Kad je prije godinu dana Lauren Gao gledala televizijski prijenos gala večeri povodom Kineske nove godine, iznervirao ju je prikaz dvaju tipova žena u jednom od skečeva. Prikazali su nuhanzi i nushen ženu – etikete koje su postale popularne 2014. Prva opisuje ‘muškobanjastu ženu’ i u skeču ju je predstavljala zdepasta žena u 30-ima, neudana i meta poruge svih oko sebe; a druga je ‘božica’ – mlada, vitka, glamurozna i obožavana.
Zbog načina na koji su prikazana ta dva ženska lika, šesnaestogodišnja Gao, srednjoškolka iz Pekinga, potpuno je osvijestila svoje vlastite stavove. Ali, istina je da skeč uistinu ocrtava neke uobičajene stavove o tome kakve su ‘jake’ žene u Kini. Izraz nuhanzi često se odnosi na žene koje imaju ‘muške’ osobine; takve se žene u kineskoj kulturi ponekad smatraju neprivlačnima ili čak odbojnima. Nuhanzi osobine mogu se odnositi na sve – od presamostalnog razmišljanja, do prevelike uspješnosti – niti jedna od tih karakteristika nije baš poželjna u tradicionalnom kineskom viđenju ženstvenosti, koje od žena zahtijeva da budu uglađene, pa čak i krhke.
Ne čudi stoga što se u Kini na feminizam gleda s neodobravanjem i smatra ga se čak ekstremnom ideologijom. One koji/e se zalažu za prava žena često ismijavaju, diskriminiraju i maltretiraju i članovi vlastite obitelji i osobe iz njihove okoline. Čak ni zakoni ne štite uvijek feministkinje: prošle su godine na Dan žena lokalne vlasti uhitile pet mladih aktivistkinja koje su organizirale protest protiv seksualnog maltretiranja u javnom prijevozu.
Dok su zapadni mediji pomno popratili taj događaj, mnoge Kineskinje nisu imale pojma da se to uopće dogodilo – feminizam u Kini nije nužno udarna vijest.
Ali Gao je pratila vijesti i potkraj 2014. je s prijateljicom – šesnaestogodišnjom Cui Yuxiao – osnovala feministički klub na Akademiji Dalton, međunarodnom ogranku prestižne Affiliated High School Sveučilišta u Pekingu – jednog od dva najcjenjenija sveučilišta u zemlji.
Ovakav klub djevojaka Gainog uzrasta u Kini je presedan. Od studenoga prošle godine, klub nastoji održavati tjedne sastanke petkom, u vrijeme stanke za ručak. Na svakom sastanku, članice se bave nekom od feminističkih tema “s ciljem da ostalim učenicima/ama pomognu u otkrivanju nečeg novog (o feminizmu), što inače ne bi primijetili/e bez ‘feminističkih naočala'”, kaže Gao.
Klub je do sada privukao veliku pozornost učenika/ca – korisnički račun grupe na WeChatu (najpopularnija društvena mreža u Kini), prati stotinjak osoba. U klubu je čak i nekoliko redovitih muških članova.
Na zadnjem sastanku djevojke su puštale inserte iz filma Thelma i Louise, koji prikazuju pokušaj silovanja. Seks nije tema o kojoj se u Kini otvoreno raspravlja, a kamoli u kontekstu pristanka i silovanja. (Čak se i u Velikoj Britaniji u školama rijetko raspravlja o tako osjetljivim temama).
Cui i Gao nisu prosječne tinejdžerice i ne predstavljaju novi val mainstream feminizma u Kini. Obje pohađaju jednu od najelitnijih škola u zemlji i imaju pristup mnogim resursima sa zapada, uključujući i lekcije iz feminističke ideologije. Osim što zapošljava gostujuće i strane predavače, škola nudi čak i predavanja o Simone de Beauvoir.
Ali kod djevojaka s Akademije Dalton, feminizam već utječe na njihova svakodnevna razmišljanja. Obje ističu da su pristrani stavovi o rodu osobito očito uvriježeni na razini jezika, i uvjerene su da one sada mnogo više pozornosti posvećuju načinu na koji govore o ženama.
“Mnogo sam svjesnija pogrdnih izraza koje ljudi koriste za žene, a da uopće o tome razmišljaju”, kaže Cui. “I općih generalizacija kao što su ‘djevojke na sveučilištima ne bi trebale slušati predavanja s područja prirodnih znanosti'”, dodaje Gao.
Kakvim se tipom feministkinja smatraju te dvije sedamnaestogodišnjakinje? “Nisam baš radikalna feministkinja”, kaže Gao. “Mislim da nema smisla bjesniti ili vrijeđati bilo koga pojedinačno. Ti problemi (vezani uz rodnu ravnopravnost) nisu posljedica ponašanja jedne osobe – radi se o cijelome društvu, o akumulaciji povijesti”.
I što želi postići pomoću feminističkog kluba? “Samo nastojim pokazati ljudima u čemu je problem i analizirati ga – i mislim da je to samo po sebi iznimno važno”, kaže Gao.
Prevela i prilagodila Petra Kos
