Većina Britanaca/ki ne smatra da bi žena trebala ostati u kućanstvu dok muškarac zarađuje, osim ako su žene tek postale majke, pokazali su podaci istraživanja kojeg je proveo National Centre for Social Research (NCSR).
Gotovo tri četvrtine od četiri tisuće ispitanika/ica ne slaže se s tvrdnjom da je ženi mjesto u kućanstvu. Međutim, trećica ispitanika/ica navodi da bi majke djece mlađe od pet godina trebale ostati s njima kod kuće, dok svega 7 posto smatra da bi trebale raditi puno radno vrijeme.
Kao i u brojnim drugim društvima, zaposlenje i rodna nejednakost u plaćama predstavljaju uporan problem u Britaniji, unatoč tomu što je rodna diskriminacija zabranjena zakonom još 70-ih godina prošlog stoljeća. Činjenica da muškarci u Britaniji u prosjeku zarađuju 18.4 posto više od žena potaknula je brojne javne rasprave o problemu jaza u plaćama.
“Ljudi u Britaniji sve manje zastupaju ideju da bi muškarci trebali biti hranitelji, a žene domaćice”, navodi Nancy Kelley, zamjenica direktora NCSR-a. “Međutim, kada ih pitamo misle li da bi majke predškolske djece trebale raditi, ne vidimo porast u potpori te tvrdnje, unatoč nekoliko različitih politika koje su uvedene kako bi pomogle obiteljima u kojima oba roditelja rade da lakše usklade posao i brigu o djeci”.
Prema podacima Institute for Fiscal Studies (IFS), žene u Britaniji koje se prebace na pola radnog vremena nakon poroda trpe dugotrajne posljedice koje im onemogućuju dosezanje jednake plaće, pri čemu su obrazovane majke na najvećem gubitku.
Anketa koju je proveo NSCR pokazuje da 69 posto ispitanika/ica smatra da bi roditeljski dopust trebao biti podijeljen između majke i oca, no prema Vladinim prognozama, manje od desetine britanskih obitelji iskoristilo je tu mogućnost otkako je uvedena 2015. godine.
“Društvo očigledno ima problem s tim da žena istovremeno može biti majka i raditi”, navodi Wanda Wyporska, direktorica organizacije Equality Trust. “Ankete društvenih stavova pokazuju da postoji jaz između stavova ljudi i onoga što su spremni reći istraživaču i onoga što se zapravo događa u realnosti”.
