Ovogodišnji simpozij Mediji na drukčiji način, u organizaciji Udruge studenata komunikologije i novinarstva Komuna i Odjela komunikologije Hrvatskih studija, bavio se odnosima s javnošću. U simpozijskoj PR objavi Svjetski dan slobode medija (3. svibnja, ujedno i dan održavanja simpozija) preimenovan je u Svjetski dan medija. Naravno, takav naziv dana koristili su gotovo svi portali pri prenošenju informacije o održavanju ovoga simpozija.
Odnos novinarstva i odnosa s javnošću nametnula se kao neizbježna tema simpozija. Ipak, između toga i ostalih šest predavanja osoba koje djeluju u području PR-a, izdvojila bih ono Karla Matića (Gospodari zabave) o odnosima s javnošću u neprofitnom sektoru.
Neprofitni sektor (nevladine organizacije, humanitarne organizacije, dobrotvorne ustanove, udruge, zaklade, nezavisni projekti) ovisi o komunikaciji s javnošću.
O komunikaciji neprofitnog sektora Matić je govorio kao o internoj (Dani udruga, okrugli stolovi, zajedničke akcije…) i eksternoj komunikaciji (lobiranje, medijska pokroviteljstva, konferencije za novinare, slanje priopćenja za javnost…). Iznio je podatke iz Registra udruga i Registra zaklada (do 1. svibnja 2012.) koji govore da u Hrvatskoj postoji 46 051 udruga i 185 zaklada, a u Gradu Zagrebu 10 588 udruga i 117 zaklada. Njihovu internu komunikaciju ocjenjuje gotovo nikakvom, s obzirom na to da npr. na Danima udruga sudjeluje, prema njegovim navodima, 80-120 udruga, na okruglim stolovima obično 3-5 udruga, a zajedničke akcije jako se rijetko izvode. Što se eksterne komunikacije tiče, rijetki u neprofitnom sektoru angažiraju PR agencije. Oni obično sami pišu objave i kontaktiraju medije. To i ne čudi s obzirom na probleme na koje neprofitni sektor često nailazi (nedostatna financijska sredstva, nepostojanje službenog prostora za korištenje itd.).
Na pitanje “Treba li neprofitnom sektoru PR?”, Karlo Matić odgovara – ako želi biti (pre)poznat u javnosti, PR mu je potreban. Neprofitni sektor ovisi o mišljenju i potpori javnosti. Ostvarivanje planiranih ciljeva i aktivnosti, prikupljanje sredstava za rad, poticanje volontera i volonterki na priključivanje… sve je to moguće samo uz pomoć stjecanja prepoznatljivosti i izgradnje pozitivnog mišljenja javnosti.
Strateško planiranje komunikacije neprofitnih organizacija, udruga, zaklada itd. uključuje i odgovore na pitanja: jesu li zadovoljne svojom prezentacijom u javnosti, vidljivošću i upoznatošću javnosti s njihovim radom? Žele li biti prepoznate unutar ukupne javnosti ili im je bitan glas određene javnosti? Vjeruje li im se, smatra li ih se transparentnima, ima li javnost uvid u njihovo raspolaganje s prikupljenim novcem? Sve je to nešto što se može postići uz pomoć učinkovitih i promišljenih odnosa s javnošću, a kao ogledan primjer navodi Zakladu Ana Rukavina koja ima i jasno definiran cilj i javnost, angažman PR agencije, partnerstvo s medijima, prepoznatljivost te povjerenje javnosti kad je u pitanju etičnost u raspolaganju s novcima.
Matić poziva aktere neprofitnog sektora da se, umjesto jednostavnog i neplanskog komuniciranja, okrenu strateškom planiranju komunikacije. Isto tako poziva PR stručnjake da budu otvoreni i prema pro bono pristupu, a studente koji se bave odnosima s javnošću da se javljaju neprofitnim organizacijama s prijedlozima prakse.
Budući da neprofitni sektor sam po sebi zahtijeva kreativnost i inovativnost, takav bi trebao biti i kad je riječ o odnosima s javnošću.
