Prevela Ivana Turudić
Nedavno otkriće moglo bi otvoriti vrata učinkovitom muškom kontracepcijskom lijeku, tehnologiji koja je mogla biti razvijena prije više desetljeća, da nije bilo društvenih faktora koji su omogućavali ženama, ali ne i muškarcima, da djelotvorno reguliraju svoju plodnost izvan seksualne aktivnosti i bez sudjelovanja i znanja partnera.
Istraživanja na Sveučilištu Oxford nedavno su došla do otkrića kako genetski defekt PLC zeta proteina u spermijima dovodi do neplodnosti muškaraca jer je ispravno funkcioniranje ovoga proteina potrebno za oplodnju. Ovo otkriće nije samo važno muškarcima koji pate od toga tipa neplodnosti; također predstavlja mogućnost da istraživači razviju muško kontracepcijsko sredstvo koje bi deaktiviralo PLC zeta protein, što bi vjerojatno imao manje neugodnih nuspojava nego druga muška kontracepcijska sredstva koje se istražuju.
Prije usporedbe ovoga potencijalnoga muškoga kontracepcijskog sredstva s ostalima, važno je opravdati potrebu za muškom kontracepcijom. Izazov muške kontracepcije, posebno dugoročne, reverzibilne kontracepcije, nazvane LARC-ovi, doprinosi nejednakosti u kojoj žene snose većinu društvenih, ekonomskih i za zdravlje vezanih tereta kontracepcije. Danas postoji jedanaest ženskih kontracepcijskih metoda ali samo dvije muške: kondomi i vazektomija. [1]Samo žene zaštićene su u 67.3 posto slučajeva. Ako uključimo dijeljene metode kao i uporabu kondoma, o kojoj žene često pregovaraju, tada su one uključene u gotovo 91 posto sve uporabe kontracepcije. Muškarci, nasuprot tome, samo sudjeluju u uporabi kontracepcije u jednoj trećini slučajeva. [2]Štoviše, muška uključenost u kontracepciju uglavnom je ograničena na povremeni seks, ne na dugoročne monogamne veze gdje parovi preferiraju LARC-ove.
Ukratko, muška autonomija je povećana njihovom slobodom od odgovornosti za kontracepciju.
Visoka cijena kontracepcije može utjecati na ženinu mogućnost da je koristi, njihov izbor metode i njihovu cjelokupnu ekonomsku situaciju. Jedna od pet žena u reproduktivnoj dobi koje su uz to neosigurane moraju plaćati iz svoga džepa za kontracepciju i, što nije iznenađujuće, 30 su posto manji izgledi da koriste prepisana sredstva nego žene koje imaju zdravstveno osiguranje. Čak i posjedovanje osiguranja ne osujećuje financijske brige. Uplate mogu biti visoke i brzo se skupljati. Ishod je da žene plaćaju 68 posto više iz svoga džepa za svoju rutinu reproduktivnoga zdravlja nego muškarci istih godina.[3]
Uz ekonomske terete kontracepcije, žene također pate od negativnih posljedica vezanih uz kontracepciju. Posljedice ženskih kontracepcijskih sredstava općenito su ozbiljnije nego one muških sredstava, djelomično i zbog toga što nema hormonalnih metoda za muškarce, a takve metode uglavnom nose više rizika. Točnije, nuspojave ženskih hormonalnih sredstava uključuju kardiovaskularne komplikacije, depresiju, jetrene adenome, patološko povećanje težine i moguću lomljivost kostiju.[4] Dva dostupna oblika muške kontracepcije također nose manje rizika nego odgovarajuća ženska sredstva, ženske metode barijere i posebice podvezivanje jajnika. Neki odbacuju posljedice po ženu kao “manje značajne”; ipak, ženama koje ih proživljavaju, često su daleko od benignih. Žene posve uobičajeno prekidaju uzimanje kontracepcije zbog nuspojava [5] i većina oblika kontracepcije ima stopu prekidanja koja se približava 50 posto nakon godinu dana uporabe.[6]
Ovo oslobađanje od odgovornosti za ekonomske, zdravstvene i druge teškoće značajan je ustupak muškarcima. Muškarci uglavnom ne moraju posvetiti vrijeme i energiju na brigu o kontracepciji, ne moraju isplatiti uobičajene troškove i nekada često (mjesečnu ili četvrtgodišnju) zalihu kontracepcijskih sredstava, ne moraju se nositi sa medikalizacijom reproduktivnoga zdravlja, trpjeti tjelesna oštećenja zbog kontracepcije, patiti od nuspojava i mentalnoga stresa zbog odgovornosti za kontracepciju, suočavati se s društvenim reperkusijama svojih odluka vezanih za kontracepciju (primjerice korištenje određenoga sredstva ili promjene sredstva), te podnositi moralne prijekore za neuspjehe kontracepcije. Žene koje koriste kontracepciju moraju posvetiti i žrtvovati mnoge aspekte svoga ja i svoje vrijednosti: svoje tijelo, zdravlje (fizičko i mentalno), vrijeme, novac i slično. Ovi tereti i žrtve ograničavaju slobodu mnogih ljudi. S obzirom na to da muškarci često nisu odgovorni za kontracepciju, oni su i razriješeni tih tereta te također njihova sloboda nije narušena. Ukratko, muška autonomija je ojačana njihovom slobodom od odgovornosti za kontracepciju.
