Ne mogu se prisjetiti točnog broja slučajeva u kojima mi je netko rekao: “Prvosvijetske feministkinje i feministi trebaju zašutjeti. Vi niste zaista opresirani”. Ili: “Trebala bi otići u Afriku vidjeti kako opresija izgleda i prestati zanovijetati”. Ili: “Život je puno teži trećesvjetskim ženama. Umoran/na sam od slušanja Amerikanki koje se žale zbog [umetnite ovdje bilo koju feminističku temu]”. Još jednom, ne mogu vam dati točan broj ovakvih slučajeva, ali mogu reći da se događaju često i da sam zbog toga ogorčena, piše Sherronda Brown za Feminspire.
Potlačene društvene grupe postoje u prostorima unutar kojih doživljavaju dugotrajnu okrutnost, nepravedan tretman, i/ili su kontrolirani od strane dominantne grupacije ili institucije, pa čak i ideologije. To je stvarnost koju mnogi ljudi doživljavaju na globalnoj razini, a SAD na to nije imun samo zato jer se nazivamo ‘slobodnom zemljom’. Jasno mi je da volite promatrati SAD kao naciju svih vrsta sloboda, u kojoj su svi jednaki i kao takvi tretirani, ali to jednostavno nije tako. Žao mi je što vam to moram reći, ali nismo svi vrijedni zaštite i jednakopravnosti. Neki od nas su privilegirani na temelju rase, spola, seksualnosti, sposobnosti, klase ili pak profesije, dok su drugi marginalizirani ili diskriminirani na temelju istih faktora.
Vidite, opresija zauzima razne oblike. Kada žene nemaju pravo voziti automobil u Saudijskoj Arabiji, to je opresija. Kada su žene i djevojke ismijane i okrivljene zato jer su silovane u Bilokojemgradu u SAD-u – to je također opresija. Kada su mlade djevojke prisilno podvrgavane genitalnom sakaćenju u Africi, to je opresija. Kada neodgovarajuća zakonska briga o maloljetnicima i kapitalistički projekti privatiziranih zatvora unutar zatvorskog industrijskog kompleksa disproporcionalno utječu na živote ljudi drugih rasa u SAD-u, to je također opresija.
Opresija nije ograničena na ‘Treći svijet’. SAD nije magična država. Nismo zaštićeni nevidljivim štitom. Ovdje također postoji opresija. A kada govorimo o njoj, to ne znači da su strahote počinjenje u drugim dijelovima svijeta nelegitimne ili manje bitne. I svakako ne bismo smjeli koristiti tragedije, koje se događaju u drugim dijelovima svijeta, kako bismo skrenuli pozornost s nepravdi koje se događaju u našem susjedstvu, ili ih jednostavno zanijekali. Zapravo, ako je jedini trenutak kada govorite o problemima u ‘Trećem svijetu’ onda kada želite utišati ili posramiti feministički aktivizam u ‘Prvome svijetu’ – samo nastavite i prestanite se ponašati kao da vam je stalo do problema uzrokovanih opresijom.
Opresija, dominacija i marginalizacija. Sve to se događa ovdje, ondje, svugdje. Kada ste uporni u nijekanju te činjenice, produbljujete ideju o SAD-u kao iznimci te o ‘kulturnom nazadovanju’ drugih zemalja. Čula sam mnogo ljudi koji pričaju da su žene u drugim zemljama ‘bezglasne’, nijekajući tako njihovo zalaganje i aktivizam te ignorirajući mnoge pobjede nastale kao plod neumornog (feminističkog) aktivističkog djelovanja. Nepravedno je i neodgovorno pretpostaviti da su te žene nesposobne pridonijeti promjeni ili biti glasne samo zato jer ih vaš zapadnjački pogled na svijet percipira kao slabe, nemoćne i bespomoćne. Jednako kao što su feministički, građanski i ljudskopravaški pokreti zadobili rezultate u SAD-u, isto tako su građani i građanke trećesvjetskih zemalja pokrenuli/e velike promjene, na svoj način.
Nakon gotovo trideset godina rada, feministički aktivisti/ce u Maroku uspjeli su uvesti rodnu jednakost u Ustav. U Egiptu je Samira Ibrahim povela tužbu protiv ‘testiranja djevičanstva’ koje je prisilno provođeno nad ženama u zatvoru. Njezina neumorna nastojanja i podrška drugih aktivistkinja rezultirala je sudskom zabranom ‘testa djevičanstva’ među zatvorenicama. U sjevernoj Indiji poznata je pobunjenička grupa – Gulabi Gang – koju čine žene u kričavo ružičastim haljinama (sarijima), i koje patroliraju ulicama s bambusovim štapovima boreći se protiv obiteljskog nasilja i kažnjavajući opresivne muževe, očeve i braću – sustavno izazivajući indijsku patrijarhalnu dominaciju nad ženama i djevojkama:
“Danas se Gulabi Gang sastoji od desetaka tisuća žena članica, od nekoliko muških podržavatelja te mnoštva uspješnih intervencija u njihovu korist. Bilo da se radi o osiguravanju odgovarajuće javne distribucije žitarica za prehranu ljudi ispod granice siromaštva, ili isplate naknade starijim udovicama koje nemaju rodni list kojim bi dokazale svoju starost, ili prevencije nasilja nad ženama i djecom, ružičasto sestrinstvo je na glavnim pozicijama u društvu donoseći sustavne promjene upotrebljujući najjednostavnije metode – direktnu akciju i konfrontaciju”.
Tako je mnogo pobjeda za žene (ali i mnoge druge) diljem svijeta. Nemojte pogrešno misliti da je SAD jedina nacija s dostupnim slobodama, i da se niste usudili reći kako su žene u drugim zemljama bezglasne ili nemoćne. One konstantno rade na jednakosti i bore se kako bi se oduprle opresivnim patrijarhalnim strukturama, kao što to radimo i mi. Ako, tijekom rasprava o feminističkom aktivizmu i problemu opresije, inzistirate na isticanju onoga što ste čuli o Ugandi ili Sri Lanki na CNN-u, tada trebate znati da su trećesvjetske žene zapravo poprilično glasne te da svoje glasove koriste kako bi pokrenule promjenu.
Kada kažete da se opresija događa iskljčivo ‘tamo’, negirate značaj trauma koje su ljudi doživjeli u SAD-u te istovremeno (re)producirate narativ o američkoj isključivosti i superiornosti – ideologijama koje su kroz povijest ‘opravdavale’ imperijalizam i kolonijalizam, kao i ostale oblike globalnog rasizma. Postoje produktivni načini na koje možemo razgovarati o društvenoj pravdi, građanskim pravima, ljudskim pravima i feminizmu na globalnoj razini, bez da odbacujemo važnost izrazito bitnog aktivističkog djelovanja u ‘Prvome svijetu’.
Ako želite saznati više o utjecaju feminističkog aktivizma u državama diljem svijeta, Globalni fond za žene (Global Fund for Women) je sjajan izvor.
