Hai Somaly je već u dobi od samo 10 godina počela raditi kao kućna pomoćnica, i to za plaću od otprilike 13 centi u protuvrijednosti. Opseg poslova je raznolik, od kuhanja i čišćenja do brige o poslodavčevoj djeci – a kada poslodavac ne bi bio zadovoljan urađenim, gađao bi je cipelama. Četrnaest godina kasnije, Somaly radi za drugu obitelj u kojoj zarađuje 75 dolara mjesečno s radnim danom koji započinje ustajanjem u 5 ujutro. Primjera radi, 130 dolara iznosi mjesečna plaća radnika i radnica u kambodžanskoj odjevnoj industriji, dok se 120 dolara mjesečno smatra granicom siromaštva.
Danas je Somaly tajnica Cambodian Domestic Worker Network-a, organizacije nastale 2012. u Phnom Penhu s ciljem poboljšanja uvjeta rada onih zaposlenika/ca u kućanstvima. Vode se jasnom parolom: “Ako se organiziramo, možemo pomoći jedne drugima i možemo riješiti probleme zajedno.” Inicijativa poput ove igra vitalnu ulogu u edukaciji radnica o njihovim pravima i mogućnostima potražnje boljeg tretmana putem savjeta i podrške za one koji su se našle u nasilnim situacijama, te ih dodatno ohrabruje učeći ih novim idejama i vještinama.
U veljači je u Hong Kongu poslodavac optužen na izdržavanje šestogodišnje kazne zatvora zbog izgladnjivanja, izrabljivanja i premlaćivanja svoje kućne pomoćnice – što je slučaj koji prilično dobro ocrtava stanje radnika/ca u domaćinstvima. Dodatno, 2013. godine malezijski par osuđen je na 24 godine zatvora nakon što je njihova sluškinja umrla od pothranjenosti. Radnice migrantkinje često se suočavaju s dodatnim problemima i nasiljem kada im se nerijetko oduzimaju putovnice, ne daje im se dovoljno hrane (pri čemu ima i slučajeva da im se pod normalno daje hrana za pse i mačke), i neke od njih su silovane od strane svojih poslodavaca. Upravo na osnovu vlastita i tuđih iskustava, Somaly se nada da će organiziranošću i ukazivanjem na problem uspjeti da vlada donese minimalne plaće i osnovne uvjete za rad kao obvezujuće.
Cambodian Human Rights and Development Association uputila je zahtjev kambodžanskoj vladi da napravi nešto više po pitanju prava radnika/ca s obzirom da se više od 130 radnika/ca smatra nestalima, nedostupnima ili imaju neriješene sporove oko nasilja, dok istovremeno samo 4% radnica/ka u Kambodži zarađuje više od 100 dolara mjesečno, a oko 60 posto njih zarađuje manje od 50 dolara mjesečno (kako se navodi u studiji Međunarodne organizacije rada – ILO).
Ujedinjeni narodi u New Yorku su prošloga mjeseca održali summit na temu internacionalnih radnih uvjeta i zaštite rada gdje se kao jedan od najvažnijih zahtjeva nametnula potreba zaštite zaposlenja u domaćinstvima, i to za sada nepostojećih uvjeta: pristojna plaća, zdravstveno te mirovinsko osiguranje.
Human Rights Watch u pismu upućenu premijeru Hun Senu ističe nužnost poboljšanja koordinacije između različitih ministarstava kako bi se osiguralo da su tvornice registrirane i da njihov rad redovito prati inspekcija rada. Dodatno je naglašeno kako je od krucijalne važnosti i transparentnost podataka: vlada također treba javno objaviti imena tvornica, povrede prava iz radnog odnosa, iznos novčane kazne izrečene svakoj tvornici i podatak jesu li tvornice same platile kaznu za kršenje ljudskih i radničkih prava.
U Boliviji su radnice zaposlene na kućanskim poslovima organizirane već desetljećima čime su postale međunarodnim primjerom koliko potpora vlade ima važnu ulogu u osiguravanju osnovnih uvjeta rada. Bolivijski zakon iz 2003. propisuje iznos minimalne plaće i zabranjuje isplatu u naturi, radno je vrijeme ograničeno za osam odnosno deset sati (ovisno o mjestu prebivališta), te, jednako važno – pokrivenost zdravstvene skrbi proteže se i na djecu zaposlenih, pri čemu su liječnici dostupni u večernjim satima (od 17:00-21:00), tako da radnici zapravo mogu pristupiti medicinskoj njezi i nakon završetka radnog vremena.
S druge strane, kambodžansko Ministarstvo rada i stručnog osposobljavanja odbacilo je izvješće i naputke koje je donio Human Rights Watch kao neosnovane, iako oni uključuju intervjue s 270 radnika/ca u 73 tvornice iz 5 pokrajina, i ujedno potvrđuju rezultate neovisnih promatrača – kao što je Međunarodna organizacija rada.
Prevela i prilagodila Ana Maria Filipović Grčić
