Iako svakodnevno preskaču prepreke uzrokovane rodnim stereotipima, grade karijere i postižu zavidne uspjehe, čini se kako se neovisno o životnim postignućima sve žene na kraju suoče s pitanjem – hoće li, odnosno kada će imati djecu? Živimo u svijetu gdje je pojam obitelji i djece usko povezan s pojmom žena. Žene od djetinjstva usvajaju vjerovanje kako su djeca jedna od, ako ne i esencijalna, definicija njih samih.
Srećom, nalazimo se u vremenu u kojem se većina slaže kako žene trebaju napredovati na poslovnom planu, slijediti svoje strasti i interese izvan obitelji, kuće i uloge žene u njoj. To dovodi do zanimljive pomisli – što ako su žene savršeno zadovoljne same sobom i ne planiraju jednog dana imati djecu?
Pitanje djece, plodnosti, ženskih stavova i odluka oko pitanja obitelji predmet su mnogih diskusija u društvu. Ideja da žena ne želi djecu dočarava se stereotipnom slikom ogorčene karijeristice ili slikom “neudavače” s deset mačaka.
No, imati ili ne imati djecu osobna je odluka koju treba poštovati, bez potrebe za opravdavanjem na bilo koji način. Ipak, vjerovanje kako žena ne može biti potpuna bez djece vodi do nekih od prilično neukih izjava.
Ovo je vodič o tome što ne reći ženi koja je donijela odluku da ne želi imati djecu.
1. “Požalit ćeš kada budeš starija…”
Posjedujete li kristalnu kuglu koja predviđa budućnost?
Inzistiranje na tome kako će se odluka o neimanju djece hipotetski požaliti u budućnosti u potpunom je neskladu s poštivanjem osobe da donese odluku u sadašnjosti. Ovdje ne govorimo o glazbenom ili modnom ukusu – riječ je o vlastitom tijelu i ljudskom životu.
Također, ovo je seksistički stereotip koji implicira kako će žena shvatiti što je propustila tek kada “ostari” i otkuca joj “biološki sat”! Takav redukcionistički pristup zanemaruje sve ostalo što se može dogoditi u budućnosti – mogućnost da žena postane direktorica uspješne kompanije, otputuje na egzotične destinacije ili možda udomi životinje?
Ljudi moraju shvatiti da žene mogu živjeti ispunjene i sretne živote neovisno o tome imaju li djecu ili ne. Možda se u budućnosti osvrne i shvati što je sve postigla, baš zato što se nije morala brinuti za djecu
2. “Još nisi upoznala pravu osobu …”
Ova izjava nema nikakvog smisla.
Postoje parovi koji su smanjili svoja životna očekivanja nakon što su nespremni ušli u vezu ili imali djecu prerano, tako da nismo sigurni želi li itko od nas navijati za drastičnu promjenu razmišljanja po pitanju djece nakon što upoznamo “onog pravog”. Ako se takvo što i dogodi, da nakon upoznavanja osobe poželimo imati djecu s njim, to bi u potpunosti trebala biti naša vlastita odluka i slobodan izbor.
Problematično u ovoj premisi ostaje vjerovanje kako će muškarac na kraju uvjeriti ženu da želi imati djecu, čime se pretpostavlja da u konačnici sve žene žele djecu. Tvrdnja da će muškarac radikalno promijeniti stav žene o djeci, da će probuditi u njoj “majčinski instinkt” nerealan je i nezdrav za svaki odnos. To znači da žena ne bi postupala sukladno vlastitim željama već bi postupala po tuđim željama. Stavovi poput ovih potvrđuju prastari stereotip kako žene ne znaju što je najbolje za njih – žene mogu smatrati da su sretne, ali potpuno zadovoljstvo nastupa tek kada se uklope u okvir heteronormativne fantazije nuklearne obitelji.
{slika}
Postoje osobe koje su isplanirale koliko će djece imati godinama prije nego što su upoznale svoje partnere. Mnoge osobe su, također, odlučile da ne žele imati djecu u vrlo ranoj dobi svog života. Riječ je o osobnom uvjerenju na koje ne bi trebala utjecati bilo koja druga osoba, bila ona “prava” ili ne.
3. “Ne imati djecu sebičan je čin…”
Malo će stvari u društvu proizvesti veći prijezir od žene koju se definira sebičnom zbog njenog izbora partnera, seksa i djece.
