Prema turskom zakonu pobačaj na zahtjev dostupan je do kraja desetog tjedna trudnoće, dok se u iznimnim slučajevima gdje postoji opravdana zabrinutost za zdravlje majke prekid trudnoće zakonski može obaviti do dvadesetog tjedna, no stvarnost je mnogo drugačija.
Sve više Turkinja navodi da im pobačaj na zahtjev i dalje ostaje nedostupan zbog odbijanja liječnika da obave isti zahvat. U mnogim bolnicama pobačaj se vrši samo u situacijama ‘iznimno opasnima po zdravlje majke’, usprkos zakonu koji nalaže drugačije, a mnogi liječnici/e u potpunosti odbijaju izvršiti abortus.
Prema studiji koju je provelo sveučilište Kadir Has u Istanbulu, javne bolnice u 53 od 81 turske pokrajine odbijaju izvršiti za pobačaj ako se radi samo o zahtjevu trudnice. U regijama blizu Sredozemlja i Crnog mora pobačaj više nije dopušten ni u jednoj bolnici, a pristup informacijama o mogućnosti izvršenja pobačaja negdje drugdje gotovo ne postoji. U cijeloj zemlji samo 7,8 posto od ukupno 431 javnih bolnica dopušta da se abortusi obavljaju na zahtjev žene, a 11,8 posto odbijaju u potpunosti izvršavati pobačaj u bilo kojem slučaju.
No, čak i u bolnicama koje pristaju na pobačaj na zahtjev, nerijetko je cijenom ženama i dalje onemogućeno da ga uistinu izvrše.
Kako izvještava DW, neke od privatnih klinika naplaćuju i po 900 turskih lira (1.111 kn) za postupke koji se provode do šestog tjedna trudnoće; svaki dodatni tjedan košta dodatnih 100 lira. Po toj stopi, prekid trudnoće nakon desetog tjedna košta 1.600 lira (1.976 kn), što nije mala suma u Turskoj – zemlji u kojoj su prosječni prihodi kućanstava daleko ispod europskog prosjeka i samo oko trećine žena je zaposleno.
Iako vlasti opovrgavaju tu tvrdnju, mnogi/e djelatnici/e kako privatnih tako i javnih bolnica navode da navedena de facto zabrana pobačaja postoji upravo stoga što im Ministarstvo zdravstva brani vršenje istog . Naime, sumnju da se uistinu radi o ‘neslužbenoj’ vladinoj zabrani potpiruje i činjenica da “Deseti razvojni plan” turske vlade – skup ciljeva Erdoganove vlade za razdoblje 2014. – 2018. – utire put postepenom ubrzanju rasta stanovništva, što je jasan pokazatelj da vlada potencijalno pokušava obuzdati pad nataliteta putem onemogućavanja abortusa.
Istome u prilog ide i činjenica da je trenutni turski predsjednik Recep Taiyyp Erdogan svojedobno izrazio vlastiti stav prema kojem bi svaka žena u zemlji trebala imati barem troje djece, a ne tako davne 2012. godine jasno je, izjavivši “Za mene je pobačaj ubojstvo.”, izrazio svoj stav prema abortusu.
Erdoganov mandat obilježio je sveopći porast konzervativizma u zemlji, represija, cenzura i oduzimanje pristupa informacijama – a sve to se putem ove de facto zabrane pobačaja odražava i na zdravstveni sustav.
