Otvoreno pismo potpore mladih znanstvenika/ica i asistenata/ica profesoru Aleksandru Štulhoferu prenosimo u cijelosti:
Kao osvrt na pokušaje znanstvenog i osobnog diskreditiranja kojima je u nekoliko navrata bio podvrgnut tijekom posljednjih tjedana u javnoj raspravi o Kurikulumu zdravstvenog odgoja dr. sc. Aleksandar Štulhofer, redovni profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koautor modula o spolnom odgoju, upućujemo ovo očitovanje javnosti kako bismo ukazali na neutemeljenost tih diskvalifikacija.
Prof. dr. sc. Štulhofer jedan je od vodećih i najcjenjenijih hrvatskih društvenih znanstvenika prema kriterijima kvalitete i kvantitete objavljenih radova i međunarodnoj znanstvenoj produkciji u časopisima koji u društvenim znanostima stoje na vrhu po čimbeniku utjecaja. Njegov ugled u međunarodnoj i domaćoj znanstvenoj zajednici vidljiv je i kroz suradnju s mnogim domaćim i inozemnim znanstvenicima, što je rezultiralo brojnim radovima u koautorstvu. Odlikuje ga angažman na podizanju standarda kvalitete znanstveno-istraživačkog rada, posebice kroz sustavan rad na uključivanju mladih znanstvenika u svjetski relevantna znanstvena istraživanja. Također, bio je inicijator osnivanja Povjerenstva za etičnost istraživanja Odsjeka za sociologiju i njegov predsjednik.
Upravo je humana primjena znanstvenih spoznaja za opće dobro bitna odrednica znanstveno-istraživačkoga rada profesora Štulhofera, te je velik broj znanstveno-istraživačkih projekata koje je vodio ili u kojima je sudjelovao bio usmjeren na istraživanja kognitivnih, afektivnih i bihevioralnih odrednica spolno rizičnog ponašanja, radi doprinosa programima prevencije širenja spolno prenosivih bolesti. U više navrata angažirala ga je Svjetska zdravstvena organizacija kao eksperta u konzultantskim misijama za bihevioralna praćenja HIV/AIDS-a u državama u kojima su takva istraživanja prijeko potrebna, ali zbog dominantnog kulturnog i političkog diskursa rizična i teško provediva, primjerice u Iranu, Iraku, Sudanu, Jemenu, Turkmenistanu, Palestini i drugdje.
Na žalost, možemo konstatirati da je profesor Štulhofer postao kolateralna žrtva žestokih javnih rasprava o četvrtom modulu Kurikuluma zdravstvenog odgoja, u kojima se i među pobornicima i među protivnicima spolnog odgoja, našlo onih koji su svoju poziciju branili putem argumenata ad hominem, dezavuirajući na osobnoj razini one drugačijeg mišljenja. Kurikulum zdravstvenog odgoja i njegov četvrti modul izrađivao je cijeli tim znanstvenika i stručnjaka, no upravo je profesor Štulhofer pokazao najveću spremnost na dijalog želeći doprinijeti informiranoj, cjelovitoj i argumentiranoj javnoj raspravi. Umjesto takve javne rasprave, postao je metom verbalnih napada kojima se njegov karakter i namjere pokušava dovesti u pitanje propitivanjem moralnih osobina nekih osoba s kojima je surađivao. Čak i kada bi optužbe koje se stavljaju na teret nekim njegovim inozemnim suradnicima bile utemeljene, iz toga se ne bi moglo ništa zaključivati o njegovim znanstvenim i moralnim karakteristikama, a pogotovo o znanstvenoj i stručnoj ozbiljnosti s kojom se uključio u izradu Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Suradnja na znanstvenim projektima s drugim znanstvenicima nikako ne podrazumijeva poznavanje njihovih privatnih biografija ili slaganje u svjetonazoru.
Iako je profesor Štulhofer proveo desetke i desetke empirijskih znanstvenih istraživanja o različitim društvenim i javnozdravstvenim aspektima ljudske spolnosti, rezultati kojih su javno dostupni, tijekom javne rasprave o spolnom odgoju nitko nije doveo u pitanje kredibilitet njegovih istraživanja i etičnost njegovog znanstvenog rada. Činjenica da se pokušava zaobići argumentirana rasprava o meritumu, naime o spolnom odgoju, da se zaobilazi izvrsnost golemog znanstveno-istraživačkoga opusa profesora Štulhofera, da se zaobilazi njegova neupitna osobna etičnost i znanstvena čestitost, te da se umjesto svega toga profesora Štulhofera pokušava dezavuirati kao osobu, zaobilaznim i nepotkrijepljenim ocrnjivanjem nekih od njegovih inozemnih suradnika, sama po sebi dovoljno govori.
Stoga mi, asistenti/ice i mladi istraživači/ice koji smo surađivali s profesorom Štuhoferom, odbacujemo pokušaje narušavanja njegova znanstvenog i moralnog ugleda putem podmetanja kojima se maliciozno konstruira njegova odgovornost za nešto s čime on osobno ne može imati nikakve veze niti odgovornosti.
Također pozivamo sve sudionike rasprave o spolnom odgoju da se u polemikama usredotoče na meritum spora i snagu vlastitih argumenata, a ne na difamaciju sudionika u raspravi.
dr. sc. Jasmina Božić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Ivan Landripet, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
mr. sc. Valerio Baćak, University of Pennsylvania i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Marija Brajdić Vuković, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
dr. sc. Dragan Bagić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Branko Ančić, prof., Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
dr. sc. Adrijana Šuljok, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
dr. sc. Tanja Vučković Juroš, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Dea Ajduković, prof. psih., Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac
dr. sc. Teo Matković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Krešimir Krolo, prof., Sveučilište u Zadru
Margareta Gregurović, prof., Institut za migracije i narodnosti
Ivan Puzek, Sveučilište u Zadru
