Trgovci ljudima u Meksiku često drže djecu žena koje su prodane u seksualno roblje kao taoce/kinje kako bi prisilili majke da nastave “raditi”. Uglavnom vrebaju na mlade i siromašne majke, ponekad se predstavljajući kao partneri žrtava ili se čak vjenčaju i imaju s njima djecu. Kada žena koja je prisiljena na prostituciju ne zaradi svoju tjednu kvotu, prekrši pravila ili pokuša pobjeći, trgovci ljudima prijete da će zadržati ili nauditi njihovoj djeci.
“Način na koji trgovci ljudima u Meksiku tjeraju svoje žrtve na prostituciju jest tako što im naprave dijete, a potom im ga oduzmu”, navodi Rosi Orozco, voditeljica meksičke nevladine ogranizacije Commission United Against Human Trafficking. “Nakon toga im redovito prijete da nikada više neće vidjeti dijete ako ne učine ono što on njih traže”, kaže Orozco. U posljednjih pet godina, na taj je način zarobljeno oko 400 žrtava, ističe Teresa Ulloa, regionalna direktorica za Latinsku Ameriku u organizaciji Coalition Against Trafficking in Women.
Žrtve su najčešće žene i djevojke između 15. i 25. godine koje žive u siromašnim dijelovima diljem Meksika, navodi Ulloa. Žene se mami lažnim ponuda za poslove plesačica ili modela u gradovima diljem Meksika i SAD-a, da bi ih se na kraju prisiljavalo na prostituciju na ulicama i u bordelima.
U dijelovima meksičkih država Puebla i Tlaxcala, trgovina seksualnim robljem je obično “obiteljski posao”, a djeca žrtava postaju vlasništvo lokalnih bandi. Djeca, uključujući i dojenčad, spašena u akcijama protiv trgovine ljudima pronađena su u užasnim uvjetima, neki od njih i zarobljeni, navodi Ulloa. “Događale su se situacije u kojima trogodišnja djeca mijenjaju pelene bebama, koje su imale grozne osipe po tijelu”, dodaje.
Tijekom proteklog desetljeća, federalne su vlasti istraživale 169 slučajeva trgovine ljudima u državama Pueblo i Tlaxcala, uključujući prisilnu prostituciju. No, preživjele žrtve vrlo rijeko svjedoče u slučajevima protiv kriminalaca ako im policija prije toga ne spasi djecu.
U Tlaxcali, trgovina seksualnim robljem često je zločin koji se nastavlja generacijama i smatra se “kulturnom tradicijom”, navodi Jorge Sosa, odvjetnik i aktivist protiv trgovanja ljudima u Puebli. “Prihvaćeno je unutar obitelji da se djeca odmalena pripremaju da budu svodinici”, dodaje.
Na globalnoj razini, gotovo je pet milijuna ljudi prisiljeno na seksualno iskorištavanje, navodi se iz Međunarodne organizacije rada.