Izložba “Skriveni svijet balkanskih žena”, koja se bavi fenomenom gornjih ženskih odjevnih predmeta za izlazak izvan kuće na središnje-balkanskom prostoru na kraju 19. i 20. stoljeća, otvorena je u Etnografskom muzeju u Beogradu, u suradnji ovog muzeja i Zemaljskog muzeja BiH iz Sarajeva donosi klix.ba.
Kako se navodi u katalogu, izložba prati fenomen pokrivanja žena do početka 21. stoljeća u Bosni i Hercegovini, a odgovor na pitanje razloga pokrivanja dobiven je kroz intervjue s Bošnjakinjama (muslimankama) iz Sarajeva.
Jedna od autorica, Mirjana M. Menković, objašnjava da je običaj pokrivanja na Balkan došao s osmanlijskim osvajanjima u periodu od 13. do 17. stoljeća.
U tom periodu su sva europska društva bila podijeljena na gradsko i seosko stanovništvo, kao i na mušku i žensku sferu društvenog života. Ova podjela poštovana je i u arhitekturi prostora za stanovanje, s jasno razgraničenim prostorom za muškarce i žene.
“U okviru poštivanja podijeljenosti način odijevanja se razvijao u okviru četiri grupe: ženske, muške, gradske i seoske”, navodi Menković.
Pokrivanje glave i kose žena starija je i, kako navodi Menković, rasprostranjenija pojava od islama, kao i običaji dodatnog pokrivanja odjećom za izlazak. U kršćanskom svijetu ono je vezano za duhovnost i ograničeno na ženske monaške redove, a u svjetovnim krugovima je svedeno na obavezno nošenje oglavlja, kapa, marama, velova i šešira sve do kraja 19. i početkom 20. stoljeća, dok se u islamskoj civilizaciji održalo.
{slika}
Napominjući da odijevanje u gradskim sredinama BiH, nije bilo odvojeno od općih društvenih tokova, druga autorica iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Svetlana Bajić, navela je:
“Tijekom povijesti odijevanje je bilo podložno brojnim i raznim utjecajima, a između ostalih bilo je karakteristično po oponašanju odijevanja viših slojeva društva.”
“Osmanlijskim osvajanjem prostora Balkana došlo je do svekolike islamizacije velikog dijela BiH, a u tom periodu, žena – muslimanka je tretirana u obitelji i društvu kao stup obitelji kroz svoje dužnosti i obaveze da bude podrška mužu, da odgaja i podiže djecu”, navodi Bajić.
Kreirajući život u svojoj kući, u društvenom životu, izvan kuće žena je bila malo prisutna. Živeći u tradicionalnom društvu, kako navodi Bajić, gradske žene su u potpunosti prihvatile, za izlazak na ulicu, običaj skrivanja, odnosno pokrivanja lica i oblačenja odjeće koja se dovodila u vezu sa islamskim propisima.
Za razliku od njih, muslimanske žene na selu, kao i kršćanke, sudjelovale su u privrednoj proizvodnji zajedno sa muškarcima. Zato se i njihov stil oblačenja donekle razlikovao.
“Slobodno su se kretale po selu i rijetko su skrivale lice od stranih osoba. Ako su to i radile, činile su to pokrivajući glavu i ramena velikom maramom (boščom)”, navela je Bajić.
Na izložbi koja je postavljena u Etnografskom muzeju mogu se vidjeti odjevni predmeti kao što su kabanice, feredže iz Srbije i BiH, pokrivalo za glavu, avala (odjeća za ulicu), peča, zar, vala, marame, dušeme itd.
Izložba traje do kraja veljače, a u tom mjesecu će biti organizirana predavanja za građanstvo.
