Studija čije je rezultate u tekstu The healthcare gender bias: do men get better medical treatment? krajem studenog objavio britanski Guardian pokazala je poražavajuće razlike u kvaliteti pružanja medicinske skrbi muškarcima i ženama. Naime, osim činjenice da je općenito manja vjerojatnost da će ženama sa srčanim zastojem slučajni prolaznici pružiti CPR, tj. kardiopulmonalnu reanimaciju, odnosno masiranje srca s ciljem da se taj organ ponovno pokrene, dodatno je poražavajuća tek pozadina tog ponašanja.
Naime, ovo istraživanje koje su sufinancirali American Heart Association i the National Institutes of Health otkrilo je da je tek 39 posto žena koje su na javnom mjestu iskusile srčani zastoj pružena pomoć CPR-om, u odnosu na 45 posto muškaraca. Studija kaže da muškarci generalno imaju i 23 posto veću vjerojatnost za preživljavanjem u tim situacijama, a jedan od voditelja studije, Benjamin Abella, nagađa da ljudi koji se zateknu u toj situaciji imaju problem s pomicanjem ženske odjeće ili dodirivanjem njihovih grudi. Utoliko je kao jedno od rješenja predloženo i korištenje lutki sa ženskim torzom na vježbama oživljavanja. Kada govorimo o muškarcima i ženama kao pacijentima, kaže autorica Guardianova teksta Fay Schopen, vlada stereotip kako su muškarci manje svjesni zdravstvenih problema, manje su pogođeni simptomima i rjeđe posjećuju liječnike, što će reći da lakše podnose bol dok su s druge strane žene histerične hipohondrice.
Akademici Sveučilišta u Marylandu, Diane Hoffman i Anita Tarzian 2001. su godine objavili analizu rodne pristranosti u tretmanu boli u sklopu koje su, imajući na umu i nekoliko prethodnih sličnih studija, ukazali da je veća vjerojatnost da će žene koje se požale na bol dobiti sedative. Nekolicina autora taj pristup pripisuje “dugoj povijesti u našoj kulturi glede sposobnosti rasuđivanja žena koja se smatra ograničenom”, navodi se u članku.
Nigdje ova situacija nije očiglednija, nastavlja Schopen, nego kod posjeta ginekologu, naročito u slučaju endometrioze (prema portalu roda.hr definicija endometrioze je bolan poremećaj u kojem tkivo koje normalno oblaže unutrašnjost maternice, endometrij, raste izvan maternice). Jedna od 10 žena pati od ove bolesti, ali u prosjeku je za postavljanje dijagnoze potrebno sedam do osam godina. Emma Cox, izvršna direktorica dobrotvorne organizacije Endometrioza UK, kaže da sve dok žene s tom bolest ne pokušavaju zatrudnjeti, liječnici njihovo stanje obično predvide. “Stav je da žene ginekologu idu isključivo jer žele zatrudnjeti”, njena je izjava koju Schopen prenosi.
U rujnu su objavljene nove smjernice Nacionalnog instituta za zdravlje i izvrsnost njege, a s ciljem ubrzanja dijagnoze endometrioze među kojima stoji da liječnici trebaju “slušati žene”. Sedgwick Jones je danas 36-godišnjakinja koja je nekoć željela imati djecu, no od ideje je u međuvremenu odustala jer joj dijagnoza nije bila na vrijeme postavljena.
Demencija je još jedno područje u kojem žene izvlače kraću slamku, napomenula je Schopen u svom tekstu. Naime, 2016. su godine istraživači na University College Londonu ustanovili da žene s demencijom imaju lošiji medicinski tretman u odnosu na muškarce s istim stanjem – zabilježeno je manje posjeta liječniku opće prakse, primaju manje zdravstvenog nadzora i uzimaju više potencijalno štetnih lijekova nego muškarci. “Vrlo jasno znamo što se događa, no ne možemo jasno objasniti zašto”, kazala je dr. Claudia Cooper, voditeljica navedene studija. Jedan od faktora, kaže ona, mogla bi biti da žene koje žive dulje od muškaraca imaju veću vjerojatnost da budu same u starosti. “Dvije trećine ljudi starijih od 80 godina su žene”, istaknula je Cooper. “Ali one su marginalizirana većina”.
Na kraju Guardianova teksta stoji i opaska kako je rodna pristranost u zdravstvu epidemija koju treba obuzdati. “Ljudi umiru jer su liječnici zaslijepljeni njihovim spolom. Nemojte pretpostavljati da su žene histerične i tretirajte ih kao osobe”, komentar je koji je freelance novinarka Julia Buckley dala osvrt na navedenu situaciju.
