Upozorenje – ovaj tekst sadrži govor mržnje, i opise protiv LGBTQ zajednice,koje moja crkva koristi kako bi manipulirala svoje mlade. Vjrojatno to nije nešto što biste željeli čitati, pogotovo ako, ionako, imate loš dan.
Odlučila sam pisati o homofobiji iz dva razloga: prvo – kako bih demonstrirala lažnost fundamentalističke retorike – “mrzi grijehe, ljubi grešnike”, i drugo – kako bih rasvijetlila oruđa fundamentalista za zastrašivanje djece protiv LGBTQ populacije.
U mojoj crkvi, homofobija je nešto normalno i očekivano. Nismo trošili vrijeme na proučavanje Svetog pisma i argumente protiv homoseksualnosti.Povremeno se citirao Pavao i Levitski zakonik, no najčešće bi se govorilo o dokazima moderne izopačenosti na tragu : “….Sotona je toliko izopačio ovu generaciju, da oni misle kako nema ništa loše u razvodu, pobačaju, kontracepciji, homoseksualnosti i kako je u redu bacati djecu u kontejnere zbog droge.” Devijacija rodnih uloga je samo jedna od najočitijih znakova demonske kontrole.
Željela li je moja crkva ekspilictno prenijeti homofobne poruke ili nije, ja sam shvatila homoseksualnost kao jednu u nizu pervrzija. Homoseksualnost, promiskuitet, pedofilija, ovisnost o drogama, alkoholizam, nevjera, samoozljeđivanje, vanbračna trudnoća i pobačaj, sve je to strpano u isti koš, i nisu tretirani kao odvojena pitanja. Bojala sam se gay ljudi, jer su me učili kako je nemoguće biti gay ili lezbijka, bez cijelog paketa grijeha. Bio je to klimav argument, najgore vrste. Nikada nitko nije ponudio sliku predanog, ljubavnog homoseksualnog para. Učili su me da je seksualnost poput vatre, ako nije suzdržana, izgoriš u plamenu ljubavi, izaziva spolno zlostavljanje druge osobe. Drugim riječima, gay muškarac je hetero muškarac koji nije uspio zatomiti svoje tjelesne želje, i nije odolio demonskoj kušnji.
Moja je crkva žarko željela etiketirati homoseksualnost, kao nenormalnu i autodestruktivnu. Moja je crkva, nakon svega, ostala fiksirana na traženje dokaza o povećanju moralne izopačenosti. Problem je što je seksualna orijentacija nevidljiva. Ne možete znati je li feminizirani kolega iz ureda gay, ako vam on on to ne kaže. Ne možete znati je li muškobanjasta žena iz supermarketa lezbijka, bez obzira kako je ona odjevena. Ne možete ni znati seksualnu orijentaciju vojne osobe u uniformi, bez obzira na mačo izgled a koji, usput budi rečeno, predstavlja uzor muškosti za moju crkvu. Da bi osoba bila homofob, mora imati uvid u ono što homoseksualnost jest. Za moju crkvu , ta slika je bila Adam Lambert.
Žestoki argument protiv homoseksualnosti? Plava kosa, koža i lanci. Strašno, uplašili smo se poput izgubljenih duša u Hell Angelsima. Gotičari i motociklisti ne izgledaju baš sveto, dakle , sigurno su gay.
Očito, ima tu još toga. Sve su to opravdanja i laži koje su nam omogućile da se pretvaramo kao se ne bojimo:
-
Svi homoseksualci su seksualni predatori
-
Svi imaju AIDS
-
Svi mrze Boga i samo nas žele odvući u pakao
-
Svi rade pobačaje zbog zabave
-
Svi žele širiti svoj način života
Je li reprodukcija važna? Naravno. No, moja crkva nas uči da su živa bića koja se ne reproduciraju – mrtva. William Branham koristi slične izraze kako bi objasnio što je pogrešno: Oni mješaju riječ Božju s ljudskim idejama i proizvode smrt, baš kako konj i magarac mogu izroditi mazgu, ali se mazga neće biti u stanju reproducirati s drugim mazgama. Gledajući unatrag, naglasak na reprodukciji prilično je čudno naći u religiji koja govori o transcendenciji i vječnosti. Neobično je, da su sve te “neprirodne” jedinke – čitaj one koje se ne mogu razmnožavati – uvijek bile na meti ismijavanja baš u Bibliji. Grijeh rodnih normi, došao je iz gađenja prema bilo kakvom odstupanju od standardnog oblika obitelji, jer smo obučeni za reprodukciju.
Kad sam bila klinka fundamentalistkinja, nisam se bojala da ću “pokupiti gay virus”. Moja bojazan bila je općenitija. Biti homoseksualac zančilo je biti van okvira, izvan normi društveno prihvatljivog, istinskog, što god to značilo. Nisam se plašila “gay demona”, nego demonske seksualne perveznosti koja se manifestira kod homoseksualaca. Ali nikada nisam mogla artikulirati ono što sam očekivala da bi se moglo dogoditi, npr. ako u trgovini vidim da se dva muškarca ljube, što bi se meni moglo dogoditi? Sotona će mi skočiti za vrat? Moj strah je utemeljen u neznanju, praznini. Gay ljudi su nečisti. Svi. Perverzni. Ali nisam mogla reći zašto se osjećam toliko ugroženo.
“Ne diraj nečiste” za mene definira homofobiju. To je neutemeljen osjećaj opće nelagode i gađenja prema drugima. Nije racionalno, tako da prkosi racionalnom objašnjenju. Uvjetovani emocionalni odgovor koji stvaraju fundamentalisti kako bi spriječili zastranjenja svojih vjernika. To je reakcija koja ne nalazi utemeljenje u kršćanstvu: takavom odnosu prema carinicima, gubavcima, siromašnima i Samarićanima, Isus se suprotstavljao. I nije se tome suptorstavljao sa licemjernim stavom misionara koji kaže “mrzim grijeh, ali volim grešnika, da bih ga mogao asimilirati”. On je istinski volio, poštovao i prihvaćao sva bića.
Za sve one koji vole strašiti druge “svjetovnim” perverzijama – pročitajte Ivan 3:16.
Prevela i prilagodila Ksenija Grabar
