Kada govorimo o neoliberalizmu, nameće nam se pitanje: možemo li promijeniti svijet u kojem živimo, ili nas takav sustav vodi u potpunu propast.
Distopija kao literarna forma daje nam pesimistični, često bezizlazni scenarij i fabule dovedene do krajnosti i pretjerivanja. Distopijska SF (science fiction) literatura i filmovi nas još dugo ostave pod dojmom, s bezbroj pitanja i često sa potrebom da promijenimo u našem svijetu ono što bi nas moglo odvesti u takvu ili sličnu situaciju. Već desetljećima mnogi autori/ce SF literature kritiziraju, predviđaju i dovode do apsurda neoliberalizam, koji se u našem društvu manifestira u obliku globalizacije, korporativne moći te sve jačeg bankarskog sustava, što vodi do osiromašenja i eksploatacije velikog djela populacije.
Jeff Noon u noveli Nymphomation (1997.g.) piše o širenju korporativne moći na obrazovanje. Whoompy Burger sufinancira visoko obrazovanje u Manchesteru. Studenti/ce su sa svih strana okruženi reklamama korporacije, te im čak hamburger koji pleše govori koliko su burgera pojeli taj semestar. Autor želi pokazati kako korporacije nemaju granice i koliko su nametljive kada imaju moć na nečim, u ovom slučaju nad obrazovanjem.
U trilogiji Mars Kim Stanley Robinson (1990.g.) piše o budućem svijetu u kojem će se državne krize rješavati putem korporacija, a one će upravljati državama te imati kontrolu nad državnim resursima. To dovodi do bankrota država, koje se naposljetku prodaju korporacijama. Sličnosti sa ovom radnjom vidimo i u današnjem svijetu. Detroit i drugi gradovi u Michiganu (SAD) su bankrotirali i izabrani su menadžeri koji drže vlast u svojim rukama.
Paolo Bacigalupi u djelima Pump Six and Other Stories (2008.g.) i The Windup Girl (2010.g.) se bavio temom genetike. Usredotočio se na ono što se događa kad kapitalizam preuzme kontrolu nad genetskim materijalom pomoću prava i zakona. Njegove priče se događaju uslijed dvije krize. Jedna je nedostatak nafte koji se potom zamjenjuje agrikulturnim proizvodima, a druga je propadanje usjeva što dovodi do toga da biotehnološke korporacije u rukama drže proizvodnju hrane.
Ann Leckie u prve dvije knjige Imperial Radch trilogije ( Ancillary Justice, 2013.g.; Ancillary Sword, 2014.g.) opisuje scenarij u kojem ‘ni smrt nije kraj’. Mrtvi koji su nekoć bili radna snaga putem kriogenike i uništenja osobnosti ponovno se koriste. Preostali živi dio stanovništva se seli s jedne planete na drugu i služi kao jeftina radna snaga bogatim poljoprivrednicima. Naposljetku se eksploatirano stanovništvo izbori za vlastitu ilegalnu proizvodnju i trgovinu.** Autorica u ovim knjigama ne razlikuje likove po spolu i koristi za sve likove zamjenice u ženskom rodu.
U djelu Making Money Terry Pratchetta protagonist uviđa da stanovništvo gubi povjerenje u banke te umjesto kovanica za platno sredstvo radije koristi poštanske marke. Odluči proizvoditi novac koristeći stanovništvo za kapital. Zaručnica protagonista uvodi Goleme (glinene robote) kao valutu. U djelu Going postal Goleme se koriste kao radna snaga.* Kod ovog autora nalazimo Marxove ideje. Tako recimo u Men at Arms (1993.g.) promišlja se sljedeći paradoks: bogati mogu kupiti nešto što je kvalitetno i vrijedno, kao cipele. Kvalitetne cipele se dugo može koristiti. Siromašni moraju često kupovati cipele koje se brzo istroše, jer su nekvalitetne i jeftine. Tako siromašni više troše na cipele od bogatih jer ih kupuju češće, a istovremeno imaju puno manje novca od bogatih.
Cory Doctorow u svojem djelu Chicken Little opisuje scenarij u kojem vrlo bogatim post-ljudima ( eng. posthuman) služe industrije kojima jedna njihova kupnja osigurava rad desetljećima. Njima služe ostali ljudi, dok oni imaju status čovjeka, korporacije i države.
William Gibson u svojoj knjizi The Peripheral piše o svijetu koji je propao iz političkih i klimatskih razloga. U budućnosti se živi ekološki osviješteno, no svijet je opustošen zbog prijašnjih katastrofa tokom kojih je umrlo 80% stanovištva.*
Ova tema nije prisutna samo u literaturi, već i na filmu. Naime, film Elysium (2013.g.) opisuje kako siromašni sloj živi u siromaštvu i bijedi, dok bogati žive u orbiti Zemlje u velikom svemirskom brodu. Bogati posjeduju visoku tehnologiju i žive u luksuzu. Protagonist uspijeva putem kompjutorskog programa učiniti da siromašno stanovništvo stekne prava i povlastice kao i bogati.Čini to žrtvovanjem samog sebe.*
Film iz 2014.g. Snowpiercer opisuje scenarij u kojem je klimatskim inženjeringom uzrokovano globalno zatopljenje i ledeno doba. Preživjeli nastanjuju vlak u kojem su podijeljeni hijerarhijski na prvi razred, ekonomsku klasu i slobodnu klasu. Dolazi do pobune nakon koje vlak ispadne iz tračnica. Preživljava žena s djetetom i otkriva da još uvijek postoji život na planeti, vidjevši polarnog medvjeda.*
Ovi filmovi i knjige, osim što nas zabavljaju i inspiriraju nas za promišljanje o društvu u kojem živimo i promjenama koje možemo napraviti kao pojedinci, ali i kao društvo u cjelini.
Prevela i prilagodila Darja Galović
