smo već kod toga, u pogledu percepcije samih sebe) ako ustrajemo u razmišljanju da je osoba koja nije u vezi na neki način neispunjena ili manjkava. Solo nije sinonim za sjeban, i zadnja stvar koju osoba koja je solo treba jest tamo neki popis (turbo-generaliziran i pun predrasuda ko‘ šipak koštica) osobina koje treba posjedovati kako bi postala nečiji/a dečko/djevojka. Dakako, i muškarci i žene koji/e su solo mogu se zbog toga osjećati loše, no ovakvi članci vrlo otvoreno u prvi plan stavljaju žene – one su te koje bi se napokon trebale srediti, riješiti mana i nedostataka i, pobogu!, naći si frajera! A jedna od spomenutih mana i nedostataka je vlastito mišljenje. Da citiram jednog autora: “Ponekad žene jednostavno ne znaju kada prestati pričati, a to definitivno odbija potencijalne frajere.”. Autor ne samo da turbo-pojednostavljuje stvari, već i primjenjuje dvostruke standarde. Žene ne posjeduju neku urođenu, biološki determiniranu karakteristiku glasa koja se aktivira čim se premaši neki zamišljeni broj riječi i koja tjera muškarce da pobjegnu glavom bez obzira. Svatko, bez obzira na spol, ima sposobnost (i pravo) laprdati koliko želi (pravo i sposobnost koje jasno i glasno koristi autorica ovih redaka, i njoj slični/e).
2. Članci koji propisuju moj odnos prema vlastitim stidnim dlakama
(Ovi su se uvukli čak i na feminspire.com!)
Koliko ste puta nabasali/e na članke u kojima se iznose argumenti za i protiv stidnih dlaka? Ili – još gore! – u kojima se popuje o tome koja je od ove dvije opcije nadređena onoj drugoj? A koliko ste često naišli/e na isti tip članka u kojem su tema diskusije muške stidne dlake? Da pogodim – nikad pa ni onda.
Da skratim: neke žene depiliraju stidne dlake, neke ne. Eto, to vam je cijela mudrost! Kod nekih se žena periodi depilacije izmjenjuju s periodima bez depilacije. Neke žene su neodlučne po tom pitanju, kod nekih se stav mijenja s godinama. Kao što vidite, odgovori na često i rado diskutirano pitanje stidnih dlaka su raznoliki. Pa to je gotovo kao da je svaka žena složeno i jedinstveno biće s podjednako jedinstvenim tijelo. Vau, tko bi rekao?
Ako je pitanje stidnih dlaka nešto što je važno za vas i vašeg/u partnera/icu, to je vaša privatna stvar – a ne nešto što treba poopćiti i potom širiti kao radosnu vijest ženskoj populaciji kao takvoj. Ili, da citiram dražesnu porno-glumicu i manekenku Stoyu: “Ako mislite da su stidne dlake na ženi neprirodne ili čudne, tada niste dovoljno zreli da dodirujete vagine”.
3. Članci koji mi poručuju da trebam mrziti druge žene
Nedavno sam nabasala na popis razloga zašto je curama bolje imati više frendova nego frendica (članak navodi konzumaciju ugljikohidrata bez grižnje savjesti i manjak drame u životu kao specifična obilježja muškog društva). Evo nas opet – stroga granica na relaciji muškarci – žene! Ljudi moji, osobnosti ne dolaze u rodno obilježenim pakiranjima! Ponekad se slažete s osobom istog spola, ponekad ‘kliknete’ s osobom suprotnog spola. Ponekad se sjajno zabavljate i s jednima i s drugima, a ponekad niti s jednima niti s drugima. Da ponovnim: ponekad se naši/e prijatelji/ce ne uklapaju u strogo definirane ‘muško’/’ženske’ kategorije, odnosno ne prate obrasce ‘muškog’ i ‘ženskog’ ponašanja, no to ne znači da ih manje volimo, ili da su manje važan dio našeg društvenog života. Ono što me naročito živcira kod ovakvih članaka koji uzdižu muško-žensko prijateljstvo u nebesa (a na uštrb drugih žena), jest to da među čitateljicama (i čitateljima) promovira uvjerenje (ili barem sumnju) da druženje s drugim ženama za sobom povlači niz neizbježnih, mahom negativnih posljedica – primjerice, ‘dramatiziranje’, ‘analni’ karakter, averziju prema pucačinama u prvom licu i sl. Ne samo da su takve tvrdnje najobičniji mitovi održivi jedino u TV serijama, već i promoviraju bezrazložni animozitet među ženama. Loša prijateljstva nisu rodno uvjetovana – bilo tko može biti loš/a prijatelj/ica, kao što i bilo tko može biti divan/na prijatelj/ica.
