U knjizi “Sablasti tranzicije. Socijalna historija kapitalizma[1]” Ankica Čakardić se posvetila kompleksnom istraživanju definicije kapitalizma i njegovog nastanka, služeći se metodom socijalne filozofije, društvene teorije i povijesti. Čakardić oštro kritizira popularne i sveprisutne teze o “vječnom” postojanju kapitalizma kao i njegovom “prirodnom” nastanku iz feudalizma te nudi precizno i detaljno iščitavanje specifičnosti nastanka agrarnog kapitalizma na početku novog vijeka u Engleskoj. Upravo se u Engleskoj, u specifičnim historijskim uvjetima, prvi put u povijesti formirao kapitalistički način proizvodnje. Preciznim predstavljanjem kontradiktornosti filozofskih promišljanja toga doba koja su na različite načine debatirale i afirmirale nastanak agrarnog kapitalizma Čakardić upotpunjuje svaku filozofsku debatu historijsko-socijalnim kontekstom Engleske revolucije i razvoja kapitalističkog tržišta.
Knjiga je strukturirana u četiri poglavlja koja se mogu podijeliti na tri tematska dijela. Prvi dio, koji obuhvaća prvo i drugo poglavlje, bavi se pregledom socijalno-historijskih rasprava o prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. Drugi dio, koji obuhvaća treće poglavlje, posvećen je specifičnim filozofskim promišljanjima velikana filozofije Thomasa Hobbesa i Johna Lockea koja su pružila teoretsku podršku tadašnjim društveno-ekonomskim procesima odnosno afirmirale kapitalizam i individualističke vrijednosti. Treći dio, odnosno posljednje četvrto poglavlje, nudi marksističko-feminističku analizu agrarnog kapitalizma iz rodne perspektive. U svrhu ovog prikaza posebno ću se fokusirati na treći dio, odnosno na prikaz socijalne reprodukcije i njezinim rodnim implikacijama u kontekstu tranzicije iz feudalizma u kapitalizam.
Iako istaknute na par mjesta u knjizi ranije, opisi ženskih borbi protiv eksproprijacijskih procesa, odnosno prisilno oduzimanje i protjerivanja seljaka sa zemlje, kontekstualizirane su u posljednjem poglavlju. Ženske borbe su bile brojne u periodu ranog agrarnog kapitalizma te su zahtijevale ukidanje crkvenih hijerarhija, rodnih uloga te aproprijacijskih praksi i ograđivanja zajedničkih posjeda. Na tom tragu u priču je uvedena Silvia Federici koja u knjizi Kaliban i vještica: žene, tijelo i prvobitna akumulacija istražuje rodne implikacije historijskih procesa kapitalizma. Čakardić ističe poseban doprinos Federici analizom promjena koje je kapitalizam izazvao u procesima društvene reprodukcije čime je objašnjena historija roda u tranziciji iz feudalizma u kapitalizam. Također, iznimna pažnja je posvećena upravo borbama žena protiv tranzicijskih procesa i degradaciji položaja žena zbog ukidanja komunalnih prava i pojave agrarnog kapitalizma. Federici prikazuje kućansko-obiteljski rad kao skriveni ali nužni element za proizvodnju i reprodukcije viška te shvaća položaj žene kao dvostruko opresivan, kroz patrijarhat i kroz kapitalizam. Čakardić kritizira takvo promatranje opresije žena i kapitalističke eksploatacije kao dva odvojena procesa. Takvo promatranje koje razvija Federici naziva se dvosistemskom teorijom socijalne reprodukcije. Za razliku od dvosistemske, unitarna teorija inzistira na ujednačenom shvaćanju isprepletenosti roda i klase u kapitalističkom načinu proizvodnje. Drugim riječima, Čakardić ističe istovremenost procesa opresije i eksploatacije nasuprot odvojenom promatranju proizvodnje robe i reprodukcije radne snage kao zasebnih procesa.
Uz Federici, istaknute su još i Heidi Hartmann[2] i Zillah R.Eisenstein[3] kao autorice klasika dvosistemske teorije. Čakardić upozorava na značajan problem s dvosistemskom teorijom, a to je da problemu patrijarhata pristupa transhistorijski perpetuirajući tezu o “vječnom” patrijarhatu. Upravo kao što ne postoji jedan, čisti oblik kapitalizma, tako ne postoji ni tek jedan, čisti oblik patrijarhata, ističe autorica. Rasprave o problemu patrijarhata koje ahistorijski promišljaju patrijarhat bez socijalno-historijske kontekstualizacije umanjuju značaj određivanja izvora rodne i klasne opresije oslabljujući borbu protiv istih. Unitarna teorija inzistira na historizaciji i lociranju specifičnosti za pojavni oblik patrijarhata u kapitalizmu. Socijalno historiziranje patrijarhata omogućuje nam uvid u specifičnu ulogu seljačke obitelji u feudalizmu i kako se ona mijenja u kapitalizmu gdje eksploatacija poprima individualni oblik, a radno mjesto postaje ključna lokacija klasnog sukoba i aproprijacije viška vrijednosti. Navodeći Lise Vogel[4] kao kritičarku Hartmann i ostalih dvosistematskih teoretičarki, Čakardić ističe kako je kapitalizam, za razliku od feudalizma, nametnuo specifičnu podjelu i specijalizaciju rada koja je uslijedila iz konkretnih reproduktivnih režima kapitalizma. Na taj način objašnjava kako se ne radi o naslijeđenoj, vječnoj i primordijalnoj spolnoj podjeli rada već o strukturnom odvajanju kućanskog rada od rada na tržištu. Upravo je to kapitalizam ideološki iskoristio da zamjeni klasni antagonizam za rodni. Također, treba imati na umu, ističe autorica, kako se kapitalistička eksploatacija može nesmetano realizirati bez da vodi računa o bilo kojem identitetu, bilo da se radi o rasi, rodu, vjeroispovijesti itd. Dok je u feudalizmu komunalni život seljaka u potpunosti isprepleten s organizacijom proizvodnje, u kapitalizmu eksploatacija se više ne provodi preko obitelji nego pojedinačno, zahvaćajući svakog člana obitelji individualno, nevezano za rod. Upravo zato, pojašnjava Čakardić, kapitalizam može tolerirati određene izborene emancipacije ali nikako ne može tolerirati emancipaciju radničke klase.
Čakardić je više puta u knjizi parafrazirala Marxovu poznatu izjavu kako je uloga filozofa često bila puko interpretiranje svijeta, a potrebno je njegovo mijenjanje, njezina knjiga predstavlja upravo korak k mijenjanju svijeta kroz istraživanje i tumačenje opće prihvaćenih datosti kao mnogo više kompleksnijih i nijansiranijih društvenih fenomena. Jasnije rečeno, te parafrazirajući autoričine završne bilješke, identificirajući uzroke i početke kapitalizma i patrijarhata u specifičnom historijskom kontekstu omogućuje nam zamišljanje i planiranje njihovih alternativa.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
