Na tribini o kažnjavanju pomaganja izbjeglicama “Kriminalizacija solidarnosti u Europskoj uniji” koju je Centar za mirovne studije organizirao u utorak 29. listopada u Europskom domu Zagreb, predstavljena je analiza slučajeva kriminalizacije solidarnosti u Europskoj uniji.
Odnos prema migracijama u Europi usmjeren je na stvaranje straha od ljudi koji pokušavaju pronaći sigurnost unutar granica EU, a nepoželjni nisu samo migranti i izbjeglice, već i oni koji im pružaju pomoć i podršku. Tendencije Europske unije usmjerene na upravljanje migracijama isključivo iz uske sigurnosne perspektive, a ne na zaštitu ljudskih života dovele su pojedince i organizacije do limba između obrane prava izbjeglica i kaznenih progona. Promjena politika Europske unije i mogućnost različitih interpretacija Direktive Vijeća o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka dovela je do usvajanja zakona na nacionalnim razinama koji kriminaliziraju ljude koji pokušavaju pomoći izbjeglicama bez obzira na njihovu motivaciju. Odnosno, umjesto da se razlikuje humanitarno pomaganje od krijumčarenja, oni koji spašavaju ljude iz motiva humanosti i solidarnosti, i oni koji prevoze ljude radi financijske koristi podliježu potencijalno istim sankcijama.
CMS-ova analiza kriminalizacije solidarnosti iznosi kako se kriminalizacija solidarnosti može se očitovati kroz formalne i neformalne oblike u koje su uključene disciplinske mjere i zastrašivanje te obeshrabrivanje.
“Kada govorimo o formalnoj kriminalizaciji, radi se o pokušaju izjednačavanja solidariziranja s izbjeglicama i krijumčarenja. Na taj način mnoge zemlje namjerno zloupotrebljavaju zakone koji bi izbjeglice i migrante trebali zaštititi od krijumčarenja”, istankula je Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije.
Takvi slučajevi najčešći su u rubnim zemljama Europske unije. Tribini se priključio i Seán Binder, volonter koji je zbog spašavanja života u Grčkoj završio u tromjesečnom pritvoru i prijeti mu do 25 godina zatvora, te naglasio kako solidariziranje s izbjeglicama ne uništava sustav, već ga pokušava održati: “Moramo se zapitati kako nam je postalo prihvatljivo dopuštati da se ljudi utapaju”.
Mađarska je jedna od zemalja koja je otišla korak dalje u odnosu prema izbjeglicama, ali i kriminalizaciji solidarnosti – nevladinim organizacijama efektivno je zabranila rad s izbjeglicama. Zoltán Somogyvári iz Mađarskog helsinškog odbora upozorio je na tribini kako je davanje informacija tražiteljima azila o njihovim pravima u Mađarskoj ilegalno, iako EU potiče dostupnost informacija o sustavu azila tražiteljima azila.
Ipak, ne provodi se svaka kriminalizacija solidarnosti zabranama i izmjenama zakona, već do nje dolazi i neformalno, kao što se to u Hrvatskoj događa na primjeru Ureda pučke pravobraniteljice, koja se kao opunomoćenica Hrvatskog sabora bavi zaštitom ljudskih prava. Zamjenica pučke pravobraniteljice Maja Kević, opisujući onemogućavanje pristupa informacijama na koje kao Nacionalni preventivni mehanizam imaju pravo, kaže: “Mi i dalje nesmetano posjećujemo sva mjesta na kojima su osobe koje su lišene slobode – nigdje nema nikakvih problema, osim kada se posjet tiče migracija. Na probleme nailazimo samo na području migracija i smatramo to indikativnim”.
Ovakva postupanja domaćih i stranih vlasti imaju za cilj zastrašiti i obeshrabriti one koji pomažu izbjeglicama, bilo na individualnoj, organizacijskoj ili društvenoj razini, ali sudionici tribine ističu ustrajnost u solidarnosti i otporu praksama koji je pokušavaju zaustaviti.
Zemlje članice EU moraju promijeniti svoje politike i odnos prema onima koji pomažu izbjeglicama, a na Europskoj uniji je da obveže države članice da provode odredbe kojom se humanitarna pomoć i solidarnost s izbjeglicama i migrantima oslobađaju kaznenog progona.
Tribina je održana u sklopu projekta Snapshots from the Borders koji okuplja organizacije diljem Europske unije u inicijativu #NoMoreBricksInTheWall, koja poziva nadležne institucije da 3. listopada proglase Europskim danom sjećanja i dobrodošlice putem peticije u koju se mogu uključiti svi građani. Ovaj datum od 2016. godine obilježava se u Italiji, kao podsjetnik na nesreću u kojoj je smrtno stradalo 368 izbjeglica u blizini otoka Lampeduze. Vrijeme je da njegovu važnost prepozna cijela Europa i pokaže solidarnost s ljudima koji su u potrazi za sigurnošću te sjećanje na one koji su tijekom te potrage izgubili živote. U sklopu ovog projekta sutra, u srijedu 30. listopada u 12 sati na Zrinjevcu će se održati performans “Dvadeset tisuća”. Umjetnik Bruno Isaković će od dvadeset listova papira, od kojih svaki predstavlja tisuću umrlih na putu prema sigurnijem životu, napraviti instalaciju kojom će nas podsjetiti na krhkost svačije sudbine.
