U Zagrebu će se 16. lipnja 11. put za redom održati društvena i politička manifestacija Zagreb Pride. Glavni dio (“Pride Week”) ovogodišnjeg Pridea održat će se od 8. do 16. lipnja, a Povorka ponosa počet će okupljanjem u 14.00h na Trgu žrtava fašizma te će proći će središnjim zagrebačkim ulicama i završiti javnim skupom i koncertom u parku Zrinjevac.
Tema Zagreb Pridea 2012. su LGBTIQ obitelji, a slogan je “Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san”. Proglas ovogodišnjeg Pride-a donosimo u cjelosti.
PROGLAS
Imamo obitelj!
Tisućljetni hrvatski san
Mi smo lezbijke, gejevi, biseksualne, transrodne, interseksualne i kvir majke, očevi, djeca, rođaci, tetke, strine, ujaci, stričevi, samkinje i samci, udovice i udovci. Sretni/e i tužni/e, voljeni/e i nevoljeni/e, siromašni/e i privilegirani/e, rađamo se, školujemo, živimo i radimo, plaćamo poreze i doprinose bez ikakvih olakšica, biramo na izborima ili ih se pak gnušamo, veselimo se i plačemo, rastajemo se i sastajemo, volimo i ne volimo, živimo i postojimo otkad je svijeta i čovjeka.
Nazivaju nas istospolnim zajednicama, istospolcima, registriranim životnim partnerstvima, homoseksualcima i lezbačama, kurvama i pederima, promiskuitetnim nakazama, otpadnicima i ološem ili pak samo lažnim problemom ovoga društva. Marginaliziraju nas i isključuju iz društva.
No, mi smo zajednica koja ne isključuje nikoga. Mi, koji/e koračamo u Povorci ponosa Zagreb Pridea zajednica smo koja traži puna građanska prava za sve: lezbijke, gejeve, biseksualne, transrodne, transeksualne osobe i heteroseksualne, strejt prijateljice i prijatelje. Mi smo ti koji svojim životima, svojim identitetima i iskustvima, svojim potrebama za jednakopravnošću ne mašemo mačem superiornosti, ne dociramo s visoka i ne tumačimo drugima kako da uređuju vlastite živote. Jedanaesti put u Zagrebu zauzimamo ulice svoga grada da bismo ponovno potvrdili svoju svetu misiju: mi smo na strani pravde , ne egoizma!
Ne trebamo učitelje, sveučilišne profesorice, estradne zvijezde, populističke političare i licemjerne ministrice, premijere i predsjednike, popove i vračeve, fundamentaliste i fanatike, talibanske komentatore i pučke tribune, psihijatrice i doktore da nas uče što to obitelj jest! Jer mi znamo što je obitelj! Mi jesmo obitelj. Mi nismo nastali/e slučajno: i sami/e potječemo iz obitelji, nismo začeti po duhu svetom, nisu nas donijele rode.
Oni/e sretniji/e među nama odrasli su u obiteljima punima ljubavi, poštovanja, razumijevanja i podrške. Druge od nas, rođene u svetoj obitelji, blagoslovljenoj od svećenika i priznatoj od države i društva, tukli su, mrzili, silovali, istjeravali iz domova i diskriminirali. Obitelji nisu one koje tjeraju gej dječaka psihijatru, psihologu ili svećeniku-egzorcistu; obitelji nisu te koje transeksualne djevojke prisiljavaju uzimati testosterone; nisu obitelji te koje inzistiraju da se lezbijke udaju za muškarca, nije obitelj ona koja transeksualnim dječacima negira pravo na odlučivanje o njihovim tijelima; nisu obitelji te koje su zadojene slijepom mržnjom i odbacivanjem vlastite djece! Da bi se nešto nazvalo obitelji nije dovoljno imati samo dvije osobe različitog spola i njihovo biološko potomstvo. Obitelj je ona u kojoj se ženu ne mlati, u kojoj sin nije zlostavljan, čija djeca nisu ponižavana i zanemarivana.
Ljubav je ta koja okuplja i osmišljava obitelj. Obitelj je ona u kojoj se voli, poštuje i prihvaća! Mi smo ta obitelj! Istospolne, raznospolne, homoseksualne i heteroseksualne… sve su te zajednice obitelji! Nismo drukčiji ni mi LGBTIQ roditelji/ce, niti su drukčija naša djeca! Djeca koja postoje i koja žive u Hrvatskoj. Neka najesen kreću u školu, druga je uskoro završavaju, a treća će se tek roditi. Djeca koja su nastala našom odlukom, odlukom nas roditelja. To su djeca koja su voljena nevezano uz način na koji su došla na svijet: planiranjem, mogućnostima koje nudi suvremena medicina, usvajanjem ili su rođena u nekim drugim, prijašnjim obiteljima koje smo pokušali/e graditi.
Mi koji/e smo dio velike LGBTIQ obitelji odbijamo biti nevidljivi/e, odbijamo biti neravnopravni/e, odbijamo slušati poruke da naše obitelji ne postoje.
Nikada se nećemo zadovoljiti milostinjom, mrvicama i licemjernim kompromisima vladajućih i bigota. Ne zadovoljavaju nas njihove poruke da će nam velikodušno priznati samo neka prava. Mi želimo i tražimo sva prava, zahtijevamo jednakopravnost!
Mi koji/e koračamo u Povorci ponosa sad kažemo – dosta! Dosta vulgarnim uvredama poput onih koje gledamo na televiziji, čitamo u novinama i slušamo na radiju. Kažemo dosta sofisticiranim uvredama političara/ki.
Naša vizija je prihvaćanje, naša želja je jednakopravnost, naša potreba je solidarnost. Ovo su vrijednosti na kojima bi trebale počivati sve obitelji – životne zajednice i partnerstva izgrađena na ljubavi, a ne na mržnji. Mi ćemo izboriti svoje pravo da uređujemo svoje živote kako želimo. Kao punopravni i ravnopravni subjekti društva u kojem osobna sloboda jednog pojedinca/ke prestaje tamo gdje počinje sloboda drugog/e.
Izgrađivat ćemo svoje obitelji, odgajati i školovati svoju djecu, podržavati se u znaku ljubavi i solidarnosti, imati veliku, ponosnu i samosvjesnu LGBTIQ zajednicu, društveno odgovornu i utjecajnu.
I zato poručujemo svima, drage prijateljice i dragi prijatelji – u ovoj borbi za pravdu bit će povrijeđeni mnogi/e od nas, a mnogi/e već jesu. Krv lezbi, pedera, bipsića/ki i trandži te svih nas prezrenih proljeva se po čitavom svijetu. Istovremeno bauk pederluka kruži čitavom Hrvatskom; danas Zagreb i Split, sutra Osijek, Rijeka, Zadar… Nikad ništa više neće biti isto. Nikakva religijska, stranačka ili takozvana obiteljska tradicija ne može zaustaviti promjenu. Zato što svijet uvijek ide naprijed – stalna na tom svijetu samo mijena jest!
I postat ćemo građani/ke, i bit ćemo ljudi – punopravni/e i jednaki/e. Jer naše vrijeme je došlo, a velik je posao pred nama. Naša će ljubav pobijediti svaku mržnju!
