Lingvistkinja i, prema listi koju je za Forbes sastavila Eve Ensler, jedna od sedam najmoćnijih feministica svijeta današnjice, gđa. Rada Borić, u Zagrebu je 5.5.2011. na Fakultetu političkih znanosti održala predavanje o problematici ženskog identiteta u hrvatskom jeziku.
Ne može se reći da je hrvatski jezik suvremen jezik. I danas će rijetke žene svoje zanimanje imenovati u ženskom rodu. Preferiraju muški rod. Diskriminacija žena u jeziku može dovesti u pitanje legimitet ženskog roda te, isto tako, politički, kulturni i socijalni identitet žene. Stoga je važno, i ženama i muškarcima, osvijestiti jezične nejednakosti u svakodnevnoj komunikaciji.
Simone de Beauvoir još je davne 1949. godine napisala: “Budući da je društvo temeljeno na muškom principu i muškarac definira ženu ne prema njoj samoj već u odnosu spram njega, ona se ne smatra autonomnim bićem. (…) Ona se definira i razlikuje u odnosu na muškarca a ne on u odnosu na nju; ona je slučajnost, nebitno, u odnosu na bitno. On je subjekt, on je Apsolutno – ona je Drugo.”
Ni današnja praksa ne pokazuje drugačije. Naime, u jednom od rječnika hrvatskog jezika izdanom na početku 21. stoljeća žena se, između ostalog, opisuje i kao ljudsko biće po spolu suprotno muškarcu, koje može rađati djecu i preuzeti glavnu brigu za uzgoj i odgoj djece. Ovakav upis hrani jezičnu ideologiju koja je izrazito diskriminirajuća a u kojoj se muškarac prikazuje kao norma dok je žena otklon od te norme.
U hrvatskom jeziku ženska zanimanja povijesno se imenuju iz muških nastavkom -ica. A kako nastavak -ica u gramatici tvori male stvari to znači da su sve liječnice i sve učiteljice ustvari mali liječnici, mali učitelji. Danas se feminističke lingvistkinje zalažu za nastavke (-inja) kod imenovanja ženskih zanimanja. Stoga u suvremenoj Hrvatskoj sve vojnikinje i teologinje ističu ne samo ženski identitet u jeziku već označavaju i prostore koje su žene osvojile a koji su im do jučer bili nezamislivi.
Ženama nije sklona ni gramatika. I ona preferira muški rod. Pa tako znamo reći da Ana, Tanja i Marko su bili (a ne bile) u gradu. Vidimo da iako su žene u većini kao norma se, ipak, uzima muškarac.
Osviješćivanje i mijenjanje jezične prakse znači stvarati suvremen, rodno korektan jezik. No, mijenjanje jezika ne znači nužno i da su se otklonile nejednakosti koji ostaju ukorjenjene u obrasce mišljenja ili metafora. Potrebno je uočiti i iščitati sve seksizme u frazeologizmima (a tumačene etimologijom, gramatikom, stilistikom) te ih pokušati iskorijeniti. A u svrhu spolne i rodne ravnopravnosti. U konačnici, prema društvu bez diskriminacije.
