Krajem 2013. godine, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) naručila je šestomjesečnu procjenu potreba na području trgovanja ljudima na Zapadnom Balkanu (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija, Crna Gora i Srbija).
Nakon prikupljenih podataka identificiran je izvjestan broj novih kretanja po pitanju tipa i oblika trgovanja ljudima u regiji.
U dokumentu se navodi sa se na Zapadnom Balkanu povećava broj slučajeva trgovanja ljudima u svrhu različitih oblika radnog izrabljivanja, te da su se pojavili novi oblici izrabljivanja djece.
Autori istraživanja dodaju da nevladine organizacije i državni dužnosnici imaju različite percepcije opsega i adekvatnosti na trgovanje ljudima u regiji.
Mitar Đurašković, načelnik Odjela za suzbijanje prekograničnog kriminala u srpskoj graničnoj policiji kaže kako je najveći problem trgovanja ljudima u Srbiji, zapravo prodaja djece. “Djecom trguju roditelji i bliski rođaci. Imamo slučajeve u kojima djecu prodaju u zamjenu za uređaje poput televizora i perilica za rublje”, rekao je Đurašković.
Podaci srpske nevladine organizacije Astra pokazuju kako je, kada je riječ o prodaji djece u Srbiji, njih 70 posto prodano radi prostitucije, 14 posto radi radne eksploatacije, sedam posto radi prošnje na ulicama, šest posto radi ulaska u prinudne brakove i jedan posto radi nezakonitog posvajanja.
Nacionalno povjerenstvo za borbu protiv trgovanja ljudima Makedonije pak ističe kao najveći problem trgovanja ljudima dogovorene brakove. “Prisilni ili dogovoreni brakovi maloljetnika romskog porijekla i nadalje su prisutni kao posljedica zlouporabe viznog režima koje zahvaćaju velik broj žrtava trgovanja ljudima. Iskorištavaju se maloljetnice u dobi od 13 do 17 godina, koje se odvodi s ciljem ulaska u brak u državama EU”, navodi se u izvješću Nacionalnog povjerenstva.
Međunarodni forum solidarnosti (MFS-ESMMAUS) bavi se fenomenom trgovanja ljudima na području Bosne Hercegovine. Iz njihove organizacije kažu kako u BiH djeca predstavljaju izuzetno ranjivu kategoriju, te su stoga u velikom riziku da postanu žrtve eksploatacije i trgovanja ljudima.
Tako je, prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH za 2013. godinu, devetero djece bilo žrtvama trgovanja ljudima, od toga šest djevojčica i tri dječaka. Prema istim podacima, jedna djevojčica je seksualno iskorištavana, tri su iskorištavane za prosjačenje, a dvije djevojčice su prodane u svrhu sklapanja prisilnog braka. Što se dječaka tiče, sva tri zabilježena slučaja su žrtve trgovanja ljudima u svrhu prisilnog prosjačenja.
Nevladine organizacije koje se bave ovim problemom navode kako je vrlo teško dobiti precizne podatke o slučajevima trgovanja maloljetnim osobama u svrhu sklapanja braka, obzirom da su žrtve dobro skrivene.
Na kraju izvješća, istraživači zaključuju da neuključenost inspektora rada u proces identifikacije i nepostojanje radnog izrabljivanja u definicijama trgovanja ljudima predstavljaju značajne prepreke za identificiranje takvih slučajeva i sveobuhvatan odgovor na trgovanje ljudima.
