Ovih se dana na talijanskoj političkoj sceni aktivno raspravljalo o kontroverznom zakonskom prijedlogu za dekriminalizaciju svodništva i javnih kuća. Isti je izazvao podijeljene stavove javnosti, a nisu izostale ni burne reakcije iz redova krovnih feminističkih organizacija. Unatoč činjenici što su se zakoni za reguliranje svodništva i javnih kuća pokazali kao promašaj u Njemačkoj i Nizozemskoj, talijanski parlament ozbiljno razmatra novo zakonodavstvo na tragu njihovog primjera.
Zakonski prijedlozi, uključujući Bill No. 1201 – takozvani “Spilabotte Bill”, neće samo dekriminalizirati svodništvo i javne kuće, već će utemeljiti legalne crvene zone izvan kojih će se kriminalizirati prodaja seksualnih usluga i zahtijevati javna registracija te pretjerane pristrojbe od osoba koje se bave seksualnim radom. Esohe Aghatise, savjetnica međunarodne organizacije Equality Now, dodala je kako će osobe koje se bave prostitucijom biti primorane plaćati čak 12.000 eura godišnje kako bi nesmetano poslovale.
Apologeti kontroverznog zakonskog prijedloga smatraju kako državno preuzimanje uloge svodnika predstavlja korak u rješavanju talijanske ekonomske krize, no loša ekonomska situacija i mjere štednje utječu na žene potpirujući prekarni rad i time povećavajući njihovu ranjivost na seksualno iskorištavanje. Tisuće obespravljenih imigrantkinja u Italiji poseže za prostituiranjem zbog čega tvore posebno osjetljivu društvenu skupinu. Najčešće dolaze iz slabije ekonomski razvijenih zemalja kao što su Nigerija, Albanija, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina i Kina. Imigrantkinje rijetko gledaju na policiju kao raspoloživi izvor zaštite. Razlog tome leži u prijetnjama svodnika i težim uvjetima da se tim ženama približi zbog jezika i raznolikih kulturnih obilježja. Političari moraju razumjeti da ne mogu učiniti trgovanje seksualnim uslugama sigurnim kroz predstavljanje zakona koji ne prepoznaju izrabljivačku prirodu i socijalno depriviranu pozadinu žena, koje su prisiljene baviti se seksualnim radom.
Nevladine organizacije pozivaju talijansku vladu da slijedi model jednakosti (tzv. nordijski model regulacije) kojeg predlaže Europska unija zbog toga što je u praksi pokazao najbolje rezultate – smanjenje stope i stigmatizacije prostitucije. Osobama koje su izravno uključene u seksualnu eksplotaciju potrebno je osigurati potporu i pomoć kako bi izašle iz začaranog kruga prostitucije. Uz podršku organizacija Resistenza Femminista i IROKO, Esohe Aghatise kontaktirala je članove vlade u nadi da će potaknuti javnu diskusiju o zakonskom prijedlogu, međutim službenog odaziva nije bilo.
Legalizacija svodništva, javnih kuća, traffickinga i kupovanja seksualnih usluga – odnosno pokušaja da se državnom regulacijom eksplotacija zatvori u četiri zida – otvara prostor za maltretiranje i vršenje nasilja prema ženama te povećane zdravstvene rizike. U policijskoj službi njihove prijave shvaćaju manje ozbiljno jer vlada mišljenje da su to žene koje u manjoj mjeri zaslužuju pravdu i podršku. Iako postoji struja koja smatra kako će legalizacija prostitucije dovesti do sigurnijih radnih uvjeta, mnogi pojednostavljuju problem prostitucije ne uviđajući činjenicu da se radi o organiziranom kriminalu kao alatu kapitalizma koji prisiljava žene da prodaju svoje tijelo. U samoj srži prostitucije je čin prisile, seksualna želja ili nagon jedne muške osobe da dominira nad ženom. Usvajanje zakonskog prijedloga u Italiji imat će kontraproduktivne posljedice i ozbiljne implikacije povrede ljudskih prava žena izloženih prostituciji.
*Stav iznesen u ovom tekstu jedan je od nekoliko različitih stavova unutar feminističke rasprave o seksualnom radu u svijetu i u Hrvatskoj, o kojima smo pisale na Libeli. Tako smo, na primjer, pratile Okrugli stol o modelima regulacije prostitucije, a objavljen je i tekst koji zagovara drugačiji model od nordijskog te poštovanje i sigurnije uvjete rada za seksualne radnice.
