Muškarci su u Hrvatskoj u prosjeku oko 11,7 posto bolje plaćeni nego žene, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku o prosječnim plaćama prema spolu za 2007.
Prosječna mjesečna neto plaća muškaraca u 2007. godini iznosila je 5.048 kuna, dok su žene u prosjeku primale 527 kuna manje i njihova je prosječna neto plaća iznosila 4.521 kunu.
Usporedba sa statističkim podacima iz proteklih godina pokazuje da se razlika u prosječnim plaćama žena i muškaraca u apsolutnim iznosima povećava – 2003. iznosila je 424 kune, 2004. iznosila je 456 kuna, 2005. godine 471 kunu, 2006. godine 513 kuna, a prošle je godine porasla za još 14 kuna, na 527 kuna.
U tom su razdoblju prosječne neto plaće muškaraca bile više od 11,4 posto, koliko je bilo 2003. godine, do najviših 11,98 posto, koliko je zabilježeno 2006. godine.
Prema statističkim podacima, 2007. je prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih u Hrvatskoj iznosila 4.817 kuna, pa proizlazi da su muškarci u prosjeku primali 231 kunu ili oko 4,8 posto više od prosjeka, dok su žene primale 296 kuna manje, odnosno njihove su plaće bile za 6,5 posto niže od hrvatskog prosjeka.
Razlike u plaćama između muškaraca i žena analitičari objašnjavaju i sektorskom segregacijom, odnosno većom zastupljenošću žena u slabije plaćenim djelatnostima kao što su obrazovanje, trgovina, turizam i tekstilna industrija.
Statistički podaci za 2007. godinu pokazuju da je najveća razlika u plaćama u zračnom prijevozu u kojem je prosjek plaća muškaraca gotovo dvostruko veći od prosjeka žena – neto plaća muškaraca bila je 11.417 kune, a žena 5.995 kune. Ta razlika može se objasniti time što muškarci uglavnom rade kao piloti, dok su žene na slabije plaćenim mjestima kao stjuardese, šalterske službenice i sl.
Nekoliko je djelatnosti u kojima prosječne plaće muškaraca za više od dvije tisuće kuna premašuju plaće žena – u proizvodnji RTV i komunikacijskih aparata i opreme prosjek plaće muškaraca je 7.327 kuna a žena 4.631 kunu, što je oko 2.700 kuna manje, potom u financijskom posredovanju osim osiguranja i mirovinskih fondova, gdje je prosjek muškaraca 8.496 kuna a žena 6.454 kune, te osiguranju i mirovinskim fondovima osim obveznog osiguranja, s prosjekom muškaraca od 8.368 kuna a žena 6.318 kuna.
Tek su tri djelatnosti u kojima statistika bilježi veći prosjek plaća žena nego muškaraca – u kemijskoj industriji žene su s prosjekom od 5.725 kuna imale 18 kuna više od prosjeka muškaraca (5.707 kuna), u skupljanju, pročišćavanju i distribuciji vode prosjek žena je veći za 34 kune (žene 4.739 kuna, muškarci 4.705 kuna).
Razlika je pak najizrazitija u građevinarstvo i iznosi 342 kune (muškarci 4.024 kune, a žene 4.366 kuna), što je vjerojatno posljedica toga što je u toj djelatnosti mali udio žena u ukupnom broju zaposlenih, a rade uglavnom na administrativnim poslovima.
Statistika prosječnih plaća prema spolu pokazuje i da nema ni jedne djelatnosti u kojoj su prosječne plaće muškaraca u 2007. bile niže od 3.000 kuna, a najniži je muški prosjek zabilježen u štavljenju i obradi kože, proizvodnji kovčega i torbi, ručnih torbica, sedlarskih i remenarskih proizvoda i obuće s 3.013 kuna.
No, još manje su u toj djelatnosti u prosjeku plaće žena – 2.416 kuna, a najmanji je ipak prosjek žena u proizvodnji odjeće, doradi i bojenju krzna – 2.404 kune.
U još četiri djelatnosti prosječne su plaće žena 2007. bile ispod 3.000 kuna – u proizvodnji tekstila, preradi drva i proizvodnji predmeta od drva i pluta osim namještaja, u proizvodnji namještaja i u ostalim uslužnim djelatnostima.
Statistika o prosječnim mjesečnim bruto i neto plaćama obuhvaća plaće zaposlenih u radnom odnosu bez obzira na vrstu toga odnosa i duljinu radnog vremena, uz uvjet da su radili svih 12 mjeseci u godini.