4. Članci koji mi govore kako da budem sexy
U doba seksualiziranog marketinga i vizualnih medija koji u najvećoj mjeri zauzimaju i promoviraju poziciju muškog pogleda, zahvalna sam svima koji vlastitu kreativnu energiju koriste za stvaranje tekstova koji mi pomno objašnjavaju što mi je činiti kako bih povećala vlastiti seksepil i privukla mušku pažnju. Članci ove i slične tematike ne samo da recikliraju patrijarhalni otpad koji se svojski trudi održati mitsku ravnotežu između Svetice i Kurve (koju, usput rečeno, niti jedna žena u povijesti nije uspjela održati, a da se pri tom nije izvrgnula ruglu), već također nude vrlo usko i ograničavajuće shvaćanje toga što zapravo jest (odnosno, nije) sexy. Rezultat je perpetuacija jednoličnog i, za većinu ljudi, nedostižnog (i nerealnog!) poimanja seksepila. Kao što odluka o (ne) depiliranju stidnih dlaka ili o tome koju video igru zaigrati (ili ne zaigrati) varira od osobe do osobe, seksualnost je vrlo širok pojam koji nije uvjetovan rodom (čak ni rodom koji vas privlači!). Dakako da se neki ljudi poistovjećuju s hiper-seksualiziranom, hiper-ženstvenom slikom; ako je to ono što veseli vas i vašeg/u partnera/icu, sjajno! Ali pojam seksualnosti nije za svakog od nas spoj ‘otmjenog’ i ‘droljastog’ (da budem potpuno iskrena, nemam pojma kako bi takav spoj točno izgledao). Ako vam vaše vlastito sexy izdanje ne predstavlja izvor zadovoljstva (drugim riječima: ako vam se ne sviđa i ako u njemu nimalo ne uživate) – koja je onda uopće njegova svrha??
5. Članci koji mi poručuju da sam prolupala
Iako su stare koliko i sam ženski rod, ženske emocije su (kako se čini) toliko misteriozne i komplicirane, da nam je za njihovo razumijevanje potreban priručnik za rukovanje (nešto slično priručnicima koje dobijete uz pokućstvo iz Ikee). Jedan od članaka iz ove kategorije, primjerice, otkriva kako pristupiti i postupati sa ženom koja se drznula otkriti svoje promjene raspoloženja, sugerirajući promatraču da ženi ponudi “utjehu” i “rupčiće” i da se, sve u svemu, prema njoj odnosi kao da je, što ja znam, ljudsko biće ili tako nešto. Čudno! Svjesna sam toga da ženstvenost i uza nj vezani stereotipi od pamtivijeka (iz nekih, meni posve neshvatljivih razloga) navode hiper-emocionalnost kao jedno od glavnih obilježja ženskog roda, no članci poput ovoga nimalo ne pridonose humanizaciji pogrešno shvaćenih aspekata ženskoga, poput PMS-a, menopauze ili jednostavno dobrog starog lošeg raspoloženja (vjerovali ili ne, maternica ponekad nema nikakve veze s emocijama, raspoloženjem i sl.). Uzrujati se, plakati, “pošiziti” – sve su to stvari koje ljudi rade, jer ljudska bića (uključujući i žene) su složena i njihovi osjećaji ponekad nisu u skladu sa sexy-depilirana-jedna-od-dečkiju imageom koji ovdje kritizirani članci promoviraju. Na kraju krajeva, ako vam je potrebna pomoć treće strane u vidu detaljnih korak-po-korak uputa kako biste utješili svoju prijateljicu, tada vama i njoj zvijezde vjerojatno baš i nisu naklonjene i vaš je odnos ionako najvjerojatnije krenuo silaznom putanjom.
U nastojanju da dešifriraju i definiraju žene i njihovo (naše) otkačeno ponašanje, ovakvi tekstovi uspijevaju jedino u perpetuiranju problematičnih stavova koji su vjerojatno stariji od autora/ica spomenutih tekstova i (pogrešnom) pojednostavljivanju kompleksnih stvari koje zapravo nikada ne mogu biti jednostavne (ma koliko ilustriranih popisa napravili!), iz jednostavnog razloga što su i žene ljudi.
A od kojih se online članaka vama diže kosa na glavi?
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