Društvo se teško miri s činjenicom da žena može staviti sebe i svoje potrebe ispred potreba drugih. Razlog tomu je definicija ženstvenosti koja se i dalje povezuje s nesebičnošću i požrtvovnosti, a djeca su temelj takvog razmišljanja. Od žene se očekuje da će joj djeca biti prioritet, njen prioritetni posao – neprospavane noći, odgovornost oko brige za drugu osobu, da se ne spominje financijski teret odgoja djeteta. Prema istom razmišljanju, žena ne može biti dobra majka bez žrtve. Budući da je arhetip majke i dalje usko povezan s jezgrom ženskog identiteta, jasno je da bi “prava” žena trebala biti spremna žrtvovati sve u korist podizanja obitelji.
No, ne želi svaka žena djecu! Znači li to automatski da takva žena nikada neće biti “dobra”? Ne postoji ništa sramotno u ispunjavanju vlastitih želja ili življenju života punim plućima prema vlastitim pravilima. Društvo pokušava svaliti krivnju na žene mitom kako postoji određena vrsta sreće ili ispunjenja koje samo majke mogu spoznati. To možda i jest istina, ali isto tako, imati djecu može spriječiti ženu u mnogim iskustvima koje bi mogle promijeniti njezin život. Podizanje djece časna je stvar, ali to ne znači da bi se na žene trebao raditi pritisak da odaberu imati djecu ukoliko to nije u skladu s njihovim željama.
4. “Teže će ti biti naći osobu koja će željeti biti s tobom…”
Morate voljeti tendenciju kojom se pokušava uvjeriti ženu kako joj je (ili kako će joj biti) u životu potrebno odobrenje druge osobe (čitaj: muškarca).
Istina, treba uzeti u obzir kako su djeca nekim ljudima vrlo važna, no tvrditi kako će odluka o neimanju djece ženu zauvijek učiniti nepoželjnom je apsurdna. Pravi partner će poštovati donesenu odluku o neimanju djece, a ako to ne učini, pametnije je izaći iz takve veze. Važnost vlastite autonomije zamjenjuje bilo što drugo.
Odlukom o neimanju djece, možda ćete se morati nositi s malo više gluposti, ali važnije je pronaći nekoga tko je na istoj stranici kao i Vi. Postoje osobe koje, šokantno, također, ne žele djecu. Odluka o neimanju djece predstavlja im manji pritisak oko planiranja budućnosti, a osim toga, ostavlja više prostora za vrijeme provedeno zajedno i učvršćivanje zajedničkog odnosa.
5. “Tko će mi roditi unuke…”
Ovo je daleko najneugodnija reakcija s kojom se žene koje odluče ne imati djecu moraju nositi. Jedna je stvar nositi se s odlukom koja će utjecati na Vaš život, ali rijetko tko želi biti optužen kako negativno utječe na budućnost svojih roditelja, čak i ako se radi o perspektivi vlastitih roditelja.
Činjenica je da neovisno o tome koliko godina imali ili koliko neovisni bili, roditelji nikada neće prestati imati očekivanja od svoje djece, a unuci su jedna od glavnih među njima.
No, neovisno o tome koliku zahvalnost i poštovanje osjećali prema svojim roditeljima, ne bi trebali zaboraviti kako im ne dugujete ništa, kako njihovo igranje na kartu krivnje nije u redu. Nitko od nas nije osobna tvornica unučadi svojim roditeljima.
Nitko od nas nije odgovoran za životno ispunjenje vlastitih roditelja, a ako imate braću ili sestre koji imaju drugačiji stav o djeci od Vas, slobodno natuknite svojim roditeljima da “dječju groznicu” usmjere prema njima. Bez obzira na sve, roditeljima trebate objasniti kako je izbor imati ili ne imati djecu isključivo Vaš, i da bi ga trebali poštovati.
***
Braniti donesenu odluku po pitanju neimanja djece neće uvijek biti lako s obzirom na društvo u kojem i dalje živimo, ali podsjetite se kako je Vaš život samo Vaš i ne trebate ničiju potvrdu da ga živite kako želite. Prigrlite vlastitu odluku o neimanju djece i počnite istraživati mogućnosti koje čekaju da ih ugrabite.
Prevela i prilagodila Martina Raos