Istovremeno, muška je autonomija i umanjena činjenicom da obično nisu odgovorni za kontracepciju. Za mnoge muškarce niti jedno od dostupnih sredstava kontracepcije nije prilagođeno njihovim potrebama: oni žele dugoročno, reverzibilno sredstvo. Nedostatak takve mogućnosti prisiljava mnoge muškarce u monogamnim vezama da se oslone na partnericu. Čak i kada odluče koristiti kondom, s obzirom na njegovu stopu neuspjeha od 16 posto u tipičnoj uporabi, oni još uvijek nisu u mogućnosti regulirati svoju reprodukciju tako efikasno kao žene, jer mnoge ženske hormonalne metode i IUD-ovi imaju stopu neuspjeha ispod tri posto.[7] Zbog daljnjeg smanjenja vjerojatnosti trudnoće, neki parovi koriste i muške i ženske metode. No, kada i muškarci koriste kontracepciju, oni često ovise o ženama koje također moraju koristiti kontracepciju ako žele postići visoku stopu zaštićenosti (a nisu još spremni za sterilizaciju).
Ova ovisnost o ženama smanjuje mušku reproduktivnu autonomiju. Muškarci moraju vjerovati kako njihove partnerice točno i dosljedno koristite kontracepciju. Ako do trudnoće dođe- bila je ili nenamjeravana od oba partnera ili je žena odlučila prestati koristiti sredstva bez da je to rekla partneru- muškarci nemaju pribježišta. Muškarci ne mogu zahtijevati da žene pobace. Bez obzira na okolnosti pod kojima se zbila trudnoća, muškarce se još uvijek drži društveno i financijski odgovornima za svako dijete kojemu su ocem. Na neki način čini se nepravednim smatrati muškarca odgovornim za djecu koju nisu željeli kada su loše opremljeni da spriječe trudnoću.
Ono što muškarci trebaju kako bi uspješno kontrolirali svoju reprodukciju jedan je tip kontracepcijskoga sredstva koji nedostaje (a koji žene trenutno imaju), LARC-ovi. Uistinu, razvijanje muških LARC-ova ojačalo bi mušku reproduktivnu anatomiju omogućivši im da čine ono što su žene činile od dolaska ženske pilule: da efikasno reguliraju svoju plodnost izvan svih seksualnih aktivnosti i bez sudjelovanja ili znanja njihova partnera. Znanstvenici su radili na razvoju muške kontracepcije zadnjih 40 godina i ustrajno govore kako su ova sredstva praktički iza ugla. Zašto ona još uvijek nema muških LARC-ova?
