Protekle četiri godine svjedočimo krajnjoj nesposobnosti i nekompetentnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da konačno riješi problem seksualne edukacije u Hrvatskoj. Nakon što je još uvijek neslužbeno “odbačen” program zdravstvenog odgoja, javnosti se plasira priča oko cjepiva protiv HPV-a. Ideja je da se mlade djevojke cijepe protiv HPV i na taj način zaštite od ove opasne spolno prenosive infekcije. Međutim, cjepivo ne može i ne smije zamijeniti seksualnu edukaciju. Bez obzira na cjepivo, mladima je potrebna seksualna edukacija kao dio obrazovnog sustava.
Iako se čini da je pitanje seksualne edukacije zdravo razumsko pitanje dobrobiti hrvatskih adolescenata/ica pokazalo se na uvođenju seksualnog odnosno zdravstvenog odgoja u škole da je to važno političko pitanje. Ovo pitanje se nije smjelo niti moglo rješavati bez glavne institucije zadužene već stoljećima za regulaciju seksualnosti, tj. katoličke crkve. Koalicija STOP RIZIČNOM SPOLNOM ODGOJU upozoravala je na problematičnost čitavog procesa uvođenja zdravstvenog odgoja te predloženih programa, posebno programa udruge GROZD. GROZD-ov program, u svojoj biti diskriminatoran i protuzakonit te je primjer konzervativnog pristupa seksualnoj edukaciji gdje dominiraju katoličke seksualne norme i gdje se perpetuiraju rodni stereotipi koji se povezuju s nacionalnom tradicijom .
Nakon eksperimentalnog provođenja programa zdravstvenog odgoja udruge GROZD i Foruma za slobodu odgoja protekle godine rezultati evaluacije su pokazali da su programi neučinkoviti, te da učenici/e nisu ništa novo naučili. Državna tajnica Dijana Vican izjavljuje da se u škole neće uvoditi poseban program zdravstvenog odgoja jer se postojeći nastavni plan pokazao dobrim. Nakon što je Ministarstvo na jedan takav eksperiment utrošilo 3 godine vremena i pola milijuna kuna čini se da je odbačena ideja zdravstvenog odgoja. Budući da seksualne edukacije neće biti u skorijoj budućnosti, a problem spolno prenosivih infekcija se mora na neki način riješiti, cjepivo se čini najmanje opasnim rješenjem. Dok svjetska iskustva pokazuju da je najučinkovitija prevencija ipak sustavna seksualna edukacija naši donositelji odluka smatraju da je to ipak cjepivo. Cjepivo bi trebalo biti jedan dodatni vid zaštite, a nikako ne glavni koji će zamijeniti edukaciju i informaciju!
