Sa stavom

kome zapravo smeta celulit?

Prigrli vlastitu narančinu koru!

Prigrli vlastitu narančinu koru!

Celulit. Narančina kora. Ružno zvuči. Nije niti pretjerano lijepo. Kako ga izbjeći?

Na jednom sajtu kažu ovako: Dok jedni smatraju da je celulit isključivo genetičkog nasljeđa, drugi su skloniji vjerovanju da je celulit posljedica prehrane s visokim udjelom prehrambenih masnoća, izostanka tjelesne aktivnosti te loše cirkulacije, nakupljanja toksina u organizmu pa čak i svega navedenoga.

U redu, to stoji. Na celulit zapravo ne možete utjecati. Ili ga imate, ili ga nemate. Ako ga nemate, vjerojatnost da će nastati je ogromna. Kako nema članka bez istraživanja, ubacila sam u google-it-out-yourself-mode-on i surfala Internetom kako bih došla do čarobnog ključa – kako se boriti protiv istoga.  Internet, ah Internet. Zna sve o grlobolji, prištićima po leđima i trodnevnoj temperaturi. Naravno da je pun savjeta i o tome kako se riješiti narančine kore. Pravilna prehrana, vježbanje, unos dovoljne količine tekućine, san (sve zdravo razumska ponašanja za koja nemamo vremena/volje/prelijene smo). Za one s dubljim džepom (ili samo većom frustracijom): masaže, drenaže, kupke, vibriranja. Dobila sam dojam da je svaki kozmetički tretman koji u svom nazivu, ili makar opisu ima riječ “celulit” dobitna kombinacija. Uvijek će se naći neka žena, plaćena ili samo dobro indoktrinirana, koja će reći: da, to mi je pomoglo!

Kako temperature rastu, suknje i hlače se skraćuju. Rezultat: naše ogoljele nožice, bačene u prvi plan. I vidi se, naravno da se vidi. Malo visi tu, naborano je tamo, tu sa strane je neka čudna kvrga. Naravno da smeta, jer nije lijepo. Možda bismo i prešle preko toga. Možda nas je strah što će oni misliti. Le gospoda. Iako, nisu niti oni savršeni. Gospodin Pravi, gospodin Voljet ćemo se večeras, Random gospodin na cesti s lijepim osmjehom – realno je za očekivati da imaju neki feler. Previše dlaka, škemba, ružni nožni prsti. Ali, ne, naša patnja ne staje s konstatacijom da tamo neki muškarac nije savršen i onda možda i ja mogu prestati truditi se biti savršena. Nije on toga vrijedan. A i nije da ga je briga.

Kad otvoriš šareni časopis, u divnim koricama. Sa prekrasnim ženama. Pisano nekim ‘otkačenim’ fontom u kričavoj boji: ‘Napokon! Riješi se celulita zauvijek!’, ‘Što celulit ne voli’, ‘Kako se Madonna bori protiv celulita’, ‘Bye bye celulitu’… odjednom te u glavu udari misao koliki je to zapravo problem. Ako se Madonna, koja sve ima, bori protiv toga, znači da je to stvarno vrijedno borbe. Nema veze što radiš za sitne pare, ako uopće imaš posao, nema veze što ne možeš planirati budućnost jer se sve klima, činjenica da ti roditelji grcaju u dugovima radi tvog fakulteta je trenutno najmanja stvar na svijetu. Jer, ti imaš celulit. Dok se o tome piše u eminentnim novinama i na portalima znači da je to važan problem.

Budimo realni: one djevojke koje se najviše opterećuju – nemaju razloga. Od kada razmišljam o članku, razgovarala sam s nekolicinom, od kojih je većina rekla da imaju celulit i da je smetnja. Dva dana nakon razgovora dobila sam feedback ‘s terena’.

“Da, bila sam na plaži i vidiš, iako sam rekla da mi smeta, to nije istina. Odlično sam se osjećala”, kazala mi je prijateljica. Svjedočili su, djevojka izgleda fantastično. Uvjerena sam da nije hodajući mišić, ali je normalna, zdrava žena. Interesantno je da unatoč svom traženju nisam naišla odgovor na jednostavno pitanje: Zašto imamo celulit? Google.hr ne poznaje rezultate koji dopuštaju postojanje ‘celulit’ i ‘dobar za‘ u istoj rečenici.

Novine/portali pišu o temama za kojima čitatelji/ce žude. Uvijek postoji mogućnost da publika ‘žudi’ jer im mediji bacaju mrvice. Pa hoće još i još informacija jer je to tako jako super! Jer je tako super misliti o sporednim stvarima u životu. Cijeli taj diskurs o medijskom servisiranju svakodnevnih banalija je kompleksan, ali preteške su to teme za ovako krasne ljetne dane.

Svojedobno sam naletjela na članak gdje se celulit dovodi u relaciju s trudnoćom i zdravljem ploda. U tom času mi je imalo smisla. Stava sam da, da isti nije potreban, ne bi ga imale. Možda je nekakav rudimentarni ostatak? Dokaz spolne zrelosti?

Zapravo niti nije toliki problem zašto ga imamo koliko je problem zašto smo toliko opterećene (Twettala sam i zlostavljala ljude na Facebooku jedno 12 sati i niti jedna dama nije se izjasnila da realno imaju problema s time, kao s nečime što ih opterećuje, no opet, to nije reprezentativni uzorak – sami biramo svoje prijatelje). Ili nismo? Netko očito je. Sve u svemu, vrijeme je divno, more je toplo, nabacimo osmjeh i zaronimo u plavetnilo veselja. Gdje je sve, kao i ljepota, relativno.