Akcija ‘Nevidljive vijesti iz svijeta rada’, kojem se pokušavalo ukazati na položaj mladih na tržištu rada, održana je u subotu ujutro u centru Zagreba. Javnu akciju organizirale su aktivistkinje neformalne inicijative Za rad spremne, koje u svom primarnom fokusu imaju mlade radnice zbog dvostruke diskriminacije koju proživljavaju u svijetu rada.
Tijekom akcije aktivistkinje su na zvučniku reproducirale ‘nevidljive vijesti’, odnosno ispovijesti mladih koje su sakupile u nedavno provedenom istraživanju ‘Mladi na tržištu rada’.
Istraživanje ‘Mladi na tržištu rada’ pokazalo je kako čak 87 posto ispitanih mladih razmišlja o odlasku u inozemstvo, 35 posto je doživjelo vrijeđanje od strane nadređenog, više od 60 posto ispitanih zaposlenih mladih radi za plaću manju od 4.500 kuna, a čak iznad 65 posto priznaje kako ne mogu samostalno preživjeti od svojih primanja te im pomažu roditelji ili partneri/ce.
Osim toga, istraživanje je polučilo čitav niz svjedočanstava diskriminacije, zlostavljanja i nepravdi prema mladim na tržištu rada, posebice prema mladim ženama.
“Dok se o visokom broju nezaposlenih mladih još govori u javnom prostoru, o oblicima rada, njihovoj (ne)sigurnosti, potplaćenosti, negativnim iskustvima, svjedočanstvima i strahovima za budućnost priča se tek tihim glasom u privatnoj sferi. Upravo zbog toga smo odlučile javnosti prikazati i tamnu stranu svijeta rada”, poručile su aktivistkinje.
“Osim činjenice da se je u Lijepoj našoj teško zaposliti, čak i ukoliko ste visokoobrazovana osoba i/ili se prijavljujete za stanovito strašno atraktivno stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, primijetila sam i da se čak i takve tričarije od poslova najvjerojatnije namještaju. Javila sam se na nemali broj natječaja koji nisu imali nikakvu selekciju te su praktički na temelju gotovo identične dokumentacije birali osobe koje će zaposliti. Proces traženja posla je bio težak, dugotrajan i veoma demotivirajući. Nezaposlenost i većinom beznadno traženje posla ne utječu loše samo na financijsko stanje i profesionalni život, već i na psihičko zdravlje. Ovo beznadno stanje u državi i na tržištu rada me činilo mlitavom, pesimističnom i veoma depresivnom. Ni na poslu nije mnogo bolje, radni zadaci su većinom neusklađeni s mojom strukom te nerijetko imam dojam da me se degradira s obzirom na struku, iako sam se u posljednje vrijeme počela više baviti zadacima koji se tiču moje struke. Plaću (koja to ni nije, već se radi o naknadi) ne moram ni komentirati, samo ću reći da je smiješno da su osobe s visokom stručnom spremom i nakon zaposlenja prisiljene živjeti na roditeljskoj grbači. I dalje sam pesimistična u pogledu budućnosti, no ipak se nadam da neću biti prisiljena spakirati se i zbrisati na sjever ili preko bare”, posvjedočila je jedna mlada žena o svom iskustvu.
{slika}
“Moje negativno iskustvo je to da čim poslodavcu odgovorim da imam dvoje male djece mogu zaboraviti da će me ikada nazvati da sam dobila posao, iako svaki put naglasim da ih ima tko čuvat”, požalia se druga ponovno potvrđujući koliko je tržište rada okrutno prema majkama.
U prikupljenim svjedočanstvima ispitanici/e su se jako često žalili jer ‘posao se u Hrvatskoj može dobiti samo preko veze’, ‘na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa obavljali su i svoj posao i tuđi, dok su zaposleni/e kolege/ice čitali/e novine, surfali/e internetom i pili/e kave’, a u velikom broju slučajeva tužili/e su se i na diskriminaciju prilikom zapošljavanja, kao i na radnom mjestu.
Osim toga, budući da je posljednjih godina ugovor na neodređeno postao iznimka jer u više od 90 posto novozaposlenih radi na ugovor na određeno li u nesigurnim oblicima rada, što mlade ljude dovodi u situaciju permanentne nesigurnosti, aktivistkinje ZRS-a su tijekom akcije dijelile ugovore na neodređeno.
{slika}
