U sklopu drugog dana festivala Smoqua, u petak 16.10., u organizaciji Centra za ženske studije pri FFRI, Udruge LORI te uz podršku Odsjeka za kulturalne studije pri FFRI i Udruge PaRiter, održana je prva Feministička šetnja Rijekom koja obilaskom značajnih lokacija u centru grada za cilj ima ukazati na manjak reprezentacije žena u javnom prostoru.
Kroz samo bivanje u gradu nadasve je primjetno da postoji manjak reprezentacije žena u javnom prostoru, na što ukazuje i činjenica da čak 281 riječka ulica nosi muško ime, dok ih je po ženama nazvano tek 25. Također, dok se spomenici koji prikazuju muški lik velikim brojem odnose na određenu povijesnu ličnost, spomenici ženskog lika tek su prikaz određene uloge (npr. spomenik Žena/Majčinstvo na Delti ili pak spomenik Mljekarici na Mljekarskom trgu).
Uzevši u obzir navedeno, “na organizaciju Feminističke šetnje odlučile smo se s ciljem osvjetljavanja tako reći nepostojećih, nevidljivih obilježja u pogledu imena ulica ili spomenika te kako bismo potaknule politike grada da na neki način usmjeri pažnju na vidljivost različitih identiteta unutar javnog prostora.” navodi Ana Ajduković iz Centra za ženske studije, jedna od organizatorica šetnje.
Na nezasluženo brisanje žena iz javnog prostora i u drugim su hrvatskim gradovima već nastojale ukazati akcije poput tematske šetnje “Ženski antifašistički Zagreb” održane 2018. godine u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba u ili pak akcije “Ulice Splita nose ženska imena” održane 2019. u organizaciji udruge Domine, a 2015. povodom 8. marta i Udruga PaRiter organizirala je intervenciju “Ulice ženama” pri kojoj je 160 riječkih ulica oblijepljeno imenima istaknutih ženskih ličnosti, koje su svojim radom doprinijele jačanju ženskih prava, znanstvenim i teorijskim dostignućima te su kulturnim, političkim i javnim djelovanjem odigrale važnu ulogu u oblikovanju društva u kojem živimo.
Navedene inicijative su, kako navode organizatorice, poslužile kao motivacija za organizaciju prve Feminističke šetnje i podizanje svijesti o nepravdi koja je ženama u navedenom kontekstu nanesena ne samo u Rijeci, već i čitavoj Hrvatskoj.
Uz vodstvo povjesničarke i povjesničarke umjetnosti Jelene Bellolan i Ane Ajduković iz Centra za ženske studije u Rijeci, sudionici/e šetnje imale su priliku obići nekoliko lokacija koje se vežu uz povijesno značajne žene riječkog područja, a čije se postojanje desetljećima izostavlja iz kolektivnog sjećanja, ostavljajući njihove živote, djelovanje i zasluge većinski nepoznatima široj javnosti. Pri svakoj lokaciji predstavljena je kratka biografija jedne od sedam žena čije je djelovanje na neki način obilježilo povijest grada – Zore Matijević, Radmile Matejčić, Antonije Reljac, Ive Perčić Čalogović, Ade Felice Rošić, Marise Madieri te Milojke Mezzorane Skvaž.
{slika}
Unatoč kiši i hladnoći, šetnja je privukla mnogobrojne građane/ke te izazvala mnoštvo pozitivnih reakcija, što zasigurno ukazuje na postojanje značajnog interesa za ovaj podzastupljeni dio riječke povijesti o kojem dan danas, kako u javnom prostoru, tako i u povijesnoj građi, postoji vrlo malo dostupnih informacija.
“Kao i mnogi danas prisutni, jedina žena za koju sam otprije znala bila je Radmila Matejčić, velikim dijelom zato što već postoji ulica koja nosi njezino ime. Jako mi je drago da sam došla budući da se radi o jednoj unikatnoj i iznimno informativnoj turneji Rijeke kakvu do sada nikada nisam imala priliku vidjeti pa potpuno podržavam organizatorice u tome da i ubuduće organiziraju feminističke šetnje gradom.” navodi Betty Stojnić, jedna od sudionica šetnje.
Zadovoljstvo odazivom građana/ki izrazile su i same organizatorice te, budući da je većina sudionika/ca izrazila prethodno nepoznavanje većine na šetnji spomenutih žena, naglasile potrebu za nastavkom rada na polju vidljivosti žena u javnom prostoru, prikupljanju podataka i provođenju istraživanja, ali i potrebu za međusobnom edukacijom budući da formalni obrazovni sustav i dalje uvelike propušta “žensku povijest”.
“Istraživanja o ženama/queer osobama/drugim podzastupljenim identitetima vrlo često ne postoje, već se sve oslanja na usmenu predaju. Simptomatično glede položaja žena u kolektivnoj svijesti je već samo to da je ulica u kojoj je rođena antifašistkinja poznata i kao “riječka Ana Frank” Milojka Mezzorana Skvaž nazvana po Milanu Smokvini Tvrdome, koji je također bio antifašist, no bez ikakvih veza s tim lokalitetom.” napominju organizatorice.
Kako bi se doprinijelo izlasku iz okvira usmene predaje te dokumentiranju u kontekstu ženske povijesti, Feministička šetnja Rijekom bit će digitalizirana te će opis ture biti dostupan na interaktivnoj mapi unutar projekta “Rijeka in Flux” preko aplikacije Rijeka – Fiume koju će biti moguće preuzeti preko Google Play storea.
