U fokusu

CESI: tražimo konkretne rokove za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke škole

Trebaju li djeca o seksu učiti na nastavi ili na greškama?

Djeca i tinejdžeri u Hrvatskoj još uvijek nemaju pristup sustavnom seksualnom obrazovanju unatoč jasnim znanstvenim dokazima da za tim postoji prijeka potreba.

Okrugli_stol

Foto: Promo

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) započeo je kampanju pod nazivom #Zaštošutimo 3.0. Cilj je uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kojima je osnivač Grad Zagreb. Tim se povodom, u petak 17. svibnja, održao okrugli stol. Govorilo se o zabrinjavajućim trendovima među mladima, raspravljalo o manjkavosti i/ili nedostatku postojeće edukacije o temama seksualnosti te su se tražili konkretni rokovi za korake ka uvođenju seksualnog obrazovanja u zagrebačke škole.

Govorili/e su dr.sc. Jasenka Grujić, specijalistica ginekologije i opstetricije te dobitnica Nagrade Grada Zagreba ove godine, Tea Čičić, gejmerica i stručna suradnica i socijalna radnica u Centru za nestalu i zlostavljanju djecu, Nataša Bijelić, stručna suradnica u CESI i Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba. Okrugli stol je moderirala Anamarija Sočo iz organizacije Status M.

Djeca i tinejdžeri u Hrvatskoj još uvijek nemaju pristup sustavnom seksualnom obrazovanju unatoč jasnim znanstvenim dokazima da za tim postoji prijeka potreba. Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe da su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke. „Više od 50% mladih, gotovo 60%, je doživjelo neki oblik nasilja u vezi. Svaka druga djevojka doživljava seksualno uznemiravanje na internetu“, kazala je Bijelić. Istovremeno, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama se sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode tek jedan školski sat godišnje.

Seksualno obrazovanje mora biti temeljeno na znanstvenim dokazima

Jasenka Grujić je kazala da u radu s pacijenticama mora rušiti jako puno mitova. Iako su informacije danas dostupnije, bez obrazovanja temeljenog na znanstvenim dokazima i medicinski točnim informacijama smatra da nećemo daleko dogurati. Naglasila je i da struka nije dosljedna u promicanju onoga što joj je dužnost – a to su ženska reproduktivna prava. Smatra da različite neokonzervativne struje nastoje eliminirati znanstvene teze. „Ne možemo tolerirati da kolega ili kolegica ne žele propisati kontracepcijsku pilulu“, dodala je.

Uz to, naglasila je da je sveobuhvatna seksualna edukacija ljudsko pravo po različitim udruženjima i organizacijama (Odbor za ljudska prava UN-a, Svjetska udruga za seksualno zdravlje, IPPF). „Moje poslanje je ne samo da liječim, već da pomažem mladim ženama, ženama srednje dobi i starijim ženama da imaju jedan zdrav i normalan seksualni život“, zaključila je.

Tražimo konkretne rokove za uvođenje seksualnog obrazovanja u škole

Nataša Bijelić je podsjetila da CESI već dugi niz godina zagovara sveobuhvatnu seksualnu edukaciju za mlade u školama. Naglasila je da su prije godinu dana dale ideje i prijedloge kako se ona može provesti. „Upozoravamo da djeca i mladi nemaju vremena čekati da se vladajući odluče na konkretne poteze. Umjesto otezanja i ograđivanja, tražimo od Grada Zagreba rokove za formiranje stručne radne skupine koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma i točnim datumom uvođenja istog u škole“, dodala je.

Luka Juroš je kazao da su učenici sami identificirali spolno i reproduktivno zdravlje kao bitnu temu. Smatra da pitanje zdravlja mladih treba više pažnje i resursa. „Ono što će Grad Zagreb napraviti i prezentirati prije ljeta, je sveobuhvatni program u osnovnim i srednjim školama vezan za zdravlje. On će uključivati seksualno i spolno obrazovanje te povezane teme, ali i ostala pitanja koja su struka i mladi identificirali kritičnima za pitanje zdravlja djece i mladih“, poručio je Juroš.

