“Zlostavljanje se dogodilo prije nekoliko godina, ali dan danas tijekom spolnog odnosa (a i oni su rijetkost) uvijek si mislim: ‘Samo da ovo što prije završi’, iako seks uopće nije bolan niti grozan”.
Prethodna izjava potvrđuje vrlo čestu i razumljivu reakciju žrtve seksualnog zlostavljanja, koje postaju disocijativne za vrijeme seksa kako bi se psihički ‘odvojile’ od fizičkog čina ili ga izbjegle u potpunosti. Prema terapeutkinji i autorici knjige Put seksualnog izlječenja: vodič za žrtve seksualnog zlostavljanja, Wendy Maltz, žrtve seks doživljavaju kao ‘nešto što se radi njima’, a ne kao čin u kojem svojevoljno sudjeluju kao jednaki partneri. Međutim, ona ipak smatra kako je ugodan seks ipak moguć.
“Najvažnije je stvoriti vezu između sadašnjih seksualnih problema i zlostavljanja u prošlosti”, kaže Maltz.
Veliki izazov za doživljaj seksualnog užitka je redefiniranje seksa i vlastite seksualnosti.
“Žrtve se često osjećaju kao pokvarena roba ili objekt i stoga se treba distancirati od nesretnog događaja kako bi se sjetile da je njihova seksualnost postojala prije zlostavljanja”, objasnila je.
Jedan od načina da se ponovno nauči intimnost je iskustvo fizičkih podražaja koje žrtva želi i može kontrolirati.
{slika}
Seksualni terapeut Ian Kerner predlaže vježbe ‘fokusiranja na osjećaje’ koje isključuju sam seksa te postepeno malim koracima ponovno uvode žrtve u svijet seksualnosti bez da straha i osjećaja emocionalne ugroženosti.
Skretanjem pozornosti sa seksa, kao glavnog cilja intimnosti, fokusira se na senzualna iskustva dodira i povezivanja na višoj razini. Bitno je imati brižnog i predanog partnera/icu s kojim možete podijeliti svoje iskustvo i uključiti ga u traume tako da može sudjelovati u izlječenju.
Mnogi koji su prošli kroz taj proces dosegnuli su nivo zajedničkog intimnog razumijevanja i užitka koji partneri koji se nisu morali suočiti s nečim tako teškim, nemaju prilike. Pronalazak vlastitog seksualnog užitka put je koji vodi zacjeljivanju rana.
Više pronađite OVDJE!