Prvo, dominirajuća razumijevanja ženskoga i muškoga tijela odigrala su ulogu. Neki znanstvenici tvrde kako je teže stvoriti muška kontracepcijska sredstva jer su muška tijela kompleksnija nego ženska: žene ispuštaju jedno jajašce na mjesec, dok muškarci stvaraju milijune spermija dnevno; ženska je plodnost ograničena na nekoliko dana mjesečno, dok su muškarci stalno plodni.[8] Kod ovih su usporedbi u igri implicitne i seksističke pretpostavke o dihotomiji um/tijelo: ženska su tijela jednostavnija i bliža prirodi, dok su muška naprednija i udaljenija od prirode. Dok neki znanstvenici inzistiraju kako je ženska tijela lakše kontrolirati i kako su bolje prilagođena za medicinsku intervenciju, posebno reproduktivnu intervenciju, drugi tvrde da je muškim tijelima lakše manipulirati: “kada bi znanstvenici jednostavno slijedili prirodu, razvili bi muška kontracepcijska sredstva prije nego ženska”.[9] Bez obzira na relativnu lakoću razvijanja ženskih ili muških sredstava, drugi su faktori doprinijeli izazovu muške kontracepcije. Značajno je da do 1970-tih – 50 godina nakon što su znanstvenici počeli istraživati “suvremena” ženska sredstva kontracepcije – nisu počela istraživanja i nove vrste muške kontracepcije.[10] Do tada je rad ‘znanstvenika’ na muškim sredstvima kontracepcije bio ograničen na poboljšanje kondoma.[11] Zbog toga što je ženski reproduktivni sustav bio proučavan mnogo dulje, o njemu se više zna i stoga ima mnogo više ženskih sredstava čije razvijanje nije tako teško.
Drugo, mnogo je više novca usmjereno u istraživanje ženskih sredstava kontracepcije. Raspodjela novca za istraživanje i razvoj u 1990-tima jest: 60 posto na visokotehonološke ženske metode, 3 posto na ženske metode barijere, metodu spermicida i prirodne kontrole plodnosti, 7 posto za muške metode i 30 posto na višestruke metode, iako uglavnom za žene. [12] Istraživači koji bi voljeli proučavati mušku kontracepciju često to ne mogu zbog nedostatka sredstava. Primjerice, Richard Anderson, profesor kliničke reproduktivne znanosti na Sveučilištu u Edinbourghu kaže :”većina rada [na muškoj kontracepciji] inicirali su istraživači sa sveučilišta i Svjetska zdravstvena organizacija. Dosada nije bilo puno novca od korporacijskih tvrtki.”[13] Unatoč pozitivnim pronalascima vezanim za mušku kontracepcijsku pilulu, Anderson nije bio u mogućnosti provesti ispitivanja jer ga niti jedna farmaceutska tvrtka nije htjela financijski podržati.[14] Osnovni razlog za odbijanje farmaceutskih tvrtki da financiraju istraživanje muške kontracepcije sastoji se u tome da ne misle kako bi muška kontracepcijska sredstva bila unosna. Iako neprofitne organizacije također istražuju kontracepciju, obično im nedostaju sredstva za rad velikih razmjera. Svjetska zdravstvena organizacija jedna je od najpoznatijih i najaktivnijih neprofitnih organizacija koje rade na muškoj kontracepciji, ali je danas uglavnom usredotočena na žensku jer na to gledaju kao na pomaganje ženama u zemljama u razvoju.[15]
Treće, mnogi misle kako nema tržišta za mušku kontracepcijsku pilulu jer sumnjaju da bi žene vjerovale muškarcima da će se štititi i da će muškarci uopće biti zainteresirani za korištenje kontracepcije. Ovakvo rezoniranje zasniva se na rodnim ideologijama, ne činjenicama, i nije iznenađujuće da empirijski dokazi pokazuju suprotno. Primjerice, dok članci iz masovnih medija u engleskome govornome području tvrde kako žene neće vjerovati muškarcima (uključujući njihove partnere) vezano za kontracepciju[16], međunarodna studija otkriva da samo 2 posto žena ne bi vjerovalo partneru kako koristi kontracepciju. Rodna ideologija koja stoji iza mišljenja da muškarci ne bi bili zainteresirani za kontracepciju jest stav da muškarci ne žele sudjelovati u privatnoj sferi odgovornosti poput reprodukcije koja je ženski posao. Nasuprot tome, empirijske studije pokazuju kako bi 55 posto muškaraca bilo voljno koristiti kontracepciju.[17] Stoga, podaci upućuju na to kako onim muškarcima koji imaju pristup dugotrajnim kontracepcijskim sredstvima njihove ženske partnerice imale razloga vjerovati da ih koriste.
