Statistike iz 2008. godine pokazuju da je prvi puta u povijesti Indije rođeno i prijavljeno više ženske nego muške djece čime je prekinut tisućljetni indijski običaj da se pri rođenju usmrti višak djevojčica. Također se smanjio broj mnogobrojnih ilegalnih abortusa na koje bi se žene odlučile nakon što se ultrazvukom utvrdilo da je dijete ženskoga spola.
Od najranijih popisa stanovništva u Indiji se prepoznaje veliki jaz u broju muškaraca i žena, dječaka i djevojčica; ne samo u ruralnim područjima već jaz poprima državne razmjere. Statistike iz 2005. i 2007. godine su pokazale da na 1000 rođenih dječaka dođe tek 871 djevojčica dok je u većini drugih zemalja broj rođenih dječaka i djevojčica podjednak.
Takva razlika nije rezultat prirodnog odabira već činjenice da se preferiraju muška djeca i u tome se odlazi u krajnosti. Stručnjaci kažu da se godišnje u ovoj zemlji pobaci čak milijun fetusa, od čega većinom ženskih, što znači da svaki dan u Indiji umire 2500 ženske djece prije nego što je uopće rođeno. Još veći problem čine brojna čedomorstva ženske djece – prema UNICEF-u čak se 50 milijuna ženske djece tretira kao nestalo.
Ženska djeca koja su uspijela preživjeti ipak nemaju uvjete koje imaju muška djeca, do 5 godine života, 6% više ženske djece zaostane u razvoju od muške djece, a čak 13% više ženske djece nije cjepljeno.
Glavni razlozi za takvu praksu su društveno-ekonomske prirode, a ponajviše proizlaze iz religije i patrijarhalnih vrijednosti.
Gledano s ekonomskog stajališta sin je taj tko će pružiti financijsku sigurnost obitelji putem svog rada ali i preko snahe koja će donijeti miraz u obitelj. S druge strane kćer je ta koja će smanjiti financijska sredstva jer osim što joj treba dati dobar miraz, mladenkina je obitelj ta koja treba podmiriti troškove raskošnih vjenčanja. Drugi razlog je taj što žena ne može nastaviti obiteljsku liniju što je izuzetno važno za indijski patrijarhalni sistem, ona odlazi u drugu obitelj čime najčešće i prestaju kontakti između kćeri i njenih roditelja. Treći razlog se temelji na religijskom sistemu Indije, čak je 82% naroda pripadnika hinduističke religije koja vjeruje da je sin taj čije prisutstvo na sprovodu roditelja donosi mir njihovim dušama.
Indijska je vlada poduzela mjere kojima je odlučila stati na kraj diskriminaciji nad ženama tako što za svako rođeno žensko dijete daje 125 funti (5000 rupija), a ukoliko dijete ostane u školi kroz daljnji razvoj tada se dobiva dodatnih 25 000 rupija što obitelji obično koriste za daljnje školovanje ili za troškove vjenčanja. Drugi faktor za koji se vjeruje da je doprinjeo smanjenju ovog stravičnog zločina je sve veća obrazovanost žena. Statistike pokazuju da što više obrazovanje žene imaju, to manje mare za spol dijeteta.
