Povodom Mjeseca ženske povijesti, Vox feminae donosi biografije šeste znanstvenica odabranih iz arhiva Smithsonian instituta ‘Žene u znanosti‘. Ova online baza podataka sadrži informacije o znanstvenicama i inženjerkama iz cijelog svijeta, od kojih su većina pionirke u svojim poljima ili prve žene koje su dobile diplome u određenoj disciplini.
Biokemičarka Florence Barbara Seibert (1897-1991) razvila je kožni test za tuberkulozu. Radila je kao kemičarka tijekom Prvog svjetskog rata, a zatim je otišla na Sveučilište Yale, gdje je doktorirala i bila zaslužna za važna otkrića o sposobnosti neke bakterije da preživi tehniku destilacije i kontaminira intravenozne injekcije. Tijekom 1930-ih godina, na Sveučilištu u Pennsylvaniji je razvila reakcijski kožni test na tuberkulozu, koji je postao svjetski standard do 1941 godine. U 1942. godini, dobila je Zlatnu medalju Američkog kemijskog društva Francis P. Garvan za razvoj čistog tuberkulina, koji je omogućio pouzdani kožni test mogućim.
{slika}
Godine 1963., Chien-shiung Wu (1912-1997), profesorica fizike na Sveučilištu Columbia, već je smatrana jednom od vodećih svjetskih eksperimentalnih fizičara.
Tijekom eksperimenata na Sveučilištu Columbia, Chien-shiung Wu, je potvrdila teoriju očuvanja struje vektora. Njezin tim eksperimentima je potvrdio teoriju sub-atomskog ponašanja poznatijeg kao “slaba interakcija.”
Joyce Jacobson Kaufman (rođ. 1929.) je američka kemičarka obrazovana na Sveučilištu Johns Hopkins. Godine 1972. Kaufman je predstavila koncept konformacijske topologije i primijenila ga na biomedicinske molekule. Kaufman je također 1980. objavila rad u kojem je opisana nova teorijska metoda za kodiranje i preuzimanje određenog kancerogenog ugljikovodika. {slika}
Njezino istraživanje je dovelo do revolucionarnog rada u farmakologiji, dizajnu lijekova, kvantne kemije i fizikalnim energetskim spojevima, kao što su eksploziv i raketno gorivo. Ona je također autorica strategija za računalna predviđanja toksikoloških reakcija i reakcija lijekova.
{slika}
Dr. Gerty Theresa Radnitz Cori je prva Amerikanka koja je primila Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju 1947. sa suprugom dr. Carl F. Corijem, i dr. B.A. Houssay Argentineom. Oni su nagrađeni za otkriće mehanizma pomoću kojih se glikogen, derivat glukoze, razgrađuje u mišićnom tkivu u mliječnu kiselinu, a potom ponovno sintetizira u tijelu i pohranjuje kao izvor energije (poznat kao Cori ciklus).
Do 1920-ih, Eloise Gerry (1885-1970) je smatrana jednom od najistaknutijih istražiteljica u drvnoj tehnologiji u Americi i jedna od rijetkih žena znanstvenica specijaliziranih za istraživanja sječe drva, njegovog korištenja i procesa terpentina.
{slika}
Nakon stjecanja doktorata na Sveučilištu Wisconsin, provela je 44 godina na američkom Forest Service-u u odjelu Forest Products Research Laboratory u Madisonu. Gerry se smatra prvom znanstvenicom na spomenutom Forest Service-u.
Maria Goeppert-Mayer (1906-1972) je američka fizičarka porijeklom iz Njemačke, čiji teorijski radovi objašnjavaju zašto određeni brojevi čestica u atomskoj jezgri rezultiraju osobito stabilnom konfiguracijom.
{slika}
Ona je pretpostavljala da je jezgra niz zatvorenih omotača, a parovi neutrona i protona imaju tendenciju uparivanja u ono što se zove spin orbit spojevi. Mayer je dobila Nobelovu nagradu za fiziku za razvoj modela atomske jezgre.