Prema nezavisnim medijima, u Francuskoj se broj prosvjednika/ca popeo na nekoliko milijuna ljudi odlučnih u borbi za svoja prava i protiv vladajuće klase, a prosvjedi ukazuju kako se radnička klasa ujedinila, organizirala i pokazuje kontinuirani otpor pohlepi globalističkih elita.
Mainstream zapadni mediji i dalje umanjuju razmjer i intenzitet demonstracija dok na francuskim ulicama vlada kaos. Vlada šuti o velikom napredovanju pokreta i kontinuiranom masovnom rastu broja prosvjednika/ca, a policija koristi nasilne metode štiteći interese vladajućih.
Ovoga tjedna tisuće zamaskiranih prosvjednika vodi borbe s policijom na ulicama Francuske, a policija koristi vodene topove kako bi rastjerala pobunjenike/ce koji na njih bacaju kamenje i uništavaju izloge trgovina. Pridružili su im se milijuni građana i građanki koji protestiraju protiv novog antiradničkog zakona čija je svrha da zaštiti i dodatno obogati elitu na štetu običnih ljudi.
Dok se svijet zabavlja praćenjem EURA 2016, koji se upravo odvija u Francuskoj, država/elite krše ljudska prava i na ulicama je sve više nasilja i ozlijeđenih. Vlada kaos nad kojim policija sve više gubi kontrolu. Policajci mole građane/ke da prestanu prosvjedovati, žale se na iscrpljenost, a organizirali su i vlastiti prosvjed protiv “brutalnosti prosvjednika”.
Vlada nastoji progurati novi zakon kroz donji dom parlamenta bez izglasavanja, koristeći tako ustavnu mogućnost odnosno manevar.
Prema anketama javnosti, objavljenima u utorak 28. lipnja, 73 posto građana/ki Francuske izrazito ne odobrava takav potez.
U veljači je ministrica rada Myriam El Khomri prvi put je predstavila novi zakon (koji je po njoj i nazvan), što je potaklo niz prosvjeda koji se od tada ne zaustavljaju.
Zakon je predstavljen je kao “nacrt zakona čiji je cilj implementirati nove slobode i oblike zaštite za poslovne ljude i radnike/ce, što je isprovociralo javnost budući da zakon proširuje oblike zaštite i slobode isključivo za bogatu elitu. Ovakva reforma tržišta rada u Francuskoj nečuvena je za državu koja se bori sa stopom nezaposlenosti preko 10 posto i stagnirajućom ekonomijom.
Prosvjedi su započeli 8. ožujka s pokretom pod nazivom “Nuit debut” (u slobodnom prijevodu “cjelonoćno bdijenje”).
Premda je pokret primarno fokusiran na ovaj prijedlog zakona i reforme vezane uz tržište rada, uključeni su brojni drugi zahtjevi: univerzalni temeljni dohodak, suprotstavljanje TTIP-u (Transatlantski sporazum o trgovini i investicijama između SAD-a i EU-a), amnestija za neprijavljene radnike/ce, solidarnost s izbjeglicama i borba protiv rodnog jaza u plaćama. Francuska prosvjeduje za socijalnu pravdu i dostojanstvo za obične ljude.
Predsjednik Hollande i premijer Manual Valls izjavljuju kako neće slušati milijune prosvjednika/ca odnosno ogromnu većinu građana/ki koji se žestoko bore protiv ovoga zakona. Od kada su protesti započeli, pokušavaju ih spriječiti svim mogućim mjerama, a Valls prosvjednike opisuje kao “izgrednike” i “ultra nasilnu omladinu”. Ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve imao je “obraza” reći prosvjednicima da “u sebi pronađu malo humanosti, tolerancije i poštovanja”. Vlada je zabranila prosvjede “zbog straha od nasilja” nakon što je Valls izjavio da su prosvjednici na ulici “kako bi ubili jednog policajca”, no zabrana je obustavljena 22. lipnja nakon oštre kritike i otpora sindikata.
