It’s all about perception, zlatno je pravilo PR-a. A ako je sve u percepciji onda su mediji pozornica za panem et circenzes – kruha i igara – stvaranje percepcije, odnosno zavaravanje masa. Nema tu više pružanja pravih informacija. A zašto i bi kad prave informacije ustvari nitko ne traži.
Ukratko, zašto se proteklih tjedana piše o Premijerkinom outfitu za plažu (koji je uzgred budi rečeno bio sve samo ne primjeren Premijerki makar ona bila i hrvatska ali zna Jadranka jako dobro što time poručuje), Severininim prozivkama na koncertima, ljetovanjima naših ministara, mišićnoj masi (ili masi sala) istih umjesto o ozbiljnim i bitnim temama.
E sad, prije odgovora, prvo mala poruka svima koji to tvrde: Ako želite čitati o ozbiljnim temama onda ih nemojte tražiti na web portalima koji nastoje privući što više klikova jeftinim skandalima niti na zabavnim stranicama nacionalnih novina. Ako malo bolje prelistate novine i preskočite stranice o Severinama i dijetama naći ćete i ponešto ozbiljnih tema. No, zašto svi ipak prvo nasjednemo na senzacionalne naslove? Zato što je tako lakše.
Meni osobno nekad je čisto žao što radim u novinama u kojima nema mjesta za prepucavanja Jace i Seve, ali samo ponekad. Jer je to skretanje pozornosti. Skretanje s onog što nije percepcija nego je naša stvarnost. A stvarnost je kad gradonačelnik Splita na presici poruči novinarima “Jedite govna”. I onda novinar, koji očito ne piše samo o toplesima Dolores Lambaše i Dikana Radeljaka, na ulici pita građane, valjda te iste koji se žale na neozbiljne teme u medijima, što misle o takvom ponašanju jednog gradonačelnika a oni odgovaraju: “Neka, neka im je odgovorio” i samo što ne dodaju “đubrad novinarska”. Naravno, odbijaju shvatiti da je time njihov gradonačelnik uvrijedio i njih a ne samo novinare.
Pa koga to onda zapravo zanimaju te tako tražene ozbiljne teme i molim lijepo što znači ozbiljne. Može li se o našoj političkoj sceni pisati ozbiljno? Kako kad su gotovi svi političari sve samo ne ozbiljni. Može li se ozbiljno o gospodarstvu? Može, ali te crne scenarije zaista nitko ne želi čitati. Može li se ozbiljno o ljudskim pravima? Može, ali nijedna žena, muškarac ili interesna udruga nije svojim porukama Premijerki privukla toliko pažnje koliko Severina svojim upadicama između Gas,gas i Gade. Pa to su novinari krivi, reći ćete, tu ste me čekali. No, jesu li zaista? Ili je možda kriva publika! No najlakše je prebaciti lopticu na drugoga.
Zna to dobro Kerum, pa je za skandal s vrtićima kriv novinar koji je o tome pisao a ne on koji je skandalozne poslove dogovorio. I njegovi građani se s njim slažu. Kako i ne bi, pa oni su ga izabrali za gradonačelnika. Pa jesu li zaslužili bolje od toplesa, Severine, Jace, jeftine zabave i harača? Možda još samo danak u krvi.
*Romana Dugandžija novinarka je poslovnog dnevnika Business.hr
