Otvoreno pismo kao reakciju na tzv. Hod za život, koje je pokrenula fotografkinja i aktivistkinja Tonia Jurišić, a u nekoliko dana potpisalo 1029 osoba, prenosimo u cijelosti.
Poštovana predsjednice Grabar- Kitarović, premijeru Plenkoviću, članice i članovi Vlade RH, zastupnice i zastupnici u Hrvatskom Saboru i ministre Kujundžiću, žene, građanke i građani Republike Hrvatske – ovdje se ne bavimo sporom o tome kad počinje život.
Žena je ta koja odlučuje o nastavku ili prekidu trudnoće i svatko tko pokušava postaviti drugačiji zakon ili princip, postavlja svoju autonomiju nad autonomijom žene i granicama njezina tijela i života. Zbog toga se protivnici prava na prekid trudnoće, nikad ne bi trebali nazivati “pro-life” jer se ne radi o “pro-life” poziciji nego o poziciji preuzimanja moći nad drugim ljudskim bićem koje ima neotuđivo pravo na svoju samoopstojnost. Takva pozicija bi se prije mogla nazvati “pro-power”. Partikularni interesi ne mogu postati opravdanje za nasilje nad drugim ljudima, što je ono što protivnici prava na prekid trudnoće rade. Pokušavaju zauzeti poziciju moći nad drugim ljudskim bićima, poziciju moći nad ženama, što je princip na kojem su se gradili svi autoritarni režimi, ropstvo, segregacija i razni oblici diskriminacije.
Pišemo ovo otvoreno pismo jer se sve više liječnika poziva na priziv savjesti zbog čega je veliki broj žena primoran prekinuti trudnoću izvan RH ili ilegalnim radnjama. Problematična je, naime, činjenica da određeni broj tih istih liječnika, za određenu cijenu povlače svoj priziv savjesti te prekid trudnoće izvode u privatnim klinikama. Pišemo ovo otvoreno pismo jer živimo u strahu da će država oduzeti ženama osnovno ljudsko pravo odlučivanja o svom tijelu i životu. Pišemo ovo otvoreno pismo jer živimo u strahu od porasta ilegalnih pobačaja koji imaju ozbiljne, ponekad čak i smrtonosne posljedice za žene i njihovo zdravlje.
Pobačaj nije i ne smije biti sredstvo kontracepcije, ali treba biti svima dostupan i besplatan. Kontracepcija u Hrvatskoj je nedovoljno dostupna, odnosno ne pokriva je osnovno zdravstveno osiguranje, što je u prosjeku trošak od cca. 100 kn za jednu ženu mjesečno. Nedopustivo je da u zemlji u kojoj po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u trenutku pisanja ovog pisma ima 121 660 nezaposlenih, a jako puno ljudi radi za jako niske plaće, pobačaj i kontracepcija nisu javno dostupni i besplatni. Ovo povećava već postojeće razlike među ženama i stvara situaciju u kojoj pravo koje pripada svim ženama, usred materijalnih razloga, postaje pravo samo onih imućnijih. U onim bolnicama u kojima se liječnici pozivaju na priziv savjesti, zdravstvene ustanove su obvezne osigurati liječnika iz druge bolnice ili im osigurati pobačaj u drugoj ustanovi.
Također, mislimo da je iznimno važno da se nad ženama koje se odluče za prekid trudnoće ne vrši pritisak i da se zabrani skupljanje “molitelja” ispred bolnica i klinika. Opći principi su i trebali bi, tamo gdje nisu, biti zasnovani na obrani prava na zdravlje, privatnost, sigurnost, autonomiju, zaštitu od okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja te drugih temeljnih ljudskih prava, što će sve biti značajno ugroženo ugrozi li se pravo žene na odlučivanje o vlastitoj autonomiji i opstojnosti.
I zato vas pozivamo da se zajedno borimo da nam se ne uskrati pravo na naše tijelo i život!
Popis onih koje su potpisale_i pismo, možete pronaći ovdje.
