Zastupnici/e u Europskom Parlamentu jučer su izglasali/e godišnje izvješće o rodnoj ravnopravnosti sa 441 glasom ‘za’ i 205 glasova ‘protiv’. Riječ je o izvješću pod nazivom Napredak u području jednakosti žena i muškaraca u EU-u u 2013. godini, čiji je autor Marc Tarabella, član kluba zastupnika/ca Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom Parlamentu (S&D). Osim što je sam vremenski period rasprave i glasanja o Izvješću (dan/dva dana nakon Osmog Marta) bitan za kontekst, od iznimne je važnosti znati uspjeh prošlogodišnjeg izvješća.
Izvješće o napretku jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2012. odbijeno je na sjednici 11. ožujka 2014. u Europskom Parlamentu sa samo 9 glasova razlike (289 ‘za’ i 298 ‘protiv’). Sjetimo se, hrvatski zastupnici/e koji/e su glasovali/e protiv bili/e su: Zdravka Bušić, Ivana Maletić, Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Ruža Tomašić i Dubravka Šuica.
Zbog katastrofalnog rezultata prošle godine, veliki se pritisak vršio ove godine na zastupnike/ce i od strane koja je bila ‘protiv’ i od one koja je bila za Izvješće. Protivnici/e Izvješća bili/e su daleko glasniji/e sa svojom agresivnom kampanjom koja je uključivala bombardiranje i spemanje zastupnika/ca lobističkim mejlovima, te online peticijom Zaustavimo pokušaj Tarabelle da ponovno pokrene Estrelu za koju se tvrdi da ju je potpisalo 40.000 građana/ki.[1] Peticiju su pokrenule udruge Citizen Go i FAFCE, iste one udruge koje su bile predvodnice protivljenja istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) o položaju LGBTI osoba unutar EU. Među protivnicima/ama Izvješća sasvim se očekivano nalazi i udruga U ime obitelji koja se priključila svojim sestrinkim europskim udrugama u zatrpavanju e-mailova zastupnicima/ama. Takve udruge svoju kampanju grade već od 10. prosinca 2013. kada je usvojen alternativni prijedlog kluba zastupnika/ca Europske pučke stranke (EPP) i Europskih konzervativaca i reformista (ECR) u vezi rezolucije o seksualnim i reproduktivnim pravima kojom u konačnici nisu obuhvaćena pitanja LBGTI zajednice, te je uveden paragraf kojime se pitanja seksualnih i reproduktivnih prava stavljaju u kompetenciju država članica.[2]
Pro-life strategija konzervativnih lobističkih udruga, kao i zastupnika/ca koji/e dijele njihove stavove, često je (neuspješno) prikrivena prizivanjem na načelo supsidijarnosti kod pitanja seksualnih i reproduktivnih prava. Primjer takve strategije ne moramo dugo tražiti, jer je jedna od hrvatskih zastupnica preuzela upravo tu retoriku. Marijana Petir, inače članica Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova u Europskom Parlamentu, tijekom debate o Izvješću u ponedjeljak izjavila je: “Kao osoba koja se zalaže za vladavinu prava, tražim da se u dokumentima koje ovaj Parlament usvaja poštuje načelo supsidijarnosti koje nalaže da je područje reproduktivnog zdravlja prema članku 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u nadležnosti država članica. Izvješće o jednakosti muškaraca i žena problematično je jer želi staviti Europski parlament u poziciju promotora pobačaja u okviru seksualnih i reproduktivnih prava žena kao sredstva ostvarenja jednakosti žena s muškarcima, što je neprihvatljivo. Stoga želim ponovo skrenuti pažnju da je pravo na život osnovno ljudsko pravo koje je danas diljem svijeta dovedeno u pitanje. Jednakopravnost nećemo postići tako da nekom drugom oduzimamo prava, već da osiguramo jednake startne pozicije i šanse svima. Ako nekome niti ne omogućimo da se rodi onda smo mi promotori nejednakosti“.
Korak dalje je otišla zastupnica Ruža Tomašić koja je kao i prošle godine glasala protiv Izvješća, te u svom govoru pomiješala pojam rodne segregacije poslova i osnaživanje žena u podzastupljenim zanimanjima: “Ovo izvješće nikako ne mogu podržati. Iako bi ono prema svom naslovu trebalo biti usmjereno na napredak u području jednakosti žena i muškaraca, smatram da čini upravo suprotno, te većinom preporuka vraća žene u položaj prije emancipacije. Evo primjera: Izvješće traži od država članica da u programe ruralnog razvoja uključe strategije usmjerene na povećanje broja radnih mjesta u ruralnim područjima koja su namijenjena ženama. Ne bismo li se trebali boriti protiv takve podjele radnih mjesta na muška i ženska? Ne bore li se žene protiv takve diskriminacije već desetljećima? I sama sam kao policijska djelatnica u Kanadi prije 30-ak godina redefinirala jedno radno mjesto koje je bilo namijenjeno jednom spolu te sam svojom upornošću postala prva policajka na motoru u toj državi”.
Dubravka Šuica, koju je Novi List pitao za njezino mišljenje o rodnoj (ne)ravnopravnosti shodno Osmog Marta, nije se javila za riječ u raspravi o Izvješću, kao niti njezina kolegica Ivana Maletić. Obje su zastupnice, kao i prošle godine, glasale protiv Izvješća.
Jedina hrvatska zastupnica koja je glasala za Izvješće je bila Biljana Borzan koja se u svom govoru kritički osvrnula na lobističke pokušaje konzervativnih udruga: “Nemojmo ponoviti prošlogodišnju sramotu. Pokažimo onima koji pokušajima rušenja kompjuterskih sustava i onemogućavanjem rada europarlamentaraca žele vratiti Europu u srednji vijek da neće uspjeti. Sutra podržite temeljna prava žena, pokažimo da smo tu zbog njih”.
Kao što je već davno utvrđeno, neokonzervativni val zahvatio je i Hrvatsku i Europsku uniju, te su reproduktivna i seksualna prava žena jedna od prvih na udaru. Borba za očuvanje statusa quo, a kamo li za unapređenje prava, postaje sve teža. Moramo se zapitati u čije ime govore hrvatske zastupnice u Europskom Parlamentu i gdje prestaje njihovo licemjerje ako znamo da su upravo zahvaljujući prethodno izborenim bitkama feministkinja one trenutno na poziciji zastupnica u Europskom Parlamentu.
