Sud u Berlinu 14. je listopada privremeno odgodio planirano uklanjanje brončanog spomenika žrtvama seksualnog ropstva. Spomen obilježje za sada može ostati na mjestu dok se “ne razmotre argumenti svih strana uključenih u ovaj složeni spor”, rekao je nakon presude okružni gradonačelnik Stephan von Dassel.
Radi se o brončanom spomeniku mlade žene koja mirno sjedi na stolici, odjevena u tradicionalnu korejsku odjeću, s krunom od svježeg cvijeća na glavi i ptičicom koja joj sjedi na ramenu. Aktivistkinje i aktivisti se posljednjih dana okupljaju oko spomenika u berlinskoj četvrti Moabit. Planirano rušenje kipa dovelo je do žestokih prosvjeda kao rezultat nedavnih diplomatskih napetosti potaknutih otkrivanjem spomenika 28. rujna.
Kip žene je najnoviji dodatak sve većoj berlinskoj zbirci spomen obilježja. Iako na prvi pogled zrači smirenošću, ona predstavlja trajno žestoku bitku oko sjećanja na Drugi svjetski rat. S namjerom da skrene pažnju na seksualizirano nasilje koje se koristi kao oružje za rat, umjetničko djelo spomenik je tisućama “žena za utjehu”, tzv. comfort women, odvedenih u seksualno ropstvo tijekom rata na Pacifiku. Radi se o trajnom kamenu spoticanja između Japana i Koreje, čiji su se diplomatski odnosi posljednjih godina pogoršali.
Deset dana nakon što je otkriven, lokalne vlasti berlinske četvrti Mitte obavijestile su Korea Verband – lokalnu nevladinu organizaciju za ljudska prava koja je predvodila projekt – da će kip morati biti srušen. Podržavatelji_ce projekta tvrde kako su lokalni_e dužnosnici_e popustili_e pritiscima japanske vlade, a u utorak, dan uoči planiranog rušenja, oko spomenika su uzvikivali_e “Hrabro, Berlin!”.
Stručnjaci_kinje tvrde da je između trideset i čak dvjesto tisuća Koreanki prisiljeno na prostituciju tijekom japanske okupacije Korejskog poluotoka. Većinom ih se u vojne baze dovodilo na prijevaru. Mnoge žene dovedene su s drugih teritorija pod japanskom okupacijom, primjerice iz današnjeg Mijanmara, Tajlanda, Vijetnama, Malezije, Kine, Mongolije, Tajvana, Indonezije, Istočnog Timora i Papue Nove Gvineje.
Žene su eufemistički nazivane “ženama za utjehu”, jer su trebale pružiti “utjehu” vojnicima daleko od kuće i povećati im borbeni moral. Izvještaj Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1996. godine donio je ipak drugačiji zaključak, utvrdivši da su žene bile “vojne seksualne robinje”.
Japan to, međutim, osporava. Sporazum o odšteti iz 2015. između Japana i Južne Koreje nije se bavio pitanjem je li prisila žena bila politika imperijalnog Japana; to je pitanje ostalo kamen spoticanja između dviju zemalja.
Sa samo osamnaest registriranih južnokorejskih preživjelih (stanje iz ožujka 2020. godine), napori bivših “žena za utjehu” da dobiju formalnu ispriku, kao i odštetu od Japana aktualni su i hitniji nego ikad. “Čuvši da je Berlin odlučio ukloniti kip, bile smo tužne”, izjavila je Young Sook-Rippel, migrantkinja koja je u Berlin iz Južne Koreje došla 1965. godine, “jer smo posljednjim preostalim preživjelima htjeli vratiti djelić njihova dostojanstva”. Sook-Rippel također je razočarana činjenicom da lokalne vlasti u Berlinu, gradu koji danas naziva domom i koji u javnom prostoru inače jasno i glasno obilježava kršenja ljudskih prava, ne zauzimaju jači stav. “Mislile smo da ćemo u Berlinu imati slobodu odati počast tim ženama i ogromnoj hrabrosti koja im je trebala da progovore”, rekla je.
No, vlasti okruga Berlina tvrde da se neće miješati u ono što nazivaju vrlo opterećenim sukobom dviju stranih država. Von Dassel, gradonačelnik berlinskog okruga Mitte, rekao je kako je toj organizaciji dana dozvola za postavljanje “mirovnog kipa” na godinu dana, u svrhu borbe “protiv seksualiziranog nasilja nad ženama u oružanim sukobima”. Umjesto toga, rekao je, kip se “isključivo odnosi na ponašanje japanske vojske u Drugom svjetskom ratu”. Von Dassel je kasnije priznao da je okrug morao popustiti pred zahtjevima njemačkih nacionalnih interesa – uključujući njemačko-japanske diplomatske odnose.
Iako ne postoji službena potvrda da je Japan izravno kontaktirao njemačke vlasti po tom pitanju, to ne bi bilo prvi put da je Tokio intervenirao da se ukloni spomenik ženama. Slični su pritisci primijenjeni u drugim njemačkim gradovima, primjerice u Freiburgu, a najpoznatiji je slučaj San Francisca.
Japan je ranije izrazio bijes zbog otkrivanja takvog spomenika u glavnom gradu Njemačke. Glavni japanski tajnik kabineta nedavno je rekao da će “se obratiti raznim stranama uključenima u uklanjanju kipa”. Čelnici zemlje tvrde da Južna Koreja instrumentalizira pitanje “žena za utjehu” kako bi narušila međunarodni ugled Japana.
Organizacija Korea Verband odbacuje takve optužbe tvrdnjama da žele zauzeti stav protiv seksualnog nasilja u cijelom svijetu. Navedena inicijativa radi s osobama koje su preživjele seksualno nasilje u drugim sukobima, poput Sudanki i Jezidkinja.
“Nitko od prolaznica i prolaznika nije došao k nama i rekao ‘Japan je loš’, rekla je Nataly Jung-Hwa Han, predsjednica inicijative Korea Verband. “Govorili_e su stvari poput ‘dogodilo se i nama’, ‘dogodilo se mojoj njemačkoj baki u Drugom svjetskom ratu’, ‘dogodilo se u mojoj domovini’ i ulazili_e bi u dijalog s nama. A to je stvarna snaga umjetnosti”. Han je prosvjede protiv rušenja proglasila uspješnima i naglasila da Korea Verband ne brani interese niti jedne strane države. “Mi smo prije svega berlinska udruga”, rekla je za DW. Osim toga, izjavila je da je zaustavljanje uklanjanja spomen obilježja korak u dobrom smjeru. “Berlinčanke i Berlinčani žele čuti i voditi ove razgovore”.
Prevela i prilagodila: Silvija Jakovljević