Još jedna rodna ideološka postavka koja je gasila razvoj muške kontracepcije jest stav da muškarci nisu voljni podnositi nuspojave koje “umanjuju” njihovu muškost. Mnoga hormonalna muška kontracepcijska sredstva koja se istražuju, kao gelovi, flasteri, implantati i injekcije zasnivaju se na testosteronu da izazovu sterilnost. Dok mnoge muškarce ne smeta dobivanje na težini mišića, mnoge brinu nuspojave testosterona kao što su akne, promjene raspoloženja i privremeno stezanje testisa.[18] Dodatno, neke muškarce zabrinjava utjecaj hormona na njihov libido i buduću plodnost.[19] Nehormonalna muška kontracepcijska pilula koja sa istražuje izbjegava ove neugodne nuspojave i radi na prevenciji ejakulacije. Iako nedostatak ejakulacija ne utječe na kvalitetu orgazma urolog Harry Fisch tvrdi kako će ova nuspojava odvratiti mnoge muškarce od razmatranja ovoga sredstva: ” Ne mislim da će mnogi muškarci ovo prihvatiti…Izbacivanje ejakulata je značajan dio muške seksualnosti.”[20]
Potencijalno muško kontracepcijsko sredstvo zasnovano na genetskome defektu s PLC zeta proteinom izbjeglo bi gore navedene negativne nuspojave, što bi ga učinilo prihvatljivijm muškarcima. To ne znači da to potencijalno kontracepcijsko sredstvo ne bi imalo problematične nuspojave. Štoviše, kontracepcijsko sredstvo koje oponaša ovaj defekt još je u povojima. Iako će razvijanje više sredstava muške kontracepcije učiniti korištenje lakšim za muškarce, malo je vjerojatno da će muškarci početi koristiti kontracepciju u istoj mjeri kao i žene bez promjena u dominirajućoj zamisli o kontracepcijskoj odgovornosti. Samo postojanje neke tehnologije nije dovoljno da promjeni naš trenutni dogovor oko kontracepcije. Stalna kontracepcijska sredstva osiguravaju snažan primjer ove činjenice.
Za razliku od slučaja reverzibilne kontracepcije, stalna kontracepcija je jednako nedostupna ženama i muškarcima. I jedni i drugi imaju samo jednu mogućnost: podvezivanje jajovoda za žene i vazektomija za muškarce. Ova jednakost mogućnosti mogla bi voditi do očekivanja jednake stope podvezivanja jajovoda i vazektomije. Ipak, podvezivanje jajovoda u praksi je tri puta češće u SAD-u. Diljem svijeta vlada isti uzorak. Zapravo, samo dvije zemlje, Britanija i Nizozemska imaju jednake stope vazektomije i podvezivanja jajovoda.[21] Ove različite stope ne mogu se pripisati dostupnosti tehnologije ni samim procedurama, jer su vazektomije brže, lakše, sigurnije i jeftinije nego podvezivanje jajovoda. Svrstavanje ženskosti uz odgovornost za kontracepciju objašnjava, barem djelomice, zašto je podvezivanje jajovoda popularnije. Prije nego što možemo očekivati da muško kontracepcijsko sredstvo bude široko prihvaćeno- -bez obzira na to kako objektivno privlačno bilo- prvo moramo raditi na mijenjaju društvenih normi tako da se od muškaraca, kao i žena, očekuje da preuzmu reproduktivnu odgovornost.
Lisa Campo Englestein, Ph.D. istraživačica iz medicinskih humanističkih znanosti na Feinberg Shool of Medicine Sveučilišta Northwestern i članica Oncofertiliy Consortium
Napomene
[1] Jedanaest isključivo ženskih metoda kontracepcije su sterilizacija (podvezivanje jajovoda); metode barijere (dijafragma, spužva, cervikalna kapa i ženski kondom); hormonalni LARC-
-ovi (pilula, flaster, injekcije, implantati, vaginalni prsten i IUD koji otpušta progesteron); te nehormonalni LARC, drugi tipovi IUD-a. Dvije muške metode kontracepcije su vazektomija i muški kondom. Dvije dijeljene metode su suzdržavanje od ejakulacije i metoda praćenja ciklusa.