Rokove za provedbu navedenog programa nije precizirao. Kazao je da će ga predstaviti prije ljeta. Ako sve bude išlo po planu, uveo bi se sljedeće školske godine. „No, nemojte to uzeti zdravo za gotovo jer moramo predstaviti cjelokupni plan“, zaključio je Juroš.

Seksualna edukacija se mora promatrati puno šire, a ne samo u odnosu na zdravlje

Bijelić je naglasila da bi program trebao obuhvatiti i teme kao što su emocionalni aspekti seksualnosti, kontracepcija, veze, seksualno nasilje, rodna ravnopravnost, LGBT teme i sl. Kazala je da mladi jako malo toga znaju. Da im fali znanja i informacija u različitim segmentima. Prisutni su rodni stereotipi, kao i transfobni i homofobni stavovi. Fale im i vještine za ravnopravne veze, a koncept pristanka im je maglovit pojam. S time se slaže i Tea Čičić koja je kazala da je jako izazovno raditi u području prevencije seksualnog nasilja na Internetu u srednjoj školi u kojoj djeca nemaju ideju o konceptu pristanka. „Pristanak, poštovanje, prepoznavanje emocija – to bi omogućilo lakšu obradu izazova na Internetu“, dodala je.

Kazala je i da se mladi susreću s apsolutno svim oblicima nasilja na internetu. Posebice su izraženi vršnjačko nasilje i online seksualno nasilje. Prednjače slučajevi iznude i ucjene seksualnog materijala kod djece. Kaže i da sve više takvog materijala mladi sami razmjenjuju u odnosima u kojima smatraju da postoji povjerenje. Posebno problematičnim smatra činjenicu da se mladi, u situaciji distribuiranja tog materijala, sa svime nose sami. Ili šute, ili ignoriraju ili skrivaju što se događa. Ako će se nekome i obratiti – to će biti njihovi vršnjaci/kinje. A oni/e nemaju vještine da se s tim adekvatno nose. „Mladi se boje da im se neće vjerovati. Da ih se neće shvatiti ozbiljno ili da će se njih same okriviti za to“, zaključila je Čičić. Dodala je i da su kvalitetno informiranje i edukacija ključ prevencije seksualnog nasilja. Kako u online, tako i u offline svijetu.

Tko će učiti mlade o seksualnosti?

Nastavnici se ne osjećaju kompetentno pričati o tim temama, a mlade je često sram. Zato, smatra Bijelić, uče od vršnjaka/inja, medija, filmova, serija i vlastitog iskustva. „Mladi uče iz nepouzdanih i netočnih izvora jer im mi nismo osigurali seksualnu edukaciju“, kazala je.

Čičić je dodala da mladi uče i iz pornografije. To je posebno zabrinjavajuće kada su u pitanju rizična seksualna ponašanja. Kaže i da neki mladi smatraju da je gušenje tijekom seksualnog odnosa normalna stvar za koju ne trebaju pristanak druge osobe.

I iz pitanja i uvida publike vidljivo je da se seksualno obrazovanje trenutno neadekvatno provodi i da oni koji ga trenutno provode (ako ga i provode) nisu dovoljno educirani/e. Na taj uvid je Juroš kazao da „ne postoji jedna struka koja pokriva sva područja, no postoje struke koje su blizu tome.“ Dodao je i da koji god model edukacije bude izabran, osobe koje će je provoditi proći će edukaciju za njegovo provođenje u školama.  

Interes za edukaciju postoji kod mladih, kod roditelja, ali i kod šire javnosti i stručnjaka/inja. To je bilo vidljivo i na ovom okruglom stolu. U raspravu su se uključile stručne osobe, ali i mlade osobe. „Zahvalna sam da imate želju i volju prenositi znanje temeljeno na dokazima vašim vršnjacima i onima koji su mlađi od vas“, završno je kazala Jasenka Grujić.

*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!” kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).