[2] Institut Alan Guttmacher, 2008. Činjenice o korištenju kontracepcije. Siječanj.
http://www.guttmacher.org/pubs/fb_contr_use.html. Pristupljeno 20 lipnja 2008.
[3] Knudson, Lara M. 2006. Reproduktivna prava u globalone kontekstu: Južna Afrika, Uganda, Peru, Danska, SAD, Vietnam, Jordan. Nashville:Vanderbille Unoversity Press, 115.
[4] Hatcher, Robert A., James Thrussell, Felicia H. Stweart, Anite L. Nelson, Willard Cates Jr., Felicia Guest, and Deborah Kowal. 2004. Contraceptive technology.Osamnaesto prerađeno izdanje. New York:Ardent Media, Inc, 241.
[5] Nass, Shyrl J., and Jerome F. Strauss III, urednici, 2004. New frontiers in contracpetive research:A Blueprint for action. Washington, D.C.:The National Academies Press, 119.
[6] Nass and Strauss, 125-6
[7] Hatcher, predgovor.
[8] Za više primjera, vidi Knight, James W.i Joan C. Callahan.1989. Preventing birth: Contemporary methods and related moral contraversies. Salt Lake City: University of Utah Press, 12.
[9] Ourdshoorn, Nelly. 2003. The male pill:A biography of a technology in the making. Durham, N.C.: Duke University Press, 46.
[10] Public Broadcasting Station (PBS). Vremenska skala: pilula.
http://www.pbs.org/wgbh/amex/pill/timeline/index.html. Pristupljeno 21 srpnja, 2008.
[11] Oudshoorn, 19.
[12] Yanoshik, Kim and Norsigian, Judy. 1992. Kontracepcija, kontrola i izbor: Međunarodne perspektive. U Healing thchnology: Feminist perspectives, ur. Kathryn Strother Ratcliff. Ann Arbor: University of Michigan Press, 70.
[13] Citirano u Moss, Lyndsay. 2007. Nade za mušku pilulu nestale zbog manjka novca. The Scotsman, 2. srpnja,12.
[14] Moss, 12
[15]Oudshoorn 192-3; Dow, Steve. 2005. Još nema pilule za njega. Sydney Morning Herald, 29. rujan, 6.
[16] Vidi, primjerice: Christman Jennifer. 2006. Što je u dami? Bi li on uopće uzeo pilulu da može? Little Rock: Arkansas Democrat-Gazaette. 7. studeni; Levensom, Ellie. 2006. Samo jedna doza nove muške kontracepcijske pilule obećava odmah zaštitu od trudnoće i to bez dugotrajnih efekata. The Guardian, 28. studeni:17; Richard& Judy. 2006. Osloniti se na muškarca da uzme pilulu? Sigurno se šale. The Express, 2. prosinac:21.
[17] Glasier, A. F., R. Anakawe, D. Everington, C. W. Martin, Z. van der Spuy, L. Cheng, P. C. Ho and R. A. anderson. 200. Bi li žene vjerovale partnerima da će uzeti mušku pilulu? Human Reproduction 15 (3):646-649.
[18] Nuzzo, Regina. 2006. Iza kondoma: godine nastajanja, muška hormonalna kontracepcija bi mogla napokon uslijediti. Los Angeles Times, 16. listopad, F3.
[19] Godson and Bourke. Bourke, Fionnuala, 2006. Dečkima bi mogli ponuditi mušku pilulu. Sunday Mercury, 7. svibanj, 20.
[20] Macrae, Fiona. 2006. Trenutna muška pilula; znanstvenici otkrivaju kontracepcijsko sredstvo koje muškarac može uzeti prije seksa…dok se za nekoliko sati kasnije njegova plodnost vraća. London:Daily Mail, 27. studeni. Fisch citiran u Traister, Rebecca. 2006. Muškarci i pilula. Salon.com. 1. prosinca.
[21] Ringheim, Karin. 1996.Kuda s metodama za muškarce? Pojavljivanje rodnih pitanja u kontracepciji. Reproductive Health Matters No.7 (travanj), 88, fusnota.
